Društvo

Crnogorski car bez carevine

Apr 17, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Slavko Mandić

E da im je kukavcima da imaju jednoga ovakvoga Singapurca. Pa da zaborave što je prljava  nafta. Više bi mi im kripto dolara donio za dan, no što im to daje glibava industrija. Ali, ovakvu privilegiju ne može imati svako. Mi i niko više. Nikad i niđe, čak i mimo ove planete.
Rijetku sreću i privilegiju istovremeno imao je predśednik i poslanik Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka, kada je prvi lično iz usta premijera čuo da on jeste car. Vjerovatno mu je izlećelo, jer se htio poredit sa kraljem Nikolom, kad mu je Zenka kazao da se tako kako se on ponaša, nije ponašao ni kralj Nikola. Niti je imao takva ovlašćenja. Dakle, konačno da razumijemo da nam je premijer CAR, i da je Crna Gora postala Carevina. Mada opet, kako premijer da bude car? Zar to mjesto ne bi trebalo da pripadne onom slučajnom, kojega, istina nije birao narod, no je glasao da sadašnji ne bude onaj bivši.
Eto tako je to kod nas. Doduše, Zenkini neki podržavaju Vladu. I nijesu jedini od manje brojnih naroda. Sem Hrvata, zapravo svi redom uz Spajketa. Što znači uz premijera, dok im nad glavama kruže investitorski helikopteri, da niko pojma nema zašto i otkud oni tu? Javnost pojma nema. Istina, niko i ne pita. A i kako bi pitali cara? Ko bi se toliko osmjelio?

No, nije to tema. Malo me zabrinula izjava investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata gopodina Alabara da on ne namjerava da uloži toliki novac na Velikoj plaži. Znatno manje, ali će efekat biti toliki. Koliko je to manje, niko ne zna. A onda se śetih o čemu se radi. Alabar ne može ni da zna. Te informacije ima i jedini njom raspolaže samo premijer. Mogao je investitor da ga pita, prije nego je išta kazao medijima. Ali nije, jer on nije car, a ne zna ni da zbori jedno, a čini drugo. To su rijetki talenti kojima su samo rjeđi obdareni. Trebao je da pita ovdašnjeg premijera koji bi mu to u cent izračunao. Od  35 milijardi nečega ni cenat manje ničega. Kako nam je Singapurac objasnio, to je gotova stvar koju nećemo, niti smijemo propustiti. Jer će investitora zgrabiti Hrvat, pa kako će onda tamo domaće persone non grata? Nikako brate rođeni.  To ne smijemo da dozvolimo nikad!, ljutito bi kazao premijer.
Možda će velelepna betonska zdanja, ako mi ne završimo posao, a oćemo sigurno, pripasti
Albancima, pa da nas i po tom pitanju preskoče? To bi tako bilo, kad ne bi bilo lex specijalis premijera. Jedine petlje u našoj vlasti. Jer će poslanici dići ruke, kad im vojvoda od parlamenta u male reče da je nikšićki srednjeprstaš Šubara sad preča i najpreča  rabota za sve tamo njih.

Zato dileme nema. Ulcinjani neka sele đe god oće. Biće im obezbijeđen prevoz. Šef  Vučko makar autobusa ima na pretek. I brat Mile, ako zatreba. S narodom ne možeš na lijepe. Institucionalni korbač i adio Mare. Što se tiče albanskih kadrova u Vladi, oni ostaju tu đe su. Jer, kako reče jedan njihov onomad, sad se vidi koliko je važno što su unutra. Da bi ih valjda bolje kontrolisali? Tako nekako. Oni njih, ili oniii njih? Pa izaberite sami.

Sve to iz prikrajka vreba vojvoda od parlamenta. Mora da se misli o volji naroda, reče univerzalni proizvođač svih crnogorskih nevolja. Riješiće on problem kao njegov šef u Beogradu sa vlastitim studentima koji oće da uče. Zato će vojvoda od koljenica investitoru za inat dati Buljaricu. Ako iđe, baš tamo beton, po njemu, najbolje uspijeva.  Invstitora traži od njega tamošnji narod. Zvao ga je (narod) telefonom i zavapio: Daj nama, daj nama. Što će on, mora. Jer je to narod, malo drugačije vjere i nacije od onoga ulcinjskoga. Mada, to nije javni razlog.

Možda će ttada investicioni zahvat biti nešto skuplje od Velike plaže? Nema brige za to.   će Singapurac završit. Popeće čas posla investiciju na 40 milijardi, i u nju uključiti Trampove carine. Biće para kao pljeve, srećni narode. Mada, nije da ste baš to zaslužili, ali eto vam ga ovoga puta.
U dnevni red škupštinskog zasijedanja, glasovima 47 poslanika, potiv ih je bilo 5, sporazum sa UAE je uvršen u dnevni red. No i pored činjenice da se carska ne poriče, premijer se prerano obradovao. Zaboravio je da i nad popom ima pop. Zna ga on dobro. Tavkoga koji je funkcionalno iznad, a stvarno daleko ispod svega. Istu su kašu mutili, a mute je i sad, samo što gospodin slučajni to čini sa zadrškom. Jedva čeka da neo parlamentarci spušte ruke, i pošalju mu već poslati ćitap. Da metne svoje slovo i udari štambilj. Ubaci ga u kuvertu pa uz pomoć ti nu ni nu sistema za bezbjednost sve upakovano vrne istome pošiljaocu. Tim činom će se bar malo posprdati sa onima koji to sa njim češće čine. Od podgoričkih izbora posebno. A premijeru je žao njega takvoga. Skoro ka očinji vid. Greota božja.
Singapurcu manjka vremena. Oće brzinskom brzinom da razvlasti državu nad dijelom vlastite teritorije, za koju će nam moguće trebati pasoš i državljanstvo. Mada ne ka ono njegovo, koje nije imao, pa jeste, pa ga je onda vrnuo Vučku dok sve ovo ne mine.
Ako Kovačevićev srednjak śede đe nikad više ne bi smio, jer je on civizacijska prijetnja, onda adio Velika plažo sa sve Buljaricom i od Ulcinja pa do Herceg Novog. I po dubini, što je vlast odavno dogovorila. Organizovaće se veliko višemilionsko slavlje sa crnim zastavama u čijoj sredini je postojana mrtvačka glava naše drage domovine.
A možda se probudimo kad vidimo da nas još ima po đe koji. Da vidimo i to čudo.