Skupština grada usvojila je, na inicijativu i veliko zadovoljstvo “frontovke” predsjednice Jelene Borovinić Bojović, da se Amfilohiju na kući Đečevića postavi spomen ploča Amfilohiju i prestavnici Đečevića. Pristanak Đečevića prenebregava da je Amfilohije u narodu nazvan Risto Sot ona. Razlozi su u mitropolitovim  izjavama da je islam lažna vjera, da su Crnogorci kopilad i volovi, da je autofekalna Ctrnogorska crkva… Proglašavanja ratnih zločinaca, ubica i koljača u blažene i svece, sijanje mržnje prema neistomišljenicima…Zbog poganoga jezika nazvao sam ga Risto Zlousi. 

Tvrdio je gn Amfilohije da je porodica Đečević iz ostataka manastira Drpe poklonila, predala Mitropoliji SPC mošti svetih Teodora Tirona i Stratilata i časni krst, što Đečevići poriču. 

Samouki istoričar Maksim M. Šobajić u opisu starina u Zeti nalazi u Podgorici moguća mjesta gdje je rođen Nemanja. Zapisuje da je u Mahali Đečevića “sv. Sava crkvu napravio baš u kuću đe je rođen njegov otac Nemanja…mjesto je  “vakuv starog srpskog manastira koga su Đečevići pritisli, za to su se Đečevići i  zatrli. Njihovo je poreklo sve nazadaovalo, a potonje se od čume (kolere) sve zatrlo”. Đečevići su još živi, uprkos koljare, kako se zove u narodu. Ili su se – potenčili!?

Zajedno ne mogu Risto Zlousti i plemeniti Đečevići na spomen ploči “pomirenja”, kako je umislila “frontovka”.

Predsjednici Borovinić Bojović svakako godi što Šobajić  zapisuje što mu pričaju Srbi Podgoričani. Ne spominje mjesto gdje se sada slavi Nemanjino roždestvo iznad Sastavaka, ali je svuda samo r. Ribnica. Zadovoljna je vjerovatno što se sve dešava u Pogorici, koju je patrijarh Porfirije uzvisio u duhovno porijeklo svih Srba.

Drugo je, prema predanju koje navodi Šobajić o najstarijoj džamiji u Podgorici, sagrađenoj  na prostoru gdje je bila crkva, “mjesto đe se rodio jednog starog zemana srpski kralj…”

Treće mjesto su Đulići podno Gorice, za koje je Božidar Vuković zapisao mjesto rođenja. Dodaje uzgredno ds se priča da je Nemanja rođen u Zlatici.                       Predsjednica voli da podiže spomenike u slavu srpskih vladara, osobito prvoga Nemanjća. Na otvaranju trećeg Podgoričkog festivala omladinske kulture “Nemanjin grad” kruvotvorila je da je “drevna Ribnica mjesto rođenja Stefana Nemanje-Svetog Simeona Mirotočivog, rodonačelnika dinastije Nemanjića, koja je, ostavila snažan pečat u istoriji cijelog Balkanskog poluostrva”. Međutim, istorija pamti da je “ognjem i mačem” osvajao i pokoravao okolne države i narode. Žali što “Podgorica još uvijek nema njegov spomenik...”  Dokazano je poprije, što ona ne zna ili ne haje, da Ribnica nije rodno mjesto, da grad Ribnica nije postojala. Zar zaslužuje spomenik pošto je u Duklji porušio sve gradove: Danj, Sardoniki, Rosaf zvani Skadar, Svač, Ulcinj, grad slavni Bar, osim Kotora.  Znala bi da je čitala spise Nmanjinih sinova Stevana Prvovenčanoga ili Rastka, budućega Sv. Save. Ili ga možda baš zbog toga pohvaljuje. Kako se ushićuje Amdfilohijem rado bi mu podigla spomenik. Za sada se zadovoljila spomen pločom.   Amfilohiju je podignut spomenik u Beranama, za naknadu pošto nije uspjelo da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću.

Skupština Glavnog grada odlučuje…