Sve učestalije tuče maloljetnika u crnogorskim osnovnim i srednjim školama dokaz su da obrazovni sistem, ali i država i cijelo društvo gube bitku sa eskalacijom vršnjačkog nasilja. Stručnjaci su saglasni da je angažovanje većeg broja psihologa u školama neophodno, ali ukazuju da se stručna pomoć mora pružiti i roditeljima i adolescentima.

U posljednjih pet godina u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju formirano je devet predmeta vezanih za vršnjačko nasilje u kojima su izrečene mjere društveno-korisnog rada. Kako je za Pobjedu saopštila portparolka i osnovna državna tužiteljka Danijela Đuković, postupak protiv maloljetnika je uvijek hitan, te da je isključena javnost.

– Dijete ispod 14 godina ne može krivično i prekršajno da odgovara, ali iznad 14 može za djela koja su propisana krivičnim zakonom. Uvijek postupamo obazrivo u tim postupcima jer se radi o maloljetnim licima – istakla je Đuković.

Stručnjaci smatraju da u školama sa većim brojem učenika treba da postoji psiholog i ne isključivo školski, jer stručnjak tog profila može kroz adekvatan rad sa mladima da doprinese njihovoj edukaciji i smanjenju krivičnih djela čiji su vinovnici maloljetnici.

I PEDAGOG I PSIHOLOG

Doktor fizičke kulture Vidran Kljajević, profesor u Srednjoj stručnoj školi i bivši odbornik u SO Bijelo Polje, smatra da roditeljima koji se dovoljno ne staraju o djeci treba oduzeti starateljstvo. On je ocijenio za Pobjedu da takvu djecu treba dati na staranje adekvatnim institucijama koje imaju kapaciteta da se staraju o njima.

– To se prije svega odnosi na centre za socijalni rad i staranje koji moraju da imaju profesionalne kadrove odgovarajućih stručnih profila da se staraju o djeci i preventivno djeluju u suzbijanju vršnjačkog nasilja –smatra Kljajević.

Što se tiče obrazovnog proseca, on smatra da dijete ne treba samo da bude usmjereno na osobu koja mu drži predavanja u školi.

– U prilog tome govori i činjenica da roditelj treba da upozna i stručnog radnika koji je prisutan u toj ustanovi. Međutim, izgleda da posao stručne službe škole još predstavlja veliku nepoznanicu. U zavisnosti od broja učenika zavisi da li će škola da ima pedagoga ili psihologa ili oba profila zanimanja. Pedagog i psiholog su stručnjaci različitog profila, ali se njihova djelatnost ne može strogo razgraničiti niti izolovano tretirati, jer oni su angažovani na rješavanju složenih pedagoških, psiholoških i socijalnih problema učenika i vaspitno-obrazovnog procesa. Njihove aktivnosti se međusobno prepliću i imaju dosta dodirnih tačaka. Pedagog je usmjeren više na vaspitno-obrazovni proces koji realizuju nastavnici, na unapređivanje organizacije i metodike rada. Psiholozi rješavaju psihološke probleme nastave, razvojne probleme mladih, teškoće i probleme koji imaju psihološku osnovu, emocionalne probleme mladih i probleme prilagođavanja učenika u školi, kao i usklađenost programskih zahtjeva i metodologije vaspitno-obrazovnog rada prema sposobnostima učenika. Mislim da je ta služba zaokružena kada u njoj rade i psiholog i pedagog jer bi zahvaljujući timskom radu pomaci i napredovanja bili osjetniji – ističe Kljajević.

Psiholog i savjetnik u psihoterapiji Jasmin Čoković smatra da stručnjak njegovog profila treba da postoji u školama gdje osim stručnog saradnika može biti i profesor.

– On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član tima za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tokom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti). Psiholog takođe dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i slično). Takođe, pomaže i učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za podsticanje njihovih sposobnosti – smatra Čoković.

Psiholog, prema njegovim riječima, razvija i putem radionica sprovodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina itd.

– Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina. Dakle, širok krug djelovanja psihologa je nezamjenjiv i upotrebljiv u školstvu ili bilo kojim drugim ustanovama – smatra Čoković.

Navodi da u razvijenijim zemljama psiholog nalazi primjenu u gotovo svakom domu ili bilo kojoj ustanovi u kojoj radnik ili individua mogu imati psihološke probleme.

– Tako da je cijenjena ta struka. Kod nas, nažalost, vezuju se predrasude da osoba koja posjeti psihologa ima psihičke smetnje. Da li će u budućnosti ova jako potrebna struka naći mjesto u nekim našim ustanovama, ostaje otvoreno pitanje – zaključuje psiholog Čoković.

ŠKOLA OGLEDALO DRUŠTVA

Školski pedagog dr  Branko Vojinović je kazao za Pobjedu da su nastavnik i odjeljenjski starješina u obavezi da se ne stavljaju kao medijatori ni na jednu stranu učenika, već da stvore klimu razumijevanja.

– Škola ne može da bude ni bolja ni gora od okoline, jer je ogledalo društva – kazao je Vojinović.

Izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar Zdravko Janjušević smatra da je vršnjačko nasilje veoma opasno zato što se javlja u dječjem uzrastu i predstavlja opasnost da postane ustaljen način ponašanja osobe.

– U posljednje vrijeme smo svjedoci ovog vida nasilja. On dolazi i javlja se kod maloljetnika iz više faktora. Neki od njih su okruženje, porodica, razni zabavni i rijaliti programi koje mladi gledaju i kroz koje vrlo često na pogrešan način uviđaju ,,svoje idole“. O raznim serijama i rijaliti programima mladi razgovaraju, pa vrlo često i slijede neke postupke iz tih programa. To je pogrešno, to je opasno i to je neprihvatljivo. Kao društvo moramo kreirati ambijent da ne dozvolimo da stanje izmakne kontroli. Kontinuirano moramo raditi na edukaciji, resocijalizaciji i slično. Porodica je mjesto koje treba da bude i edukativni centar i okruženje u kojem će mladi stasavati kao zrele ličnosti, bez anomalija koje mogu biti pogubne po ličnost, porodicu i društvo uopšte – smatra Janjušević.

Naveo je da mladi moraju da shvate da su društvene mreže alat savremene i brze komunikacije, a ne sredstvo za zakazivanje grupnih tuča, obračuna i nasilja.