Društvo

MILOŠ DŽUDOVIĆ PODRŽIMO MLADE KROZ SPORT I KULTURU

Avg 24, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

Kotoranin Miloš Džudović je diplomirani profesor sport ai fizičkog obrazovanja, zaposlen kao rukovodilac sektora ishrane i ugostiteljstva u studentskom domu. Član je upravnog odbora Kotorskog festivala pozorišta za djecu, zaljubljenik u prirodu i aktivni učesnik u organizaciji kulturnih događaja u Kotoru. Priča o jednom hrabrom mladiću uvjek spremnom da podrži druge

 

Razgovarao : Božidar Proročić

 

Šta je bilo presudno za odabir da sport, na način na koji ste odabrali, bude Vaš životni poziv ?

Kada odrastate tako što većinu vremena provodite u velikom društvu ne samo vršnjaka, već prijatelja svih generacija, onda uviđate koliko različitih mišljenja o istoj stvari kakva je sport postoji. Sport je bio vrlo česta tema i jedina o kojoj je bilo čestih mimoilaženja u mišljenjima, stoga i veoma specifična, ali mi se uvijek činilo da postoji i drugi način osvrta na nju u odnosu na onaj koji je karakterističan za sportsko novinarstvo, a koji podrazumijeva komentarisanje i donošenja sudova o kvalitetu igre. Mene je mnogo više interesovalo proučavanje sporta iz ugla nauke, s posebnim osvrtom na motoričku inteligenciju koja je kod svakog pojedinca različito razvijena. Upravo zbog toga opredijelio sam se za studije sporta i fizičkog vaspitanja. Tim poslom sam se, međutim, bavio samo tokom trajanja pripravničkog staža u osnovnoj školi u Risnu, jer su mi se kasnije ukazale prilike koji nisam želio da propustim.

 

Kada je i kako došlo do zaokreta?

Počeo sam da radim relativno rano, a još tokom studentskih dana ukazala mi se prilika da neka znanja i kontakte koje sam stekao radeći u ugostiteljstvu iskoristim za otvaranje svog paba. Prijatelj i ja došli smo na tu ideju u Novom Sadu, dajući sve od sebe da napravimo nešto što će se razlikovati od onoga što u tom gradu već postoji. Tim poslom bavio sam se pet godina, a to je značilo svakodnevno plasiranje nečeg novog i prepoznatljivog, nečeg što će one koji tu dolaze zadržati pored veoma brojne konkurencije koja je postojala. Ipak, nakon toliko vremena i osjećaja da stojim u mjestu došlo je do prezasićenja i zaključka da mi top crpi previše energije koju bih mogao da koristim na bolji način. Tada sam se vratio u Kotor tražeći priliku da radim nešto što će biti i korisno i zanimljivo.

 

Kako je izgledao Vaš povratak u Kotor nakon mnogo godina provedenih u Novom Sadu?

Povratak u Kotor nakon toliko vremena provedenog van njega pokazao mi je neku drugu perspektivu grada iz kojeg sam. Tako mi se, gledajući ga očima turiste, učinilo da ima mnogo prostora da se uradi toliko toga u oblasti kulture i organizovanja zanimljivih događaja. Nikada nisam želio da se pomirim sa tim da treba prihvatiti to da je Kotor nezanimljiv zimi. Ipak, trebalo je ići postepeno, pa sam okupio ekipu koja je učestvovala u organizovanju sportskog događaja „Vertical Extreme“ – takozvane trke između mora i neba od starta u Starom gradu do cilja na planini Pestingrad. Ovakav događaj mnogo je više od sportskog takmičenja jer se odvija u specifičnom ambijentu – prirodnoj i kulturnoj baštini pod UNESCO zaštitom. I ne samo kad je ovo u pitanju, već i u drugim aktivnostima želio sam da na najbolji način koristimo ono što nam je priroda podarila, a preci izgradili. Upravo zato što sam, vrativši se u Kotor, dobio novi pogled na grad bilo mi je mnogo jasnije zašto stranci dolaze ovdje i pored toga što nam mnogo toga nedostaje. Luksuznih hotela ima svuda u svijetu, ali ljudi tragaju za novim iskustvom, spojem prirode i kulture.

 

Akcenat stavljate na kulturu. Gdje vidite najviše potencijala za budući razvoj grada?

Posebno sam želio da doprinesem kulturnom životu grada. Jedan od prvih većih poduhvata bilo je učešće u organizaciji koncerta Viva Vox hora u Kotoru. Posredovao sam i u realizaciji još nekoliko muzičkih dešavanja i koordinirao programom koji je muzičare izveo na gradske trgove i ulice. Ono što sam posebno želio je da kreiram autentičnu kulturno-turističku turu promocije starog crnogorskog pazara. U razgovoru sa strancima koji su dolazili u Kotor shvatio sam da su im kanice iznad Kotora i priča o starom putu, kao i načinu na koji se trgovina tada odvijala veoma zanimljivi, vjerujući da postoji ogroman potencijal da u jednom obilasku ponudimo sve ono što im može biti zanimljivo. Došao sam na ideju da se u dijelu između bedema i starog vodomoda osmisli prostor na kojem bismo dočarali srednjevjekovnu trgovinu, običaje i proizvode tog vremena. Zamisao je bila da se gondolama rijekom Škurdom gosti dovedu do scenski uobličenog pazara na kojem bi ih dočekali prodavci u tradicionalnim nošnjama, koji bi im ponudili degustaciju, ali i mogućnost da ono što im se svidi kupe. Kada sam davno, prvi put predstavio ovu ideju i priložio biznis plan pokazalo se da ideja u tom trenutku nije bila samoodrživa, pa radim o tome da je prilagodim i učinim isplativom za grad. Druga ideja na čijoj realizaciji želim da radim su svjetlosne projekcije animiranih filmova i interesantnih scena sa tematikom kosmosa, podmorja i sličnog što bi se moglo prikazati na planinama u zamivu, tako da se sa suprotne obale mogu posmatrati. Zaliv je upravo takav da iz svakoh mjesta postoji mogućnost stvaranja pozornice u prirodnom ambijentu.

 

Poslovi kojima ste se bavili ukazuju na svestranost. Odakle želja za uvijek novim stvarima?

Ta želja postoji da bih uvijek mogao da budem svjestan toga da sam uradio nešto zaista korisno. Sve ono što planiram ne ostaje samo u idejama i projektima za koje od nekoga drugog očekujem da realizuje, već se često i sam prihvatim posla. Kupio sam jednu staru drvenu barku koju održavam, želeći da se one sačuvaju i to na način na koji će biti zaštićene kao nešto što je vjekovima bio sastavni dio bokeljskog načina življenja, kako njihova izrada ne bi izumrla. Volim da se bavim očuvanjem onoga što je nekome izgledalo neizvodljivo, kao što sam, na primjer, jednom iz mora izvukao kamene ploče i njima popločao skale na jednom prilazu moru. To su poslovi koji nisu jednostavni, ali koji koji okolini u kojoj živimo dodaju novu vrijednost.

 

I pored svega ovoga bavljenje politikom značajan je segment Vašeg života. Kako ste ušli u taj svijet?

Sa ovakvim načinom života i viđenja stvari bilo je prirodno da imam otpor prema politici zbog pomisli da odluke o nekim pitanjima donose ljudi koji nisu uključeni u neke procese i ne dijele sudbinu onih kojih se to tiče. Međutim, shvatio sam da postoji prilika da se uključim i da se sve ono iz sfere mojih interesovanja može mijenjati u pravcu u kojem želim i zahvaljujući mom uključivanju. Ideja socijaldemokratije, socijalne pravde i suživota oduvijek bila privlačna, a jedina partija u čijem programu i nastupima predstavnika sam prepoznao sve ono za šta se zalažem i u šta vjerujem su Socijaldemokrate. Kao neko ko je u politiku uključen na lokalnom nivou želja mi i jeste da ponudim najbolje svom okruženju i da djelujem tamo gdje imam iskustvo, kontakte, znanje... Na ovaj način doživljavam sebe kao korisnog člana društva.