Piše: Slavko Mandić

Bahato, silnički, uvrjedljivo, Donald Tramp s jedne strane u Ovalnoj sobi Bijele kuće, i s druge odlučno, hrabro, prijateljski koliko je to zahtijevala elementarna pristojnost, ali čvrst u stavu, sa jasnom porukom začuđenom čelnom svjetskom populisti u brk, vrhovni komandant Ukrajinske armije i njen preśednik u miru i ratu Volodimir Zelenski. Na sceni je i trampistički potpreśednik Džej Di Vens, protivnik abortusa i slanja vojne pomoći Ukrajini. Odnos snaga u Ovalnoj sobi je bio jasan, ali se pokazalo da David može na Golijata, kad ima srce koje snažno kuca za svoju državu.

Tako bi izgledala zamrznuta medijska slika sa sastanka koji je prethodno obećavao smirivanje tenzija i čak mogući brzi završetak rata. Nije to Tramp govorio slučajno. Imao je on jasan cilj. Da se dokopa ukrajinskih rijetkih metala i počne eksploatisati Ukrajinu što prije, da se oplodi novac, jedini životni cilj američkog preśednika. Tim planom Putin će uzeti što je okupirala njegova armija. Pridaće sebi još po koji dio raspolućene ukrajinske teritorije i na kraju će biti i vuci siti a ovce baš ne sve na broju. Mogo je izgubljenih života u krvavim nasrtajima okorjelog KGB-ovca, koji se nije sramio udariti na stambene četvrti u kojima su stradali brojni civili, đeca, žene i stari. Što ih je manje, manji će i otpor biti, logika je ruskog ratnog zločinca, za kojim je Međunarodni sud izdao nalog za hapšenje. Njega može potraživati u ovom trenutku  više od 120 zemalja članica Međunarodnog krivičnog suda.
Gabaritni Tramp je pokušao da agresivnim pristupom i više vikom nego glasom autoriteta, trenutno vojno najjačeg na svijetu, saćera Zelenskog u mišju rupu, koju mu je unaprijed namijenio. I naćera ga da pred kamerama, grogiran od udaraca navodnog saveznika, doslovno prizna da je on kriv što je Rusija napala njegovu zemlju. Da je kriv što toliko ljudi gine bespotrebno, jer da je on bio prešednik tada, a ne prethodnik, koga je nazvao glupim, do rata ne bi ni došlo. Preigrao se Vašingtonski šoumen. Nije znao da su ukrajunskog preśednika ispekle Putinove rakete toliko jako da u njegovim očima više nema straha. Kazao je jasno Trampu ko mu je prijatelj i što je sve zlikovac iz Kremlja činio i čini narodu njegove zemlje. Upozorio ga je da ne nasijeda, nazivajući ruskog preśednika ubicom i teroristom.Vika Trampa i njegovog potpreśednika Vensa se nastavila. Malo u horu, a malo pojedinačno, zavisno od trenutne tematike. Već mu je spočitao nezahvalnost, a Zelenski mu odgovorio da to nije tačno i da je on zahvalan američkom narodu, što je više puta ponovio.

Sve je u Ovalnoj sobi bilo unaprijed pripremljeno. Reakcija Trampa i njegovih saradnika je bila očekivana. Vjerovalo se da će udruženi lako i brzo slomiti Zelenskog. Dati Putinu što je oteo. Malo mu još posoliti i konačno uzeti za sebe minerale, njima važnije od bilo čijih ljudskih života. Ako su ga izopštili iz razgovora sa Rusima, nijesu ga mogli ukoloniti sa njegovog susreta sa Trampom. Zelenski je dobio priliku da se predstavi svijetu u jednom novom izdanju, snažno i pečatno poručujući da on nije došao da proda vlastitu zemlju i narod. Da kaže da dogovor može, ali samo uz garancije, koje Tramp ne želi da pruži. Valjda zato što zna da se na njih Putin ne bi obrnuo. Tu vruću krtolu namijenio je Evropi.

Zelenski je bez sumnje pokazao svijetu Trampa, njegove saradnike i njegovu politiku. I što svijet od trampizma može očekivati u perspektivi. Teško išta dobro, čuje se od onih koji demokratiju imaju kao temeljnu vrijednost i postulat na kome je izgrađeno američko društvo. Ovo više nije demokratija, a vidjeće se da li tako nešto može da živi u državi koja se ponosila onim što sada Tramp želi da uguši. Poručiće mu na sve što je vidio demokratski senator Berni Sanders doslovice:  “Izvinite predsjedniče Tramp, mi vjerujemo u demokratiju, a ne u autoritarne režime”, dodao je Sanders. Rekao je da Tramp grdi Zelenskog, lidera demokratske države koja se hrabro bori protiv ruskog imperijalizma, dok se udružuje sa Putinom, diktatorom koji je započeo najkrvaviji rat u Evropi u proteklih 80 godina”.

Jasno je bilo da Tramp igra na kartu zvanu Putin. Dokazuje to prilično sakriveni podatak, da je susretu u Ovalnoj sobi prisustvovala dopisnica ruske državne agencije TASS. Ona je mogla ali ne i dvije najznačajnije i najbolje svjetske agencije Rojters i Asošijetetpres. To govori dovoljno o odnosu Bijele kuće prema Rusiji.

Odnos prema narodu Ukrajine Tramp je najbolje pokazao ukidanjem inicijative USAID-a,  američke agencije za Međunarodnu pomoć i razvoj, koja je uložila stotine miliona dolara kako bi pomogla u obnovi energetske mreže u Ukrajini. Toga više nema. Rusi su prekinuli dotok struje i sad nema struje u velikom dijelu Ukrajine. Zahvalnost za to Ukrajinci duguju isključivo Trampu.

Zelenski je otvorio oči uspavanoj Evropi. Ekspresno su progledali. Ne zbog Zelenskog već zbog sebe samih. U njihovim redovima nije bilo takvoga kao što je ukrajinski preśednik, koji je kazao otvoreno, glasno i jasno Trampu da sve nije kako on veli. Ovoga, poznatog osvetoljubivca, to je ražestilo toliko da je počeo gosta da optužuje za sve i svašta. Čak i da se igra trećim svjetskim ratm. A Zelenski bi da odbrani svoju zemlju od strašne ubilačke Putinove agresije.

Evropa mu u tome mora pomoći. Kao što treba da zaboravi Trampa i okrene se sebi. Tako će i američki populista razumjeti najbolje da nije samo on važan i da samo on može svijetom da vlada.
Ova priče ne može da se završi, niti treba, bez Evrope i bez Zelenskog u njenoj središnici. Zato mu stižu podrške sa svih strana. Od državnika iz Evrope i svijeta ali i ona najvažnija, od svoga naroda. Ogorčenog na Trampa, a ponosnog na Zelenskog!