Sve što se dogadja, dogadja  se mimo novinarske volje, a zadatak novinara je da o tome javno progovore. To ,,progovaranje “ kod nekih može da izazove  ljutnju, kod drugih pohvale, a kod većine ravnodušnost  i ćutnju.

Društvo CRNOGORSKIH NOVINARA, čiji žiriji svake godine  ,,pregledaju  medijske   radove”, nagradjuju  pojedince i redakcije. I mi u CRNOGORSKOM PORTALU zahvalni smo žiriju, što nas je povodom ovogodišnjeg DANA NOVINARA CRNE GORE, 23. januara, izdvojio medju brojnim portalima na našoj medijskoj sceni.

Dodijelio nam je plaketu!

To priznanje mi, u malobrojnoj (baš) redakciji  čitamo kao pohvalu za fokusiranje na vrijednosti koje su zajedničke svim gradjanima Crne Gore; na toleranciju, poštovanje ljudskih prava, demokratiju…I za ukazivanje na značaj jačanja  Crne Gore, upozoravajući na štetne uticaje na  državnost i crnogorsku nacionalnost.

Priznanje  podsjeća na sve izazove kroz koje smo prošli, ali i na uspjehe koje smo postigli. I  ohrabruje nas da se suočimo sa  izazovima, novom energijom i odlučnošću. Sa nagradom dolazi i odgovornost – da  objavljujemo  objektivne  informacije i da doprinosimo društvenom razvoju i na taj način opravdavamo  povjerenje koje je ukazano našem radu.

U ovom vremenu nije lako ni medijima ni  novinarima.

Mnogo je manipulacija, a taj pojam izvorno znači: obrada nekog predmeta pomoću vještog korišćenja ruku. Kada je ta riječ nastala, ,,zbog obrade predmeta” , imala je pozitivno značenje, danas -NE!  Jer, manipulator utiče na ljude radi ostvarivanja nekog ličnog ili zajedničkog cilja, pri tom krivotvori, čak i brojeve, račune za vlastite svrhe. Naravno, ljeporečevošću se ne mijenja svarnost, već predstave o toj stvarnosti.

U jednoj od redakcija  u kojima sam radio, na zidu je bilo okačeno, upustvo novinarima, koje se pripisuje Veljku Vlahoviću:

,,Novine su velika snaga i moć, zato utuvi: kada čovjeka treba pohvaliti, učini to odmah, a kada ga treba kritikovati, sačekaj, razmisli i ako možeš ublaži”.

Sudeći po sadržajima naših medija, izgleda da malo koga možemo pohvaliti, uglavnom su to izjave, samopohvale političara. Utrkivanja za kritikom i aferama su gotovo svakodnevna. Ni dana, bez nečijeg blama, kao da je moto nekih redakcija.

Podjele u društveno-političkom životu, prepoznaju se  i u medijima, koji funkcionišu po formuli, koja otprilike glasi: 8 plus 8 jednako je 88, BRAVO, rekao si istinu, NAŠU ISTINU!

A onaj koji  kaže da je  8 plus 8, jednako 16;  nadje se na meti branitelja ,,svoje ISTINE", a kojima,  ne rijetko, zamah daju ,,njihovi” političari, koji  (sa pozicije moći), obruše se  na neposlušne novinare, ne skrivajući svoj  vokabularni bestidluk.

Kako se tome suprostaviti? Za promjene, kažu  neophodna je Hrabrost, ona koju posjeduju ljudi od integriteta, ali hrabrost nije dovoljna. I oni što pišu svjesno –neistine, i oni su bastaduri, da skrešu laž i ne trepnu! Za  objektivno novinarstvo, kao uostalom za svaku profesiju-sudsku, tužilačku, policijsku-potrebna je, nadasve - etičnost!

A kada je etika u prvom planu, to može donijeti neprijatnosti. Sjetimo se Emila Zole i njegovog teksta OPTUŽUJEM…Primjera dje su novinari trpjeli verbalne i  svake druge napade, a neki koji su  previše  štrčali, to su platili i životom. A istina,  u novinarstvu treba da bude sredstvo za uspostavljanje pravde i promocije ljudskih vrijednosti, a ne izvor rizika i nasilja.

Kažu, brod  je  sagradjen za plovidbu, pa i  za bure i talase, ipak neki mornari vole sidrište. Luku, a ne otvoreno more, u novinarstvu biraju tzv lojalisti, a primjera ima i iz daleke prošlosti:

,,NOVINAR, O veoma važnim pitanjima, kao što su politika i religija, treba da misli i osjeća kao većina; u suprotnom, njegova socijalna pozicija će biti ugrožena, a zarada umanjena"… "Sloboda  govora može da dovede do ekonomske propasti novinara, da prouzrokuje gubitak prijatelja, da ga izloži javnoj poruzi i nasilju…"

Te riječi pisca i novinara Marka Tvena, napisane  su, pazite sad, 1905.,  a kao da su izrečene  kloliko juče, povodom  šikaniranja nekih   novinara, koji se usudjuju , koristeći svoje profesionalno i nadsve - ljudsko pravo, da   se izdvajaju  iz  većine, da imaju stav, dok neki  radije ćute  i trpe.

No, ,,sve su Drine ovog svijeta krive i ne smijemo prestajati da ih ispravljamo”.

Ranko Kovačević