Potpredsjednik SUBNOR-a Stevan Radunović podsjetio je na spomen obilježju u Lipcima na surove uslove života u Boki 1942. godine, nakon što je Orjenski bataljon dobio naredbu da se povuče prema Hercegovini.

- Masovno prijavljivanje bivših boraca Orjenskog bataljona četnicima u selima bilo je poprimilo takve razmjere da su prevazišli njihova i očekivanja italijanskih okupatora. Represija prema rodoljubima među seoskim stanovništvom svakim danom je bila sve veća. Italijanska fašistička vojna i policijska sila, četničke vojne jedinice i njihove političke organizacije, kao i ustaške organizacije koje su bile orgnizovane u Kotoru i susjednim mjestima nijesu odustajali od progona, maltretiranja i hapšenja aktivista NOP i likvidacije partizana-ilegalaca. U borbi protiv partizana-ilegalaca, okupator je pored svoje sile i izdajničke organizacije koristio domaće špijune, konfidente i otpadnike NOP koji su da bi spasili svoj bijedni život izdavali svoje ratne drugove – podsjetio je Radunović.

Jedan od najvećih procesa protiv partizanskih boraca u Croj Gori, kazao je on, održan je u febraru 1943. godine u Kotoru, kada je 58 partizana osuđeno na smrtnu kaznu, a 30 na doživotnu robiju.

- Nekoliko dana kasnije Italijani strijeljaju braću Dušana i Lazara Samardžića, braću Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira, Sima Sijerkovića i Nikolu Šabovića, u Lipcima 11. februara 1943. godine. Strijeljani su bili borci Orjenskog i Primorskog bataljona. Ostalo je zabilježeno njihovo hrabro držanje od izlaska iz kotorskog zatvora do stratiša. Na stratištu svih devetorica umirali su prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i slobodi. Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kasnije je svjedočio je pop Jovo Radulović) najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama – podsjetio je Radunović.

Junačko držanje partizana-ilegalaca, koji su ginuli širom Boke Kotorske, partizana koji su ginuli na mnogim bojištima širom Jugoslavije, kao i hrabro i primjerno držanje partizana i drugih aktivista koji su strijeljani na nekoliko mjesta u Boki, kazao je Radunović, bio je putokaz i primjer.

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Kotora Jovo M. Bećir podsjetio je u Škaljarima, povodom 107. godišnjce pobune mornara u Boki, da se od zaborava mora sačuvati ovaj bitan istorijski događaj, kada su strijeljana četvorica, mornara, desetine umrli u zatvoru tokom sudskog procesa, a dvojica poginula tokom pobune.

Spomen obilježje strijaljanim pobunjenim mornarima 1918. u Škaljarima

Spomen obilježje strijaljanim pobunjenim mornarima 1918. u Škaljarima

Pri kraju Prvog svjetskog rata, od 1. do 3. februara 1918. godine, kazao je on, buknula je u Boki pobuna mornara austrougarske Ratne mornarice.

- Bez obzira što je pobuna mornara ugušena, što su strijeljani Čeh Frano Raš, Slovenac Anton Grabar i Hrvati Jerko Šišgorić i Mate Braničević, što je osuđeno preko 400 mornara na veće i manje kazne, ostaje neosporna činjenica da je ova pobuna, pod uticajem Oktobarske revolucije, pokrenula mase u borbi za socijalna prava, da je iskalila mržnju protiv Austrije i da je imla veliki odjek u svijetu – kazao je Bećir u Škaljarima.

Istakao je da je pobuna mornara u Boki bila „pogrebno zvono koje je nagovijestilo skori slom Austrougarske monarhije“.

Pobuna je bila dogovorena za 1. februar i toga dana, tačno u podne, čim je odjeknuo dogovoreni topovski hitac sa bojnog broda „Sankt George“, podsjetio je Bećir, mornari su uzeli vlast, istakli na jarbole crvene zastave, pohapsili sumnjive oficire i organizovali revolucionarna vijeća.

- Međutim, glavni organizatori nijesu bili politički prekaljni, bez političkog iskustva i pobuna nije uspjela... U međuvremenu austrijske kopnene vlasti proglasile su uzbunu, pozvale flotu iz Pule u pomoć, te je pobuna ugašena 3. februara – kazao je Bećir.