Kako je MANDIĆ postao PRVI ČOVJEK vlasti u Crnoj Gori: Tri kratka čina za potvrdu dominacije
Predsjednik Vlade Milojko Spajić i njegov Pokret Evropa sad pokazao je, najdrastičnije i prije tri dana, da oni nijesu ti koji odlučuju o ključnim temama i strateškim pravcima državne politike. Premijer ne samo da ne određuje te pravce, već je pokazao da nema snage ni da utiče na predsjednika Skupštine Andriju Mandića. A Mandić je u prilici koju je čekao decenijama.
Kockica po kockicu sklopljen je čitav mozaik parlamentarne
predstave odigrane u ponedjeljak.
I vlast i opozicija su na sastanak došle s pripremljenim
prijedlozima dogovora. Kada je namirisao da je izgledno da PES makar krene da
razmatra prijedlog opozicije Andrija Mandić je izrežirao predstavu u tri kratka
čina. Prvo je naprasnim zakazivanjem skupštinske sjednice sveo bilo kakve
razgovore na apsurd, te je sastanak prekinut. U drugom činu je izrecitovao
petparački panagerik o važnosti opozicije i njegovom navodnom žalu što, eto,
kao nevoljno, mora da ih kazni.
Najvažniji je, kao u svakoj predstavi, treći čin. Mandić je,
u skladu s izrekom kćerku kara, snahi prigovara, upozorio DPS, a zapravo PES,
da vladajuću većinu čine „pošteni ortaci“ te da stoga „parcijalni“ sporazumi s
opozicijom ne dolaze u obzir jer su „na štetu“ ostalih.
„Mi smo parlamentarna većina. I u toj parlamentarnoj većini,
gdje svi želimo da budemo pošteni ortaci, neprihvatljivo je da neko iz
opozicije pravi parcijalne dogovore sa bilo kojim dijelom parlamentarne većine.
I to moraju da znaju kolege iz DPS-a. Ako oni misle da mogu da prave dogovore
pojedinačne – s nama, evo da počnem od nas, s Koalicijom za budućnost Crne
Gore, s vama, kao najvećim poslaničkim klubom u parlamentarnoj većini, s
kolegama iz Demokrata – da je to prosto neprihvatljivo. Jer mi nastupamo kao
parlamentarna većina prema opoziciji. Neko je mislio za taj mali, lukavi,
dječački plan, da će sada naći kolege iz PES-a pa s njima napraviti neki
poseban dogovor na štetu ostatka parlamentarne većine, mislim da su ti koji su
to osmišljavali mnogo naivni“, kazao je Mandić.
Ne treba mnogo pameti za razumijevanje kome se Mandić
zapravo obraća. On kaže da opozicija, konkretno spominje DPS, ne može da pravi
„pojedinačne dogovore“. Dogovor podrazumijeva dvije ili više strana. Što ima
Mandić da prigovara DPS-u? Oni su na suprotnim stranama. I što ga briga za DPS?
On, naravno, prekoreva onu drugu stranu koja se dogovarala – PES. Čini to nakon
što im je matom u tri jednostavna poteza pokazao, ko zna koji put, ko je gazda
u kući.
Mandićevo širenje moći
Nije ovo ništa novo. Samo je najočitiji pokazatelj ko
zapravo vlada Crnom Gorom, ko se pita i čija se politika sprovodi.
Andrija Mandić nije do pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi
došao ni slučajno ni bez plana. Naprotiv. Nedoraslog Milojka Spajića je počeo
da stiska još daleko prije onog 31. oktobra 2023. kada je inaugurisana 44.
Vlada.
Početkom oktobra, dok se Spajić još nešto nećkao, zaprijetio
mu je da mora da „prevrednuje stvari i vrati pregovore na početak“ ili slijede
novi izbori. Manje od nedjelju dana kasnije dogovor je postignut. Funkcije su
preuzeli dan za danom. Od tada njihova politička djelovanja posmatrana kroz
politike koje su sprovodili i kroz poruke koje su slali, zorno pokazuju ko je
pretegao. Dok je Spajić još ispijao slavljeničke koktele Mandić je već unio
trobojku u kabinet. Dok se Spajić kezio sa prve sjednice Vlade, Mandić se grlio
s Joanikijem Mićovićem.
Dok se Spajić nadgornjavao s novinarima i Jakovom
Milatovićem, Mandić je kreirao podlogu za nova „istorijska fakta“ uklanjajući
sa vidnih mjesta skupštinskog zdanja fotografije koje mu nijesu odgovarale, i
uvodeći novi amblem Parlamenta. Dok je Spajić tvitovao namještena rukovanja s
evropskim zvaničnicima, Mandić je ugošćavao ambasadore Rusije, Srbije i
Mađarske, a onda najprije čelnika Skupštine, a zatim i predsjednika Entiteta.
Dok je Spajić posjetom Pljevljima pokušavao da proda praznu priču o novim investicijama
i razvoju toga grada Mandiću je Milutin Đukanović privodio čelnike zapadnih
elektro-energetskih kompanija…
Kada se tokom aprila u Njujorku pripremala Rezolucija UN
kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u
Srebrenici i osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca Mandić je
najprije slomio PES, a onda direktno zaprijetio predsjedniku Države Jakovu
Milatoviću, koji je nagovijestio da će Crna Gora glasati za Rezoluciju. Poručio
mu je da „ne smije zaboraviti da je srpski narod odlučio“ posljednje crnogorske
predsjedničke izbore. Kada je na glasanju u UN, krajem maja, Crna Gora ipak
podržala Rezoluciju, krenula je akcija odmazde i prema Spajiću i prema
Milatoviću i onoj cijeloj Crnoj Gori koja ne podržava slijepo i na svoju štetu
interese odlazeće vlasti u Beogradu. Mjesec kasnije Skupština je izglasala
Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dahau čije posljedice još trpimo, i
dugo ćemo ih osjećati.
Tako je, u Spajićevom praznom hodu, i Mandićevim pažljivo
planiranim strateškim pomacima, prošlo prvih pola godine 44. Vlade. Taman
koliko je trebalo da prestanku graktanja trećerazrednih zapadnih diplomata
zaduženih za ovaj dio dunjaluka protiv ulaska u Vladu Nove srpske demokratije i
Demokratske narodne partije. Nakon Mandićeve direktne poruke sa mjesta
predsjedavajućeg Skupštine upućene 12. marta Gabrijelu Eskobaru da se Crna Gora
ne kandiduje za američku saveznu državu te da stoga ne pristaje da neko sa
strane o njoj odlučuje, zapadne diplomate su na ovu temu zaćutale. Ruku na
srce, Mandiću se na ovaj stav nema što prigovoriti. Da je sreće i hrabrosti to
je odavno trebalo da su i stav i izjava i današnje opozicije. Kada je Zapad
utihnuo, Mandić i Milan Knežević su pojačali stisak na Spajića sve dok ga
nijesu natjerali da rekonstrukcija Vlade, načelno dogovorena za kraj godine,
bude sprovedena već u julu. Mandić je dobio još pet poluga moći. I to u srcu
izvršne vlasti.
I dogovor o Podgorici izveo je mudro. Profesor Saša Mujović
je dobio položaj koji je sam po sebi pod lupom javnosti i na kojem se vide i
dobri i loši rezultati. Mandić je zadržao gradsku skupštinu – mjesto na kojem
se odlučuje.
Evropske i identitetske teme
Spajićevi apeli da se političari ne bave identitetskim nego
evropskim temama, izrečeni iza skupštinske govornice pogledom uperenim u
poslanike opozicije, odbili su se od onoga ko je sjedio Spajiću iza leđa.
Crna Gora se ne bavi evropskim integracijama. Ko ne vjeruje
neka pogleda prazan sadržaj rubrike Tok pregovora na zvaničnom državnom portalu
procesa integracije u EU. Ni na tom portalu ni na podportalu Ministarstva
evropskih poslova nema relevantnih sadržaja koji bi dali javnosti uvid u ono
što država čini na ovom planu. Vlada je uvela običaj da na svakoj sjednici kao
prvu tačku dnevnog reda razmatra „Usmenu informaciju o realizaciji aktivnosti
iz procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji“. Javnosti se o sadržini
informacije ni o raspravi po toj tački dnevnog reda tradicionalno ne saopštava
ništa.
Ali je zato bogata agenda velikosrpskih stranaka. Crnogorsko
društvo bavi se temama poput primanja protestnih diplomatskih nota susjednih
država, varijantama proglašavanja srpskog jezika za službeni, „vraćanja“
„Negoševe kapele“ na Lovćen, promjene Ustava uz kontemplacije Andrije Mandića i
Miluna Zogovića o tome kako Ustav ne mora biti promijenjen na način na koji to
Ustav propisuje, protivustavnim razrješenjem sutkinje Ustavnog suda, potrebom
podizanja spomenika Amfilohiju Radoviću, Spomen-obilježjem Mojkovačke bitke
koje će osmisliti onaj ko se sada pita…
Ko se pita
Milojko Spajić i njegov Pokret Evropa sad pokazali su,
najdrastičnije prije tri dana, da on nije taj ko odlučuje o ključnim temama i
strateškim pravcima državne politike. Premijer ne samo da ne određuje te
pravce, već je pokazao da nema snage da utiče na Andriju Mandića.
Interes Milojka Spajića u svemu ovome nije teško dokučiti.
Funkcija bivšeg premijera, kakvog god i koje god države, u CV-u diže do nebesa
cijenu u svijetu berzanskih mešetara i muljatora. Interes Andrije Mandića se
nema što dokučivati. Što reče neki dan Boris Mugoša u Skupštini, on je takav
kakav jeste već 35 godina. Najzad je u prilici da tu politiku sprovodi, i
pokazuje da priliku ne propušta.
Crna Gora plaća cijenu onoga što je odabrala 2020, a
odabrala je vlast čije je pretpostavke stvorila i koju je kreirala Crkva Srbije
kao ispostava odlazeće vlasti u Beogradu. Pravi i jedini prirodni i nemaskirani
reprezent te vlasti je Andrija Mandić. Njegovu politiku danas Crna Gora vodi.
0 Komentara