Za Antenu M piše: Nana Berger

Politika u Crnoj Gori nije umijeće upravljanja državom i donošenja odluka u interesu građana, već materijal za društvene mreže. U tome prednjači premijer Milojko Spajić, a u najnovijoj epizodi pokušaja da zadrži status cool političara pozvao je protivnike programa „Evropa sad 2“ da vrate uvećane penzije. Uz nezaobilazan smajli i podignut palac, jer ništa ne odaje ozbiljnost državnika kao infantilni internet gestovi dok se u državnoj kasi ukazuje devetocifreni minus nastao za svega dva mjeseca primjene programa – onog koji svima željnim penzije jednostavno mora da se svidi.

Premijerove internet doskočice jeftin su humor na račun penzionera, koji, prema njegovoj implicitnoj logici, sada ne primaju penzije kao rezultat svog rada, već kao milostinju njegove velikodušnosti. Građani koji su decenijama izdvajali za sopstvenu starost sada bi, u znak protesta protiv fiskalne fikcije, trebalo da se odreknu sopstvenog novca? To bi bilo kao kada bi neko, nezadovoljan lošim uslovima na putu, vratio vozačku dozvolu u znak solidarnosti s nesposobnim ministarstvom saobraćaja.

Iza ove internet farse krije se ozbiljna ekonomska avantura s neizvjesnim ishodom. „Evropa sad 2“ nije ništa drugo do pokušaj političke alhemije – stvaranja bogatstva bez stvaranja vrijednosti. Povećane penzije i plate ne dolaze iz rasta ekonomije, već iz politike besramnog trošenja i zaduživanja, ali premijer ne mari za ove trivijalnosti – jer šta su dugovi budućih generacija u poređenju s trenutnim PR efektom?

Još je zanimljivije što se ova neodrživa finansijska piramida odvija u isto vrijeme kada se administracija zatrpava partijskim vojnicima od kojih se samo traži da radno vrijeme provedu botujući na društvenim mrežama, iako to ne piše u odredbama njihovih ugovora o djelu, ali što bi se članovi koalicije koja je normalizovala kršenje Ustava zamarali niskoprofilnom dokumentacijom...

Broj zaposlenih u javnom sektoru raste proporcionalno premijerovoj samouvjerenosti dok privreda finansira državni aparat koji ih uči kako bi trebalo da budu zahvalni što dobijaju ono što im po zakonu pripada.

Ako ipak ne možemo da izbjegnemo sudbinu da nam se premijer obraća u ovom formatu možda je vrijeme da sačekamo objavu u kojoj će pozvati sve one koji su nezadovoljni radom Vlade da u znak protesta prestanu da finansiraju partijske uhljebe. Dok se to ne desi – izvinite, premijeru, ali penzije ćete morati isplaćivati i najvećim kritičarima.