Politika

Đukanović: Politika velikosrpskog nacionalizma danas ima većinu u Crnoj Gori, litije bile kleronacionalistička kontrarevolucija

Jan 31, 2025 3 Komentara

(15 riječi)

Bivši predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović, saopštio je gostujući na TV Al Džazira da bi se Evropa mogla naći na suprotstavljenoj strani Americi. On je kazao da se osjeća sigurno u svojoj državi. Đukanović je rekao i da su litije bile kleronacionalistička kontrarevolucija koja je imala za cilj da revidira karakter države.

Jedino što je predvidivo je – nepredvidivost Trampove politike

On je odgovarajući na pitanje kakve implikacije bi globalno mogle imati prve odluke novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa, kazao da izbor novog američkog predsjednika nesumnjivo ima implikacije na globalnu politiku.

“Moramo imati u vidu da su između dva mandata predsjednika Trampa globalni politički poremećaji poprilično ostavili neizvjesnost u odnosu na to koji je matični pravac svjetske politike danas. Sa povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću, ta neizvjesnost je porasla jer “jedino što je predvidivo je – nepredvidivost Trampove politike”, kritičari su saglasni u tome. Definitivno prisustvujemo rađanju novog svjetskg poretka”, rekao je on.

Đukanović je naglasio da je ubijeđen da to neće biti svjetski poredak nalik današnjem, koji je počivao na monopolu jedne svjetske supersile, i da je to svjetski poredak koji je nastao na kraju Hladnog rata i koji nas je u finalu doveo do toga da danas ključna geopolitička tema bude – kada će početi treći svjetski rat?

“Meni je najupečatljiviji utisak to da je Donald Tramp prvi američki predsjednik koji je ovoliko političkog prostora ostavio krupnom kapitalu. Čini mi se da su realna upozorenja da je američki sistem vrijednosti u opasnosti, da američki krupni kapital prijeti da pojede američku demokratiju”, ocijenio je Đukanović.

Susjedski odnosi lošiji

Dodao je da je važno da se pažljivo odnosimo prema evroatlantskom partnerstvu i istakao da je stanje u svim državama Zapadnog Balkana danas lošije nego što je to bio slučaj 2013. godine.

“Te tvrdnje su utemeljene na, rekao bih, tako očiglednim rezultatima u zaostajanju u evropskom razvoju regiona tokom posljednjih 10, 12 godina. Podsjetiću vas, posljednji rezultat je Evropska unija (EU) u ovom regionu napravila u julu 2013. godine kada je Hrvatska postala članica EU. Takođe, jedno važno podsjećanje 2003. godine Samitu EU Zapadni Balkan u Solunu se ozbiljno razmatrala ideja da u završni dokument uđe odrednica da će sve zemlje Zapadnog Balkana, na stogodišnjicu velikog rata 2014. godine da će biti članice EU. Ta odrednica nije ušla u završni dokument, ali ono što je važnije od toga, moje uvjerenje, a potkrijepiću vam ga samo sa par slika, je da je danas stanje u svim državama Zapadnog Balkana lošije nego 2013. godine kada nam je Hrvatska mogla dati dodatan poticaj da i sami nastavimo dinamično putem ka članstvu EU”, kazao je on.

Prema njegovim riječima stanje susjedskih odnosa u regionu – ono je lošije nego tada.

“Pogledajte stanje stabilnosti u svemu tome – stanje stabilnosti je takođe lošije, pogledajte stanje reformske udubljenosti na Zapadnom Balkanu. Ja bih rekao da danas na Zapadnom Balkanu nema reformi, mi danas moramo da primijetimo da su zemlje Zapadnog Balkana sa mnogo manje očekivanja od EU nego što su tada bile. Tada su naše javnosti bile vrlo euro-entuzijastične, danas su manje. Ja se sjećam razgovora koje smo vodili na samitima Zapadnog Balkana sa visokim predstavnikom EU za bezbjednost i spoljnu politik, sjećam se upozorenja tadašnjeg i današnjeg predsjednika Srbije i tadašnjeg, ali ne i današnjeg premijera Sjeverne Makedonije, koji su govorili o dramatičnom opadanju trenda podrške evropskoj budućnosti njihovih zemalja. U međuvremenu se i obistinila, nažalost, procjena premijera Kovačovskog, dakle premijera Sjeverne Makedonije, koji je kazao ona politika koja se u Sjevernoj Makedoniji i na sljedećim izborima bude zalagala za evropsku budućnost će izgubiti i izgubila je”, kazao je on.

Na pitanje kakav je odnos zapadne politike prema Zapadnom Balkanu, rekao je da je ta politika bila proruska zadnjih godina “kada sudimo o posljedicama”.

“Ta politika je duvala vjetar u leđa srpskom svetu, a to je isto kao i ruski svet. Tu politiku je kreirao Stejt dipartment, a Evropa je samo slijedila”, kazao je on.

Primarni ciljevi su bili da odvoje Srbiju od Rusije, naveo je Đukanović i dodao, da niti je Srbija danas dalje od Rusije nego što je tada bila niti se išta uradilo po pitanju Kosova.

Komentarišući koliko su jake snage srpskog sveta u Crnoj Gori i susjedstvu, Đukanović je kazao da je Rusija osjetila prostor da se umiješa.

Nametnula se alternativa evropskom putu Zapadnog Balkana

“Zapadni Balkan je povoljno područje za atakovanje. Nametnula se alternativa evropskom putu Zapadnog Balkana. Dakle, nametnuli su je nacionalisti i nametnuli su je oni koji su podržavali nacionaliste, nažalost i oni koji su skrštenih ruku, vođeni nekim svojim drugim interesima, ostavljali prostor za raszmah te politike. Tako da, kada me pitate da li je to izazov za Crnu Goru i za Bosnu i Hercegovinu? Pa naravno da jeste i kada me pitate o tome kolika je snaga te politike danas u Crnoj Gori, pa ja bih vam rekao izuzetna, dakle, ne govorim ništa napamet. Dakle, to je dominantna politika od 30. avgusta 2020. godine, politika velikosrpskog nacionalizma i politika proruskog razvoja Crne Gore, umjesto dotadašnjeg proevropskog i evroatlantskog, danas ima većinu u Crnoj Gori, istakao je Đukanović.

Litije bile kleronacionalistička kontrarevolucija

Komentarišući tvrdnje da iako je prošlo pet godina od smjene vlast da je on i dalje kriv za sve u ovoj zemlji Đukanović je rekao da zna za taj narativ.

“Bilo bi pažljivo analizirati evoluciju politike, državne politike Crne Gore u periodu posle 30. avgusta. Vi ćete se sjetiti da je sve krenulo sa litijama. Danas sa ove distance ja tvrdim da je to bila kler nacionalistička kontrarevolucije u Crnoj Gori. Zašto mislim da je to tako? Zato što je imala za ambiciju da potpuno revidira karakter Crne Gore, ta revolucija imala za cilj da Crnu Goru, umjesto da bude građanska, učini nacionalnom, i to srpskom državom, da Crnu Goru od sekularne preorati u teokrasku državu, iako je Crna Gora napustila teokratiju još u vrijeme Knjaza Danila Petrovića polovinom 19. vijeka. Da Crnu Goru od prozapadne i natovske države učini pro-ruskom državom i u finalu da Crnu Goru od nezavisne države i suverene države učini sastavnim dijelom „srpskog sveta“, nešto nalik Zetskoj banovini u vrijeme Prve Jugoslavije, za šta je predsjednik parlamenta i pripremio novi logo parlamenta”, kazao je on

Dakle, napominje, da bez obzira što imamo, rekao bih jednu pomalo komičnu potrebu nove vlasti, kao što oni kažu o sebi – oslobodilačke vlasti, da negira sve što je urađeno u Crnoj Gori do 2020.

“Samo kratko, dakle, za vrijeme te prethodne vlasti, Crna Gora je bila jedina jugoslavenska republika koja je sebe poštedjela rata. Za vrijeme te prethodne vlasti, tokom 1994. godine, Crna Gora je po prvi put u svojoj istoriji obezbijedila svoje samoizdržavanje. Za vrijeme te prethodne vlasti, Crna Gora je sebe sačuvala od NATO bombardovanja, iako je bila dio Savezne Republike Jugoslavije koju je NATO bombardovao na kraju 20. vijeka. Zahvaljujući umješnosti diplomatije, Crna Gora je obezbijedila pravo na referendum i taj referendum realizovala u skladu sa najvišim evropskim standardima i uslovima pune stabilnosti i povratila crnogorsku nezavisnost. Nekoliko godina nakon toga postala je članica NATO i došlo do predvorja EU, a u međuvremenu realizovala 11 milijardi eura direktnih stranih investicija”, rekao je on.

Ovo je, kako je naglasio, samo kratko podsjećanje, ne samo hvalisanje, kada kritičari tih učinaka budu imali nešto da ponude kao svoj rezultat, što je ne ravno ovome nego nalik ovome onda sampreman da ozbiljno razgovaramo o njihovim kritikama.

“Ja bih rekao da te kritike meni danas djeluju više komično. Znate, kada se borite za vlast, dakle u onom periodu do 2020. usled dugog trajanja prethodne vlasti, vi svakako imate pravo da se poslužite raznim političkim motkama. Dakle, najomiljenija motka, ne samo na Balkanu, nego svuda u svijetu, je optužba za kriminal i korupciju. Ali kada danas gotovo, nakon pet godina od ovoga što se događalo u Crnoj Gori od početka 2020. godine, opravdanje za sve svoje nečinjenje ili pogrešna činjenja želite da pronađete u onome što je bila politika prethodne vlasti, to zaista djeluje komično i to samo ukazuje na apsolutnu neznavenost, apsolutnu neodgovornost, nedoraslost obavljanju državnih poslova od strane nove vlasti”, ocijenio je Đukanović.

O devedesetim

On je naglasio da ima dilemu jesmo li raskrstili s politikom devedestih godina.

“Haški tribunal nam je pomogao očigledno da se individualizira odgovornost za razne zločine počinjene u tom periodu i to je jako važno, ali s druge strane, ja mislim da je izostala osuda politika i država koje su porodile te politike za ono što nam se svima dogodilo na prostoru ex Jugoslavije. E zato sada živimo reprizu i to je odgovor zbog čega sada mi opet prisustvujemo bar rekao bih do utančine, dakle, ponavljanju istog scenarije iz 90-ih godina”, istakao je Đukanović i dodao ugroženi Srbi, da bi se Srbija samoproglasila zaštitnikom, da bi krenula da preuređuje države u regionu.

Prema njegovim riječima tu se plaši da je zapadna politika dala podršku tim intencijama, čime čini mu se da je zapadna politika u jednom trenutku odustala do tadašnjeg ravnopravnog tretmana šest zapadnobalkanskih država, sa istom idejom da se svima pomogne da dosegnu evropsku budućnost i na taj način prevaziđu zaostajanje u razvoju, a pristupila novoj politici kontrole Zapadnog Balkana preko najvećih država – preko Srbije pod broj jedan, a rekao bih a se vlasti dosjete i preko Albanije.

“I ja mislim da je projekat Open Balkana zapravo bio pokušaj institucionalizacije dominacije Srbije i Albanije na Zapadnom Balkanu. Na moja upozorenje kreatorima tog projekta da će to voditi obnovi nacionalizma, oni su me uvjeravali da se to ne može dogoditi jer je to pod njihovom kontrolom. Ja sam ih upozorio da smo 90-ih godina imali, rekao bih, mnogo ozbiljnije političke formate na političkoj sceni Jugoslavije koji su se poigrali nacionalizmom, pa im je onda izmakao ispod kontrole, tako da, meni se čini da se ovakvom politikom zapada zapravo utro put za preuređenje Zapadnog Balkana na principima etno-centriizma. Dakle, umjesto ravnopravnog tretmana šest država da se situacija na Zapadnog Balkanu kontroliše preko nekih najvažnijih država, dakle preko nekih političkih centara i njihovog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama”, naveo je on.

Osjećam se sigurno u svojoj državi

Odgovarajući na pitanje da li se osjeća sigurno u Crnoj Gori, i kao političar i kao građanin Đukanović je rekao: “Osjećam se sigurno u svojoj državi i vrlo srećno što sam bio dio jedne generacije koja je vratile državnost Crnoj Gori”.

Na opasku novinara da gleda jednog mladog opozicijskog političara u Srbiji koji, govoreći o Crnoj Gori, a podržava ove proteste studenata u toj zemlji, kaže: „Znate, po određenim značajkama, veći dio stanovništva u Crnoj Gori čine Srbi i skoro pa Srbi“, Đukanović je rekao da su te interpretacije karaktera Crne Gore i interpretacije nacionalnog određenja Crnogoraca vrlo poznate i vrlo utemeljene još u Garašaninovim Načertanijima iz 19. vijeka.

“Dakle, to ne posustaje. To se ne liječi očigledno. Ali da se vratim odgovoru na Vaše pitanje. Dakle, osjećam se sigurno u svojoj državi. Gdje bih se mogao osjećati sigurnije do u svojoj državi i osjećam se vrlo srećno što sam dio jedne generacije koja je uspjela da ostvari istorijski san generacija Crnogoraca i povrati Crnoj Gori istorijski zasluženu nezavisnost i istorijski zasluženu državu. Da li sam zabrinut razvojem događaja u Crnoj Gori? Apsolutno”, kazao je on.

Samo nerazuman čovjek, naglašava Đukanović, se ne bi brinuo intenzitetom ruiniranja onog što su tekovine savremenog razvoja Crne Gore tokom posljednje četiri godine.

“Posebno zabrinut sam nakon tragičnih događaja na Cetinju. Dakle, ti tragični događaji u dva navrata su nas opomenuli da je proces ruiniranja svih državnih funkcija Crne Gore u ozbiljnom razmahu i da danas možemo da kažemo da sistem bezbjednosti nije u lošem stanju, nego da je sistem bezbjednosti pred nestajanjem. Danas sistem bezbjednosti nije u stanju da garantuje građanima Crne Gore elementarnu građansku sigurnost. Dakle, apsolutno saosjećam sa svim ljudima, sa porodicama žrtava na Cetinju, saosjećam sa svakom žrtvom na prostoru Crne Gore. Jer svakodnevne su pojave ugrožavanja žena, ugrožavanja maloljetnika i njihove sigurnosti. Dakle, ali saosjećanje nije dovoljno”, naglasio je on.

Očigledno, ističe, morali smo da prođemo ovu lekciju.

“Crna Gora je 30 godina imala kontinuitet vlasti, morala se upoznati sa novom vlašću. Mislim da se upoznala i ovo se ne da liječiti, o čemu govorimo uključujući i nedovoljan osjećaj bezbjednosti kod građana Crne Gore, bez promjene onoga što je porodilo sve ovo. Dakle, naravno, zalažem se za to da se svi pojedinačno preispitamo, preispitamo svoju ulogu u kreiranju ovakvog ambijenta kakav danas imamo i kao odgovorni građani, što prije pristupimo promjenama koje će nam obezbijediti stabilnost naše države, jasan evropski prosperitet naše države, ali prije svega građansku sigurnost svakog građanina naše države”, zaključio je Đukanović.