Njegovo obraćanje prenosimo integralno: 

Pišem vam kao neko ko je u toj kući radio i sa njom živio 42 godine.

Sinoćnja emisija “Naglas” velika je sramota TV Crne Gore. I nije jedina, već jedna u podužem nizu posljednjih godina.

Kao Cetinjanin po rođenju, a 67 mi je ljeta, pamtim i dobro i loše, uzlete i padove našega Cetinja. Ali vi koji ste sinoć o njemu pričali nijeste dostojni ni da ga pomenete.

Tema je bila tragedija koja nas je pogodila, odnosno protesti studenata koji su organizovani tim povodom. Ali to vas nije mnogo interesovalo. Gostovanje vam je poslužilo da kao “stručnjaci” analizirate grad i ljude koje ne poznajete.

Posebno ću se osvrnuti na izjave Gorana Danilovića koji je jedan od svojih prvih priloga kao novinar početnik na TV Crne Gore radio upravo sa mnom. Kako je od tada prošlo mnogo godina, čini mi se da ima problema sa zdravim razumom i logikom.

Kada već želi pričati o Cetinju i Cetinjanima pitam ga da li je čuo za Gojka Krušku, Mariju Miloševu i 49 narodnih heroja, junaka, a ne izdajnika Danilovića. Da li si čuo za Moša Martinovića, Rista Dragićevića, Pavla Đonovića, Raka Vujoševića, privrednike Petra Sinanovića Nagiba, Vida Đakonovića, Draga Jovovića, Nika Ražnatovića, Boška Radonjića, Čeda Iličkovića?

Da li si čuo za braću Pajević, Sretena Begovića Beginu, braću Spasić, za Doja i Iva, za Nina i Rista? Da li si čuo za Petra Lubardu, Mila Milunovića, Miloša Vuškovića, Dada Đurića, Smaja Karaila, Dimitrija Popovića, Miliju Pavićevića, Mirka Bratičevića, Tulu Ulićevića, Olgicu Milošević, Miša Tomaševića, Mila Đukanovića, Nikšu Jovićevića, Sava Vučkovića? Da li si čuo za Miška Popovića, Veselina Vujovića, Pera Miloševića, Miloša Vujovića, Mirka Radovića, Filipa Radovića?

Da li si čuo za doktore: Vasa Kusovca, Moma i Danicu Otašević, Voja Miloševića, Sašu Gladovića, Ina Vujovića, Nikšu Ivanovića, Idža Vukotića, Omera Đurbuzovića, Mila Jankovića, Mihaila Vukmirovića, Aleksandru Ražnatović, profesore Jovana i Sava Vukmanovića, Radovana Radonjića, Mladena Ulićevića, Veska Ivanovića, Maju Đurić, Jasnu Tatar Anđelić, Nikolu Radunovića, The Books of Knjige, Ivanu Mrvaljević, Srđu Grahovca, Momčila Otaševića i za mnoge druge znane i neznane koji su sebe davali Cetinju, cijeloj Crnoj Gori, pa i šire? Neka mi ne zamjere oni koje nijesam pomenuo.

Ili samo znaš, odnosno čuo si, “Reče mi jedan čojek” da postoje na Cetinju i momci koji se bave kriminalom. Vjerovatno si čuo samo za njih. Ali, Daniloviću treba da znaš da su i oni naši Cetinjani, jer su njihove porodice naše komšije, prijatelji, rođaci, a njihove boli i tuge jednako su i naše.

Mi se nikada, za razliku od tebe i sličnih tebi ne odričemo svojih, bilo da su dobri ili žestoki momci. Siguran sam da znaš da svaki grad na kugli zemaljskoj ima i jedne i druge, ili kako Petar II Petrović reče “čašu meda još niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči, čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju”.

Pominjao si, Daniloviću i finansiranje Prijestonice koje je uređeno zakonom na inicijativu tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, pa ti to daje za pravo da govoriš na ovaj način.

Pokreni inicijativu da se ukine zakon!

Misliš li da će Cetinjani “krepati” bez toga novca? Grdno se varaš, nuđene su Cetinju i Cetinjanima kroz istoriju mnogo veće jasle, pa ih zarad slobode, časti i obraza, nijesu prihvatili, makar ne svi. Ali, svako ko je naučio na jasle misli da su i drugi, kao i ti.

Otkud ti pravo da kažeš “Ja ne mrzim Cetinje”? Zazvučalo mi je kao da si rekao ja ne volim Cetinjane. Grad se ne može mrzjeti, jer su to samo kuće i ulice, ali ljudi mogu.

Što se tebe tiče, i politike za koju se zalažeš, više vama treba Cetinje i njegova istorija nego vi njemu.

I da završim, nije mi namjera govoreći o Cetinju i Cetinjanima uvrijediti bilo koji grad i ljude u Crnoj Gori, jer ih ne poznajem dovoljno i ne usuđujem se kao čovjek o njima govoriti. I zato sve napisano, ti ne moraš i ne treba da znaš, ali poslušaj savjet učesnice u emisiji koja je parafrazirajući Branka Miljkovića rekla “Riječ može biti oruđe ali i oružje”.

Grdno si potegao Daniloviću!

Pošto nijesam na društvenim mrežama i ne želim polemisati na taj način, broj telefona je poznat redakciji a ukoliko postoje nejasnoće možete me naći i na Cetinju i u Podgorici.

PS: Generalnom direktoru RTCG, direktoru i uredništvu TVCG:

Drugi put kada budete govorili o Cetinju, pozovite Cetinjanina ili Cetinjanku koji će znati odgovoriti svakom ko pokuša naš grad i građane uvući u jeftinu dnevnu politiku.