Juče je pridodata još jedna žrtva kobnog broja trinaest crnog bilansa cetinjske tragedije. Na samom početku nove godine svjetska je javnost bila zgrožena ovim događajem. koji bi bio okarakterisan kao pretjerivanje u nekom scenariju kriminalističkog ili horor filma. Crnogorsku Prijestonicu koja se percipira kao grad slobode okupiralo je zlo koje je bezbrižnu egzistenciju građana pretvorilo u življenje paradigme straha. Puno je s pravom, bilo reakcija i bit će ih .

Bilo je i poruka koje su slale umirujuće tonove. U obraćanju javnosti crnogorsko primorski mitropolit Joanikije je pozvao ,, pravoslavne hrišćane i ljude dobre volje da uznesu svoje molitve Bogu za pokoj dušama preminulih , za povratak narušenog mira na Cetinju i za ozdravljenje ranjenih u pomenutoj tragediji". Ključe su dvije riječi u ovoj mitropolitovoj poruci, ,, narušeni mir". Trenutno ga narušava učinak jednog ubice. Cetinje je još i danas traumatizovano nedavnim masakrom u Medovini.

Oni koji trebaju osiguravati i brinuti se o svjetovnom miru, javnom redu , zakazali su u prvom masakru. Nakon toga izostale su neophodne mjere prevencije. Dogodio se drugi masakr. Riječi mitropolita da se povrati narušeni mir implicira pitanje ko je narušio mir na Cetinju? Godinama se potkopava mir u Pijestonici. Provokacije o rušenju mauzoleja na Lovćenu i postavljanju kapele, helikoptersko ustoličenje mitropolita a iznad svega negiranje crnogorske crkve i nacije. Sve to narušava mir. Mir se ne uspostavlja nasilno .

Treba se uvažiti i druga strana. Gdje su tu hrišćanski svjetonazori i naukovanje jevanđelja? Molitva pripada sferi onostranog a stvarnosti koju živimo prijeko je potrebna efikasnost svjetovnih institucija. Zato su zahtjevi studenata legitimni. Oni koji se kunu u Njegoša trebaju ga pažljivije čitati. Zlo je kako piše vladika crnogorski ,, adsko nasledije " koje ,, čovjeka niže skota stavlja".

Dimitrije Popović, slikar i pisac - Pobjeda