Lični stav
Piše: Jelena Marković

Za početak evo jednog nagradnog pitanja: Kako se naziva veoma ljigavi, klizajući tron?
POLTRON naravno!
Ne znam da li se još neko sjeća VIB-ovog aforizma koji glasi:
“Kad poltronu pokažeš vrata on počne da ih briše”.
Ne vjerujem da postoji bilo kakva, makar i približna evidencija, koliko se vrata brisalo i obrisalo, kroz dugu i često ne baš blistavu istoriju osvješćene životinjske vrste, nazvane čovjekom.
Prisjetih se kako je govorio veliki Mihailo Lalić: ,,Ne vjerujem u misao da noj u strahu od opasnosti zabija glavu u pijesak. Prije će biti da su mu ljudi pripisali tu svoju osobinu, da bi je lakše podnosili.”
Od neutvrđenog datuma kada se pod njim polomila grana i čovjek se obreo na zemlji, strah je najčešći i najvjerniji pratilac HOMO SAPIENS-a, a iz straha se generiraju svi drugi poroci.
Poltron! Ukoliko još ima onih kojima termin nije potpuno jasan, pokušaću da što je moguće kraće navedem njegove najbitnije odlike, bez izvinjenja za one koji se prepoznaju.
Dakle, poltron je osoba bez stava. Nema svoje JA! Veoma drži do tuđeg mišljenja, proglšavajući ga svojim, tek kad je siguran da mu onaj čije je mišljenje preuzeo, neće zamjeriti.
Trudi se vječito da bude na usluzi makar je niko od njega ne tražio.
Uslužnost do ogađujućeg samoponižavanja, srozavajući osobu do nivoa bezličnosti.
Jedan od pojavnih oblika Poltrona je i EVET EFENDIJA. Ukoliko nijeste znali to je bio službenik na sultanovom dvoru, zadužen jedino da na sve što sultan izgovori- mudro klimne glavom. Poplava sve brojnijih Evet-efendija u našem političkom miljeu, postaje veoma prijemčiva za sve one, koji će za svoje mišljenje potrčati kod drugih, naročito kod onih na višim položajima.
Obratite pažnju- nijesu bezopasni. Čim im se pruži prilika da nekog ko je ispod njih opanjkaju i unize, neće je propuštiti. Neće se suzdržavati ni da nekoga lažno optuže, strpljivo čekajući rezultate svog podmuklog djelovanja.
Poltroni su se izvještili da se približe autoritetu bilo kog nivoa, uvijek su potpuno inferiorni ali kao takvi veoma snalažljivi i prilagodljivi u različitim situacijama i prilikama. Znaju biti gladni u gromoglasnim optužbama na račun političkih neistomišljenika kad se zaduže da takvi trebaju biti, a onda se do neprepoznatljivosti stišavaju čekajući sledeću priliku da dobiju zeleno svijetlo za djelovanje.
Bez želje da tu prezrenja dostojnu kategoriju na bilo koji način glorifikujem, ima nešto što im se mora priznati- u vrijeme krupnih političkih promjena, kao i za vrijeme prethodnika i tridesetogodišnje vlasti bivšeg režima, zapažen je značajan porast ove kategorije neslobodomislećih.
Za sve postoje i neke crnogorske “specifičnosti” što je samo eufemizam za poslovičnu sklonost koruptivnosti, budući da u tako mutnim vodama poltroni najbolje plivaju. Zalijepe se tako za nekog ko zasjedne na nezasluženo visoku funkciju, a potom kao polusesilni organizam crpe što mogu isrcpsti. Naravno, uvijek je na prvom mjestu novac, mada nijesu gadljivi ni na uticajne položaje, naravno uvijek niže od pretpostavljenih. Omiljena im je maksima – važno je biti nevidljiv, po mogućnosti i nečujan.
Crnogorski poltron nalikuje na anemičnu spodobu, uvijek spremnu da daju neupotrebljiv savjet i kritiku, koji i koju od njih niko ne traži. Važnim glasom saopštiće vam nešto što ni sami ne razumiju. Najkraće, poltrona ćete najlakše prepoznati po tome što je potpuno neprepoznatljiv. Veoma nalikuje na ljudsko biće, ali do njega nikada ne stigne.
Ne živi nego vegetira s dozvolom i za to, naravno.
Pojam svoj i principijelan ne razumije ni na jednom od svjetskih jezika.