U fokusu

Goran Sekulović

Dokle?!

Jan 09, 2025 4 Komentara

(15 riječi)

Jasno je bilo pri kraju prošle godine – poslije odluke Jakova Milatovića o koaliciji u Podgorici sa klerofašistima na državnom nivou – da će nova 2025-ta godina u Crnoj Gori biti još mračnija, neizvjesnija, turbulentnija i opasnija po građanski mir i prosperitet ove zemlje. Nadu koja je probuđena nakon izglasavanja nepovjerenja lokalnoj podgoričkoj vlasti i rezultata na izborima, Milatović je pod združenim pritiskom Vučića, Mandića i Kneževića ugasio jednim klikom u strahu za gubitak svoje funkcije od svojih dojučerašnjih drugova i njihovih i njegovih starih-novih litija pomoću kojih je, dakle, i došao na vlast, samo što bi one sada bile uperene direktno protiv njega. U osnovi tog Milatovićevog straha je moguća difamacija i nasilje kojemu bi bio izložen (śetite se samo kako je Spajić prošao u beogradskim i podređenim i kolonijalnim im medijima u Crnoj Gori kada je ranije pokušao da ''vrda'') i bojazan ne samo da bi mogao ostati bez funkcije već i za fizičku sigurnost i bezbjednost sebe i porodice. Već su se počeli pripremati obruči litijaških demonstranata  oko zgrade Predsjednika koji bi ''izdajniku'' poručili da su ga oni doveli na funkciju i da će ga oni i skinuti sa nje! Upravo je bila tih dana – uoči same odluke Milatovića sa kime će u vlast – i ''tempirana'' informacija da je Agencija za sprječavanje korupcije utvrdila zaključak da je Milatović nezakonito i neustavno postupio kada je u službenim prostorijama Predsjednika snimao predizborni spot! Preśednik bi mogao – kao i premijer što reče prije neki dan kada su ga pitali da li će tražiti ostavku ministra unutrašnjih poslova – poručiti javnosti: ‘’Morate razumjeti moju situaciju’’! I on i Spajić kao nosioci trenutnih državnih funkcija ako i kad ih hoće vršiti onako kako bi to trebalo zarad istinskih nacionalnih i državnih interesa Crne Gore a ne zarad velikosrpskog klerofašizma na vlasti, uostalom kao i cijela Crna Gora, taoci su Vučića, Mandića i Kneževića sa uporišnom i stajnom, izvornom tačkom u mitu o Crnoj Gori kao taocu i dužniku kosovskog mita. Milatović je suštinski pao, odnosno obesmislio i svoju preśedničku funkciju a ne samo svoje čelništvo u stranci i samu stranku ''Pokret za Podgoricu'', upravo zbog svoje odluke da, ipak, paktira sa ''đavolom'' u ime kojega je novi gradonačelnik saopštio –  kao ''Saša'' kako ga je prisno i milozvučno oslovila reporterka-novinarka državnog Javnog servisa – u novogodišnjoj noći dvije vrlo opasne stvari, koje su naravno nota bene za ovu klerofašističku vlast još od 30. avgusta 2020.g.

Prvo, Mujović je rekao jednu notornu stupidnost da aktuelna podgorička vlast samo treba da osluškuje i prati ono što hoće i želi – narod! Naravno, ko može to biti drugi za ''oslobodioce'' kojima su njime puna usta svakodnevno, nego upravo narooooood! Ova jeftina politikantska demagogija, narodnjaštvo i populizam, uspijevaju ponajviše tamo đe je ''mrtvo more'', đe se nudi samo ''hljeba i igara'', đe je ugušen ne samo svaki kritički glas protiv zloupotreba i nepočinstava, neodgovornosti i nerada, neefikasnosti i vlasti ali i čitavog da li treba reći civilnog društva, već i sama potreba, želja i htjenje za njim. Drugo, reče Mujović, da je nova podgorička vlast izraz narodne volje iskazane na izborima!? Istina je sasvim suprotna: građani Podgorice su većinski pozitivno odgovorili na upit prije svega ''Pokreta za Podgoricu'' da li žele promijeniti do tada aktelnu vlast i da li su nezadovoljni njihovim dotadašnjim učincima. To što Jakov Milatović nije imao hrabrosti i odvažnosti da izbornu volju većine podgoričana sprovede u djelo ne može promijeniti fakat samih izbornih rezultata i da istina postane laž a laž istina.

I kada se živi, ''većinski''!, u takvom i ovakvom društvenom kontekstu – koji nije, da se razumijemo, na djelu tek od 30. avgusta 2020.g. već se uveliko rabi i mnogo prije toga, počev još od devedesetih godina prošlog vijeka i građanskog rata na prostoru bivše SFRJ – koji obiluje i to na javnoj, političkoj (śetimo se samo dešavanja u Skupštini Crne Gore baš uoči novogodišnjih praznika), društvenoj i medijskoj sceni nasiljem svakojakih oblika i sadržaja, pritiscima, neznanjem, manipulacijom, osionošću, lažima, nemoralom, nečasnošću, grabežom za funkcijama i materijalnim benefitima, nacionalizmom i šovinizmom, klerofašizmom, nekritičkim povlađivanjem populizmu i demagogiji, uvredama, trivijalnostima, ponižavanjima, prijetnjama i strahovima, navikama da se sve više prilagođavamo neumnoj zbiljnosti (u kojoj je laž istina a istina laž) a ne da je mijenjamo, čega je rezultat totalni krah institucija i države u svim sferama i na svim nivoima,  onda možemo očekivati kao ''narod'', kao zemlja, kao država, kao ljudi i građani u konačnici ili na samom početku, da nam se posljedično dešavaju kao sasvim ''logični'', ''prirodni'' i ''samorazumljivi'' čak i tako užasni, tragični, besmisleni i u ljudskom smislu katastrofalni događaji kakvi su bili u posljednjih dvije ipo godine na Cetinju. Nova 2025.g. nije mogla početi sa ružnijim licem naše svakodnevice i bilo je i bilo bi za očekivati da svi, a prije svega čelnici bezbjednosnog sektora pokažu odgovornost i podnesu ostavke kao lični i moralni čin. Ali, kako kada je društveno i političko klerofašističko polje prije svega potpuno ispražnjeno upravo i od ličnosti i od morala?! I kako kada su tim čelnicima funkcije i vlast, moć najbitnije, a moć je, kako reče Meša Selimović, gora i razornija po društvo i od kocke i od alkohola, droga najteže vrste, koja kad se udruži sa ulizicama i poltronima čini najtoksičniji (ne)ljudski otrov. 

Kada je društveno polje očišćeno od etike i morala, onda se u našim balkanskim uslovima stiču uslovi i za etničko čišćenje. Et(n)ičko čišćenje je u agendi ove klerofašističke vlasti, po njihovom biću i tendenciji. Zato je od ogromne važnosti da joj se stalno kritički nameće to njeno istinsko lice, pred kojim bi se morala zamisliti i (po)kajati, ako u njoj ima i zrno ljudskosti. U stranci demokrata očito da nema, jer o njima sve najnečasnije i najmanipulativnije, jednom riječju najneljudskije govori način na koji se obraćaju i pokušavaju obračunati sa studentima – vučićevski im podmećući da su produžena ruka kriminalaca i bivše DPS vlasti – koji su pokrenuli kao melem na ljutu ranu kontinuiranu akciju pobune i protesta nakon najnovije cetinjske tragedije. Studentski bunt nema tradiciju u našoj zemlji iako je upravo jedan student Crnogorac, Mirko Srzentić, bio žrtva fašističkog progona u Kraljevini Jugoslaviji postavši simbol studentskog otpora diktaturi i beščašću. Raduje izuzetno studentsko crnogorsko buđenje i nepristajanje da sveukupno građanstvo naše zemlje bude u ulozi ''ovce za klanje''. Ne manje raduje podrška koju su dobili od (nadamo se samo zasad) dijela univerzitetskih profesora i saradnika i od dramskih i filmskih umjetnika i poslenika, slikara, književnika..., kao i od naše dijaspore. Civilno društvo je od velike važnosti za demokratriju. Nažalost, čini se da je nekadašnje samoupravno civilno društvo – koje je potom izgubilo bitku sa prije svega velikosrpskom ratnom klerofašističkom ideologijom – (upravo je to bila kategorija i u diskursu tadašnje društvene i političke nauke u SFRJ), bilo u pozitivnom smislu razuđenije, stvaralačkije i prisutnije u društvu od današnjih civilnih struktura, pa čak i od većinskog NVO sektora. Śećam se kada sam u nekadašnjim i ''Omladinskom pokretu'' i ''Univerzitetskoj riječi'' nalazio podsticajne kritičke iskaze o mnogim fenomenima društva, pa sam se i sam u tom smislu uključio sa stvaralačkim i teorijskim prilozima. Prosto je to bila naša studentska i mladalačka potreba, baš kao što je ljudska, moralno-etička i empatička potreba današnjih studenata da iskažu protest zbog svih propusta povodom najnovije cetinjske tragedije. Nadati se da će i u Crnoj Gori, kao što je to slučaj trenutno u Srbiji, studentsko jezgro pobune biti inspirator za masovnije uključivanje u proteste kako univerzitetskih nastavnika tako i najšireg građanstva. Profesori univerziteta u našoj zemlji nimalo do sada nijesu pomagali i davali podstreka studentima da na pravi način kanališu svoju ogromnu društvenu energiju, jer su čak i prednjačili u ''crnjaku''. Śetimo se i ovđe aktuelnog rektora državnog Univerziteta, osnivača klerofašističkog portala ‘’In 4S’’ i čovjeka koji je javno preporučivao ruskoj državi da se u Crnu Goru može najbolje infiltrirati preko Srpske pravoslavne crkve. Opoziciona DPS nikada nije dovela u pitanje ovakav jedan ljudski, moralni, etički, patriotski, građanski, civilizacijski i svjetonazorski sunovrat kao najbitniju ‘’oslobodilačku’’ preporuku za izbor u rektorsko zvanje na državnom univerzitetu Crne Gore! 

Već dugo vremena studenti u Crnoj Gori nemaju svoj list, a dok sam bio odgovorni urednik ''Prosvjetnog rada' (koji je pokrivao i fakultetski nivo obrazovanja) osnovao sam i Studentski podlistak koji je vrlo brzo počeo da živi i djeluje zahvaljujući studentima-saradnicima sa svih crnogorskih univerziteta Naravno, i to je bio jedan od uzroka ukidanja ovog lista od strane nekadašnje DPS-ovske vlasti o čemu sam više puta pisao. A, kako reče Branko Miljković, ''ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju.'' Zato pružimo svu moguću podršku ovoj našoj divnoj aktuelnoj studentskoj pjesmi ''Kamo śutra?'', da se ispitaju svi aspekti i najnovijeg, ali i prethodnog cetinjskog zločina, svi propusti bezbjednosnih organa i njihove odgovornosti, kao i da se pokrenu svi preventivni, edukativni, emancipacijski i reformski procesi zarad ozdravljenja čitavog društva i svih njegovih podsistema, osobito obrazovnog, zdravstvenog i kulturnog na svim nivoima. A odgovornost je velika i ne smije je zaobići nijedan od činioca vlasti još od one nečuvene represije na Cetinjane i crnogorske građane upriličene početkom septembra 2021.g., prilikom nasilnog ustoličenja srpskog mitropolita u Cetinjakom manastiru. Do dana današnjeg se ne zna ko je zapravo naredio onakvo nasilje nad građanima Cetinja. Ne zna se ni da li je zaista izrečena ona zlokobna rečenica – pa i ako pogine desetak Crnogoraca nije strašno! A ona tako ''skladno'' pristaje uz tadašnju poruku vrha stranke demokrata da se po svaku cijenu mora realizovati ustoličenje srpskog mitropolita na Cetinju! Ako se to ne desi, poručili su tada demokrate, trebaju svi tadašnji čelnici bezbjednosnog sektora da podnesu ostavke! Prijetnjama, bezobzirnošću, neodgovornošću, neempatijom i nasiljem do iznuđenih i nasilnih ciljeva! Baš kao i danas! ''Majmunu'' koji ne vidi svoje pravo lice stvarnost se ''nasmijala'' užasnim ''grohotom''! Ako čelnici bezbjednosnog sektora ne podnesu ostavke, naše društvo će (i dalje) ostati u raljama nasilja! Zato se ne smije odustati od zahtjeva za odgovornošću i ostavkama. Vidimo  kako jednom unešeno nasilje i bezrazumnost urađaju stravičnim posljedicama. Ili: nasilje rađa samo nasilje. Dokle?!