U jednu od kancelarija u prizemlju policijske stanice na Cetinju gdje novinari čekaju razvoj situacije utrčava kolega: ,,Ubio se, Bajička 1, čuo sam preko policijskog radija“.

I kolege žurno kreću ka automobilima da bi se odvezli do lica mjesta.

Posljednji izlazim iz policijske stanice. I svjedočim nestvarnoj sceni. Džip ministra Šaranovića prolazi iz suprotnog pravca kroz grupu novinara koji su već odmakli tridesetak metara od zgrade i naglo se zaustavlja tik ispred stepenica. On, filmski, sa jaknom u ruci iskače sa zadnjeg sjedišta i - u punom trku - ulazi u policijsku stanicu. Za njim trče još dvojica policajaca u civilu...

Što se dešava? Je li se možda monstrum, koji već satima tumara Cetinjem pojavio dolje negdje na dnu ulice, ispred Danilovog Range Rovera? I kako kad je mrtav?

Kamera mi je u ruci, bilježim... Volio bih da griješim, ali ministru kao da je objektiv dao dodatni podstrek.

Tridesetak minuta kasnije, novinari i snimatelji su na spratu policijske stanice na Cetinju. Ministar i saradnici ulaze u salu za sastanke i razgovaraju o tome gdje će održati press. Kancelarija je u blagom neredu, sa par čaša i flaša sa vodom na stolu... Uljudno se uključujem u razgovor predlažući upravo tu kancelariju zbog prostora i velikog broja ekipa. Ministar presijeca - "Ne, tamo ćemo, tamo je -ljepše?!"

Tamo smo, đe je "ljepše". Od čega, večeras? Svugdje je večeras ljepše nego na Cetinju. A Crna Gora je večeras - Cetinje.

Kamere su uključene, čekamo da Javni servis krene sa direktnim prenosom. Kad smo im već osujetili plan ekskluzivnog izvještavanja na tih par minuta, nećemo se žaliti.

Izlaganje mlađanog Danila Šaranovića vjerovatno ste čuli... Istrgnuću iz konteksta, sa namjerom da upravo ukažem na ministrovu namjernu nesvjesnost istog (konteksta), nekoliko fraza. Papir sve trpi, ali etar je mnogo izdržljiviji...

Dakle: "lice izolovano od strane ekspresnog djelovanja policijskih službenika...", "dozvolite da prenesem poruke mira građanima prijestonice da mogu da se u ovom trenutku vrate normalnom načinu funkcionisanja...", "fokus je bio stavljanje lica pod kontrolom...", "mi smo već kreirali set urgentnih mjera..."

I tako... Fraza za frazom, kao štit. 

Na pitanje da li će neko, bar kao moralni čin, podnijeti ostavku i na taj način makar simbolično snositi odgovornost, onu pretpostavljenu koja ide uz položaj, funkciju, jer u suprotnom gubi smisao, mlađani Šaranović se ministarski uozbiljio, stao u gard i učinio ono što je bilo tako očekivano.

Prvo - "to je Vaš lični i proizvoljni stav..." Pa neće biti, Šaranoviću. Lični jeste, a proizvoljan nikako. Namjerno ga prekidam u par navrata čisto da zna da me neće nadglasati i da ćemo razgovarati. Podsjećam ga na ostavku ministra Lompara nakon nesreće na Bioču.

Ma kakvi - "nije to ista kategorija". I predstava se nastavlja...

Manirom koji je Aleksa Bečić doveo do perfekcije, ministar Danilo Šaranović i dalje u namjernom nezboru sa logikom, majstorski zamjenjuje teze i staje u odbranu operativaca, policajaca, od v.d. direktora pa po dubini, do posljednjeg časnog policajca koji se te noći satima smrzavao na cetinjskom mrazu, tražeći pomahnitalog ubicu.

Momče, nijesmo se razumjeli! Pitao sam za tvoju ostavku. Niko nije pomenuo časne policajce.

,,Oni su bili spremni da rizikuju sopstveni život kako bi sačuvali živote drugih..." Tačno, ministre, ali pričamo o Vašoj odgovornosti. Džaba sve - kao kad mu predsjednika Demokrata, Aleksu - pitaš o jeziku, crkvi, fudbalu...

I još reče da se ,,ovakve stvari dešavaju u cijelom svijetu“. Drugim riječima: da ne brinemo, uobičajena je to stvar u razvijenim zemljama. A onda docira mlađani ministar: ,,Mora se napraviti razlika između zločina koje izvršavaju članovi kriminalnih grupa koji se puštaju na slobodu“?!

Aha - kriv je nekog drugi za nešto drugo ali to što to nema nikakve veze sa Cetinjem, danas nije ni bitno, "ovo je situacioni događaj".

I onda, onako prizemno-politička poruka: ,,javno poručujemo da smo spremni da uočimo iz grešaka nekih naših prethodnika... kada je policija bila politizovana i instrumentalizovana".

Baš ne znam čemu ovo, osim da se prevede na jezik političke propagande: DPS je kriv za sve?!

I na kraju, kao posljednji čin odbrane svoje fotelje, ministar Šaranović na moje ponovljeno pitanje o ostavci, odbrusi nervozno da ,,ne treba da crtamo mete bilo kome, osim onome kome treba“. I dodade da, zbog pijeteta prema žrtvama sada ne treba da pričamo o ostavci, pa ćemo negdje kasnije.

A, ne ministre Šaranoviću; vrijeme je, ministre, krajnje vrijeme, da podnesete ostavku. Svaka čast na lijepim željama i planovima, ali tugom okamenjenom Cetinju i okamenjenoj Crnoj Gori treba zračak nade. Treba im gest. Znak da će neko nešto pokušati. Rekoste - set urgentnih mjera od sjutra... Evo, prođe sjutra. Tako će i godine. Kao od Medovine. Prva mjera je trebala da bude Vaša ostavka. Jer, proći će ova tri dana žalosti i više se ništa neće desiti... Ubica je mrtav. Dvanaestoro ljudi je zauvijek zaustavljeno u koraku, u udahu, u pola riječi... Dva dječaka nikada više neće zaigrati fudbal... Jedna cijela porodica je ugašena. A i ostale. Nije opravdanje što ih je ubica znao. Ne opravdanje za zločin nego za nečinjenje. Ne može set "urgentnih mjera" promijeniti sistem - on se ne mijenja urgentno, on se gradi, postupcima, gestovima, čojstvom... Okamenjenom Cetinju treba nešto da se pokrene. Neće ga pokrenuti Vaša ostavka, ali ona može biti znak.

Iskreno, više ona treba Vama nego bilo kome drugom. Vjerujte mi.

I, da. Situacija sa početka teksta je bila blago rečeno čudna. Kao loše izvedena scena iz skupe predstave C produkcije. Kao što mi nije čudno što ste se, nakon puna dva dana čekanja, izvinili za izjavu ,,da možemo da se vratimo normalnom životu".

Za to je kasno, za lični čin ostavke - nije.

Vrijeme je, ministre!