Dejan Savić, jedan je od najboljih vaterpolo trenera na svijetu, a osim bujne trenerske karijere koja obiluje trofejima, posebno na reprezentativnom nivou, imao je i igračku karijeru na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli.

Čovjek koji je Srbiji donio bezbroj medalja stigao je krajem 2024. godine u Crnu Goru, gdje će pripremati naše “ajkule” za Olimpijske igre u Los Anđelesu i voditi ih kroz svako takmičenje koje ih čeka do tada, a za Meridian sport govorio je o svom sportskom putu, ključnim trenucima karijere, pobjedničkom receptu i svemu što ga čeka u Crnoj Gori.

“Nikada nisam imao dilemu, vrlo rano sam odlučio da želim da budem trener, još kao igrač. Dok sam igrao edukovao sam se, imao sam veliku sreću što sam radio ne samo u velikim klubovima, nego sa izuzetnim trenirima. Nekako je logično da je najbitnije to što sam imao izuzetne saigrače od kojih sam mnogo naučio. Kroz svoju trenersku karijeru, najviše sam učio i najviše ću u budućnosti učiti od igrača”, rekao je Savić.

Prisjetio se i nekih posebnih trenutaka iz svoje igračke karijere, koja je definitivno ostala u sjenci trenerskih uspjeha, a bila je izuzetno zanimljiva.

“Iako sam imao dosta lijepih trenutaka u karijeri igračkoj i trenerskoj, nekako mi je, kada god se pomenu uspomene, prvi u glavi onaj poraz u finalu Olimpijskih igara kada sam bio igrač (Atina, 2004. godina). Finale Olimpijskih igara je vjerovatno i najteži poraz u karijeri svakog sportiste, tako i mene, mada ja nikada nisam bio sportista, ja sam bio igrač i u tome je velika razlika”, rekao je kroz osmjeh Savić pa nastavio:

“Postoji jedan momenat iz perioda zajedničke države Srbije i Crne Gore, svjetsko zlato u Montrealu 2005. godine, jer je tada bilo biti ili ne, što je bio veoma važan momenat za razvoj vaterpola na našim prostorima. Nije krenulo tada, ali je ta generacija definitivno postala trofejna i na neki način opravdala ne samo ulogu favorita, nego i ono čime smo se bavili čitavog života. Porazi mogu da budu ozbiljna zvijezda vodilja, nema veze što je to nešto negativno okarakterisano, u pozitivnom smislu može da se o njemu raspravlja. Kritika treba da se prihvati, iako danas može da bude izuzetno maliciozna, ali ako dolazi od užeg kruga ljudi, sigurno da može da bude pozitivna. Budale ako pišu kritiku, ne moram ja da budem budala da je čitam, tako savjetujem i igrače da razmišljaju.”

Reprezentacija Srbije, bez obzira na sve uspjehe koje je postigao sa njom, samo je u sjećanju…

“U suštini to su samo sjećanja, i to je to.”

Klupu “delfina” napustio je u oktobru 2022. godine i to nakon deset godina provedenih na istoj, ali smatra da je to bila jedina ispravna odluka.

“Ne, mislim da je selekcija Srbije pokazala osvajanjem olimpijske medalje da ne moraš da budeš favorit da bi nešto osvojio. Sa druge strane mislim da su ostale reprezentacije podcjenjivački ušle u priču sa Srbijom, ne znajući da Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku i Mađarsku sa kojom god selekcijom da se susreću ne smiješ podcijeniti, jer to može da bude kontraproduktivno. Siguran sam da može i da motiviše te selekcije. Mislim da je bio problem u meni i zbog toga je do rastanka došlo, jer da li sam se opteretio ili umorio na neki način, u svakom slučaju smatram da je to bila dobra odluka i da se sklonim na neko vrijeme i odmorim, te da sagledam pozitive i negative ne samo vaterpola nego i života.”

Nije mu mnogo trebalo da pronađe novi angažman, doduše kratko se zadržao u Saudijskoj Arabiji, a sada je stigao u Crnu Goru i već razmišlja o svemu što ga čeka. Činjenica je da “ajkule” na medalju sa velikog takmičenja čekaju četiri godine, ali Savić na vrijeme gleda drugačije.

“Prognoze su uvijek pozitivne. Ja sam pozitivan čovjek i tu nema greške. Da sam pesimista sigurno ovdje ne bih došao. Za sve je potrebno vrijeme, a danas ga nema, u modernom vaterpolu gdje se utakmice igraju na tri dana. Svaki trener reprezentacije pati za tim starim vremenima gdje si u suštini na okupljanju imao reprezentativce po dva, tri ili četiri mjeseca. Ja moram da napomenem podatak koji je već poznat, selekcija Jugoslavije se za Olimpijske igre u Seulu spremala pet mjeseci, a za Evropsko prvenstvo u Sevilji četiri mjeseca. Danas svi imamo malo vremena za uklapanje. Ja sam nov, treba da se predstavim igračima koji za mene nisu novi jer ih većinu poznajem, a i analizirao sam ih, ali svakako da mora da prođe to vrijeme prilagođavanja jednih na druge”, kaže Savić i nastavlja:

“Vremena je malo, ovih devet dana što imamo pred važan turnir je premalo. Crna Gora nije kvalifikovana na Mundijal, tim je problem još veći. Možda je sreća u nesreći ta što nas čekaju nova pravila, pa će se istima prilagođavati sve selekcije na svijetu, pa i mi. To znači da ćemo svi krenuti od nule. Ako uzmemo u obzir to da se mi nismo kvalifikovali za Svjetsko prvenstvo, ne krećemo od nule nego od minus jedan, ali idemo korak po korak. Crna Gora ima izuzetno talentovane igrače, sa ozbiljnim mogućnostima, ali sada bih citirao Ramba Amadeusa “talenat mora da ide ispred ambicija a nikako ambicija ispred talenta” i mislim da je tom rečenicom sve rečeno.”

Pritisak je na crnogorskom području normalna stvar sa kojom se selektori svih reprezentacija susreću, ali vaterpolo legenda za to ne mari.

“Vrlo lako. Uopšte me ne zanima šta drugi govore.”

Za Meridian sport otkrio je koji je njegov recept za postizanje velikih uspjeha.

“Disciplina, atmosfera, rad i uklapanje individualnih kvaliteta u timski duh. Karakteri mogu da se mijenjaju ili da se mane prenesu u vrlne, što mislim da je glavni recept. Mi živimo u bolesno doba u kom se sve mjeri na pogrešan način i u kom ljudske vrline postaju mane i ne gledaju se na način na kom bi trebalo, ali ali izuzmemo zlu namjeru smatram da imamo potencijal. Mislim da ovog puta sve zavisi od mene i gledaću da momci prije svega prevaziđu strah od uspjeha, koji apsolutno imaju. To ne znači da nemaju pobjednički menatalitet.

Spisak igrača koje je pozvao na pripreme skraćen je pred turnir u Rumuniji na 18 igrača, ali kaže da on uvijek može da varira.

“Spisak nije konačan, variraće. Devedeset odsto igrača i kandidata ja poznajem, što lično što njihove vještine. Na svim pozicijama imamo više kandidata gdje je dobra konkurencija,pozicije bekova moramo da poboljšamo,ali prostora za napredak uvijek ima.”