Vujović smatra da su predsjedniku Crne Gore veće šanse bile da dobije glasove ljudi koji nijesu okupljeni oko Demokratskog fronta i Demokratske Crne Gore, jer je, pokazujući ambiciju da formira svoju partiju za tridesetoavgustovsku većinu postao problem, a ne saveznik.

To je, dodaje on, očigledno na svakodnevnom nivou gdje se, kako kaže, pokušava urušiti pozicija predsjednika.

Vujović smatra i da će koalicija na lokalnom nivou u Podgorici između Milatovića i predstavnika vladajuće koalicije, „samo pomoći da se Jakov dodatno politički marginalizuje“.

,,Milatović rizikuje da mu se dogodi isto što i premijeru Milojku Spajiću kada je PES ušao u vladajuću koaliciju, a to je da bude lak plijen ostalih partija i da njegovi ljudi, birači i članovi jednostavno prestanu da mu budu lojalni. Najveća opasnost za njega je i da Pokret za Podgoricu bude prepoznat kao projekat zvaničnog Beograda gdje bi nezadovoljni birači trebalo da pođu i da se na taj način obezbijedi podrška vladajućem prosrpskom bloku”, navodi Vujović. 

On problematizuje i činjenicu da je, kako kaže, Milatović neodlučan, da i dalje nema svoju partiju, da se jasno ne oglašava i politički profiliše kao pobornik procrnogorske, prosrpske ili prozapadne provijencije.

Birači su, smatra Vujović, zbunjeni takvim nastupom, jer se neodlučnošću i predsjednika i premijera ugrožava evropska perspektiva Crne Gore.

,,Milatović je isticao da je za njega na predsjedničkim izborima glasalo više od 60 odsto birača u Crnoj Gori. To je tačno numerički, ali treba razumjeti karakter dvokružnog većinskog sistema na predsjedničkim izborima, gdje u drugi krug idu dva kandidata sa najviše osvojenih glasova u prvom krugu. U drugom krugu za obojicu glasa veći procenat birača od onog koji čini njihove glasače u prvom krugu. Milatović je u stvari imao realnu podršku od 30 procenata i bez obzira ko je bio drugi protivkandidat, prema podacima istraživanja, taj kandidat bi u drugom krugu pobijedio Mila Đukanovića. Ti predsjednički izbori su u stvari bili referendum o Đukanoviću, koji Đukanović u tom trenutku nije mogao da dobije”, objasnio je Vujović.

Ističe i da zbog te činjenice Milatović ne duguje glasove ni DF-u, ni Demokratama, kako se to često prezentuje u javnosti.

,,Ti glasači bi svakako glasali za bilo koga ko bi bio protivkandidat Đukanoviću na tim izborima”, dodaje on.

Više je nego jasno, poručuje Vujović, da Milatović nikada više neće dobiti podršku ogromnog dijela tih birača.

Kada je riječ o funkcijama koje su predstavnici vladajuće većine na državnom nivou ponudili Milatoviću i odbornicima Pokreta za Podgoricu, Vujović smatra da je, ako se posmatra kroz izborni proces, riječ o solidnoj ponudi s obzirom na jačinu Pokreta za Podgoricu.

,,Na pomenutu ponudu gledam kroz dvije dimenzije. Jedna je formiranje vlasti u Podgorici, a druga je tretiranje rizika koji za vladajuću većinu predstavlja sam predsjednik Jakov Milatović. S jedne strane, to je dobijanje četiri odbornika kao podrška vladajućoj koaliciji koja je na ovim izborima u stvari izgubila, jer je ta vlast i bila srušena glasovima Pokreta za Podgoricu, građanskog pokreta Ura i opozicije. Zato je bilo očekivano da Pokret za Podgoricu sa ostatkom opozicije formira vlast. E sada, kada govorimo o ta četiri odbornika, ponuda Pokretu za Podgoricu je solidna ako na to gledamo isključivo kao na izolovan izborni proces, odnosno ako ih posmatramo kao subjekte između kojih ima neke značajne razlike. Međutim, razlika između Pokreta za Podgoricu, PES-a i Demokrata postoji i ona je ogromna, čak i nepremostiva. Dogovor vidim više kao rezultat ogromnog pritiska, prije svega na neke od odbornika Pokreta za Podgoricu nego želju te partije za saradnjom sa vladajućim strankama”, kazao je Vujović.

Ističe takođe da je za njega mnogo značajnija namjera vladajuće koalicije da se na neki način politički marginalizuje predsjednik Crne Gore, odnosno njegove političke namjere da Pokret za Podgoricu preraste u Pokret za Crnu Goru i da eventualno zajedno sa opozicijom ugrozi postojeću vlast na državnom nivou.

,,Mnogo je, čini mi se, značajnije u ovom momentu da se ulaskom u vlast i tu vladajuću koaliciju Milatović potpuno marginalizuje sa aspekta značaja, ali i sa aspekta koalicionog potencijala. Dogovoriti vladajuću koaliciju i ulazak u vlast bez poštovanja dogovora koji je imao sa Urom da zajedno nastupaju u svim tim pregovorima, ne samo da će mu zatvoriti vrata kod njih, nego i kod drugih opozicionih partija za neke kasnije ambicije. Pritom jasna je namjera i PES-a i drugih vladajućih partija da eliminišu Pokret za Podgoricu odosno da ga ‘usisaju'”, objasnio je Vujović.

Prema njegovoj ocjeni, Milatovićev Pokret za Podgoricu je u nezgodnoj situaciji jer sa jedne strane ne može da napravi koaliciju koja bi bila racionalan izbor za rast Pokreta.

Podsjetio je i da su na lokalnim izborima za ovu koaliciju glasali protestni birači, odnosno oni koji su nezadovoljni načinom na koji se upravljalo Podgoricom i Crnom Gorom i koji su glasali za promjenu vlasti u glavnom gradu.

,,Veliki dio birača koji su ih glasali počeće da glasaju ili za Uru ili druge opozicione partije i oni će u rascjepu između ta dva bloka ostati bez iole značajne podrške, jer je ta vlast i bila srušena glasovima Pokreta za Podgoricu, Ure i opozicije. Zato je i bilo očekivano da Pokret za Podgoricu sa ostatkom opozicije formira vlast”, zaključio je Vujović.

Milatović se više ne posmatra kao dio Vučićevog bloka

Komentarišući posljednji sastanak premijera Spajića i predsjednika Milatovića, Vujović navodi da je crnogorska javnost, umjesto dugo očekivane spremnosti na kompromis, dobila provokacije i sa jedne i sa druge strane.