Piše:

Miodrag Draga Blažova BAJKOVIĆ

seljak iz Građanah

____________________

SRETAN I SPOKOJAN BOŽIĆ

ŽELIM SVIM HRIŠĆANIMA

KOJI VELIKI PRAZNIK

DANAS SLAVE !!!

____________________

____________________

Ilija Pera Đukano'a Bajković je bio moj prađed.

Umaro je 1917. godine.

Da je živ dočeka' kraj te godine, Božić bi (ka' i vazda) slavio 25. decembra - po tadijer, u Kraljevini Crnoj Gori, još važećem starom, julijanskom kalendaru (ustanovljenom 46. godine prije nove ere).

Glede datuma Božića isto je bilo i 1918., ali - u okupiranoj Crnoj Gori.

____________________

Mimogred:

Božićni ustanak se zbio u decembru 1918., a ne u januaru 1919., ka' što bismo, može bit', pomislili - pogledano iz današnje perspektive i stečenih navada.

____________________

19. januara 1919., na crnogorskom prostoru već poništenoga imena, uveden je novi, gregorijanski kalendar (ustanovljen 1582. godine).

Imajući u vidu da je 7. januar bio minuo, a 25. decembra se nije smjelo slaviti - logika mi nalaže da Božića te 1919. godine u Crnoj Gori nije bilo.

Naime, mora' se čekat' januar naredne 1920. godine, jer je okupator iz Srbije (i njegova ''crkva'') našim precima tako bio naredio.

Kako još u 16. stoljeću uzvišene nauke (uključujuć' i Pitagorinu matematiku), učinješe da dođe do neizbježne revizije staroga (prije 442 godine prevaziđenoga) kalendara, odnosno - ispravki njegovih očitih i neprihvatljivih netačnosti, i ustanovljavanja novoga kalendara, po kojemu se danas na planetu Zemlja skoro sve računa, tj. spram kojega funkcioniše veći dio čovječanstva - liše (primjerice radi) crkovnih praznika u nekoliko država, među kojima je, nažalost - i Crna Gora - ja od lanik Božić slavim 25. decembra.

Objelodanjeno činim zarad toga što:

• poštujem prađeda Iliju (ka' i čukunđeda, šikunđeda, ...), koji je Božić slavio u decembru;

• više ne pristajem na nametnuta nam nazadnjačka pravila;

• želim biti u skladu sa normalnim i civilizovanim svijetom.

Uz svekoliko uvažavanje svih vas koji ovo čitate, razlog mojega iznošenja u javnost nečega što je religiozna, pa tijem i privatna-intimna, a ne javna stvar - jest da: onijema, koji mi namjeravaju čestitati Božić uživo, ili putom mobtel-a (pozivom, porukom) - dam na znanje da to učine danas, 25. decembra.

Naravno, isto važi i za ubuduće.

Ovako javno postupih da ne bih - ka' 7. januara ove, još uvijek tekuće godine, živom riječju, ili neuporedivo više u pisanoj formi, ka' odgovor na mnogobrojne poruke - objašnjavao svoju odluku, jer mi obzir, proisteka' iz kućnoga vaspitanja, ne dozvoljava da na dobronamjerno iskazanu želju, tj. čestitku za Božić ostanem bez odgovora - iskaza blagodarnosti i uzvratne čestitke.

____________________

____________________

Danas rabiti stari, julijanski kalendar pripada istom opusu razmišljanja ka' kad bi se u 21. stoljeću tvrdilo da je Zemlja ravna ploča koju podupiru četiri slona, a koji se opiru na oklop velje žabe kornjače, pa kad se nekoji od tijeh slonova malo gicne - dođe do zemljotresa.

Ako Novu godinu jedino zbiljski dočekujemo-slavimo u noći 31. decembra na 1. januar po novom kalendaru; ako rođendane slavimo po novom kalendaru; ako karte za let aeroplanom kupujemo za neki datum po novom kalendaru etc. - potom hoću jasnu sliku, red i usklađena pravila u svemu.

Red i opšteprihvaćena pravila NE poštuju samo zaostali i primitivni; drugojače rečeno - necivilizovani.

A, necivilizovani se civilizaciji i nauci opiru, i njihovom ''osobitom tradicijom'' kočopere, zato što su, živjeći i dalje u mračnom srednjem vijeku - zutucani.

____________________

Mimogred:

Zaboga, je li kralj Nikola telegrafske depeše po dvorova na višem dijelu Evrope šilja' datirane po starom, ili ih je datira' po novom (iako u Kraljevini Crnoj Gori još neoficijelnom), gregorijanskom kalendaru?!

Ipak, biće da se mora' povinovat' pravilima naprednih.

____________________ 

Ukoliko neko smatra da je moje bajagi ''odricanje'' od tradicije koju nam tuđin i okupator nametnu prije (skoro će) 106 godina, drastična odluka - neka ne smetne s uma da je neuporedivo drastičnije i, zarad ukupnih okolnosti, izuzetno bolno i tužno bilo našim precima odreći se višestoljetnje tradicije da se, po teke uvedenom novom, zvaničnom kalendaru - Božić više NE smije slaviti u decembru, no mora u januaru.

Crnogorska identitetska pogibija, kad je u pitanju ogromno toga, pomeđu dva svjetska rata na silu i pod prijetnjom oružja, iz Srbije donešenoga (pa na fine nastavljeno kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća, sve do dana-danjega) - oličena je u toj nametnutoj, tuđoj tradiciji na našem prostoru staroj samo 100-njak godina, koju brojne neznavene zagondžije, lakome inadžije i uboge prodate duše smatraju da je takva odvajkada bila ovđe.

Ona je potisnula i u užasavajućoj mjeri poništila našu osobitu dukljansko-zetsko-crnogorsku tradiciju staru znatno preko 1000 godina.

____________________

Crnogorci i Crnogorke,

Ako jednoga dana naša sveta, čista i prečista CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA donese odluku da se Božić slavi 25. decembra - svi mi odlično znamo da se u tom slučaju nećemo ''pokatoličiti'' (kako biše nam Srbalji i Posrbice umjeli na njima svojstven način ''časno'' i ''čojski'' sročiti), tj. nećemo se vrnuti u katoličanstvo, vjeru našu pra-prađedovsku, koju vazda dobronamjerno i ekumenski gleda(j)mo ka' dio naše svete višestoljetnje tradicije.

Slaveći Božić 25. decembra bili bismo u društvu sa:

pravoslavnom Aleksandrijskom i Antiohijskom patrijaršijom; pravoslavnim crkvama Bugarske, Rumunije, Grčke, Kipra, Albanije, Poljske, Češke, Slovačke; autokefalnom Pravoslavnom crkvom Ukrajine, i Finskom arhiepiskopijom.

Vjerujem, složićete se:

Radi se o dobrom, probranom i cijenjenom društvu.

Zasada smo u rđavom, poganskom i neprijateljskom društvu antihrišćanina iz Srbije, koji nam je (pomeđu ostaloga):

• 1919. nametnuo datum slavljenja Božića u januaru, a ne u decembru (prije jedino prave Nove godine) - što je mimo normalnoga hrišćanskoga svijeta;

• 1920. nekanonski i pod prijetnjom smrti staromu mitropolitu Mitrofanu Banu ukinuo autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu;

• 2022. oteo sve sakralno, tj. medijalni dio nacionalne kulture, i - oteo ono Čovjeku najsvetije - grobove.