Koliko god to izgledalo ‘’nemoguće’’ utvrditi i opredijeliti se – zbog medijske i marketinške galame, ali i ‘’prebogate’’ političke ponude – za koga glasati na predstojećim parlamentarnim, državnim, te lokalnim izborima, čini se da je već sada jasno da će to ovog puta biti najlakše učiniti. Naime, ne samo da ovo nijesu obični politički višestranački izbori, već ovo, po suštini i kvalitetu ponude stranaka i koalicija, i nijesu uopšte izbori političkog karaktera. Ovo su izbori za dva civilizacijska i zdravoživotna, očigledna i razumska, opredjeljenja: ili ćemo se vratiti nekoliko vijekova nazad sa mogućim nesagledivim i katastrofalnim posljedicama jedne takve eventualne odluke ili ćemo nastaviti putem kojim odavno koračamo svoji na svome, putem evropske geostrateške i geopolitičke, ali i kulturološke i geopoetičke, jednom riječju putem evropske civilizacije.

Sve što nudi opozicija u, prije svega, tri kolone izdaje nacionalnih i državotvornih interesa crnogorskih, ne samo što je već viđeni scenario koji je i praktično više puta pokušan da se realizuje, već je sada, tj. posljednjih nekoliko mjeseci, toliko ogoljen, destruktivan, brutalno i radikalno otvoren i prosut, sa neskrivenim pipcima klerofašizma sa strane koji njima gospodare, da je zaista vrlo lako odlučiti se kome dati povjerenje a kome ga uskratiti, te po mogućnosti (po broju izašlih i opredijeljenih za našu jedinu domovinu), staviti do znanja, i simbolično i stvarno, jednom za svagda, svima onima koji vučji, ili u jagnjećoj koži ponovo, odnosno po ko zna koji put jurišaju na Crnu Goru, da trajno nijesu nikada ni imali, da je nemaju i da neće nikada ni imati šansu da unize, pokore i unište, ukinu, obezglave i obezliče Crnu Goru.

Jer, ona je dakako vječna, ali je vječna po slobodoljubivosti, pravdoljubivosti i etičnosti. Velikosrpski najamnici to ne razumiju. I ne mogu, naravno, nikako razumjeti. Samo slobodan narod sa prezrenjem odbacuje sve one koji rade protiv interesa svoje zemlje, a za račun bilo koga sa strane ko kidiše na njeno dostojanstvo, identitetsko ime i vrijednosno znamenje. Srpski istoričar Raković koji ovih dana piše nebuloze o tome što treba i što će oni kada dođu na vlast uraditi po našoj zemlji – čime daje najbolji autogol velikosrpskoj opciji u liku svih opozicionih partija u Crnoj Gori u tri kolone, ali i još jedne u liku tobožnjih suverenista, a u stvari erzaccrnogorstva (prevarantskog crnogorstva) koji je u jednom času zamalo otvorio vrata srpskom klerofašizmu da osvoji vlast u našoj zemlji – ustvrdi neđe na početku litija, oduševljen dakako njima, da je, ipak, i pored ‘’sjaja’’ litija, teško utvrditi koliko je ko ‘’najsrpskiji’’ u regionu od svih ‘’srpskih’’ zemalja: Bosne i Hercegovine, naravno u liku Republike Srpske, Kosova i Metohije, te Crne Gore. Jeste, kaže Raković, Crna Gora je ‘’ustala’’ i odista pokazuje ‘’znatnu’’ i ‘’respektabilnu’’ količinu srpstva, ali to ne znači da je srpstva manje u Republici Srpskoj i na Kosovu i Metohiji. Neka se vide svi oni, u tim ‘’srpskim’’ zemljama ko je ‘’najsrpskiji’’, neka se takmiče, neka se dokazuju, a mi im se u Srbiji nećemo miješati u to, nije to naše, oni sami moraju da se pokažu na djelu!? Dakle, Crnogorci, kao i Srbi i svi pripadnici drugih naroda (poput nekadašnjih Srba u tzv. Republici Srpskoj Krajini), odnosno građani i u ove dvije druge suverene države, svi su oni samo topovsko meso za klerofašističke ujdurme i programe, genocidne ratove i etnička čišćenja (a od etičkih, u koja su već dobrano velikosrbi ugazili! do etničkih čišćenja je samo jedan korak!) , koja su sprovođena i koja se kane i planiraju sprovoditi, očigledno je to, i dalje, a najaktuelnije u Crnoj Gori.

I ovđe više nije u pitanju politika, ovo je pitanje civilizacijskog odnosa spram realnosti, zdravog razuma, ali i svega onoga etičkog, moralnog, čojskog, junačkog i slobodoljubivoga na čemu počiva Crne Gora već više od hiljadu godina. Da li ćemo dozvoliti, bez obzira, dakle, na političke razlike, da mjera našeg mira, razvoja, samopoštovanja, bude to da li će i koliko i kako će nas ocijeniti neki umišljeni nadriistoričar i nadrinaučnik, opijen šovinizmom i klerofašizmom SPC, i to sa po njemu najbitnijom i najvišom ocjenom, tj. ocjenom iz po njemu najvažnijeg i najznačajnijeg predmeta, predmeta iz svesrpstva i velikosrpstva, iz klerofašizma i otvorene mržnje i agresije prema drugim nacijama i vjerama, jezicima i kultrama, identitetima i samosvojnostima, individualitetima i posebnostima. Tu sve staje! Ali, i počinje! Da li ćemo uvažavati i poštovati svog brata, komšiju, bez obzira na njihova civilizacijska opredjeljenja i lične slobode i prava, političko i vjersko uvjerenje i etničko, kulturalno i jezičko pripadanje, ili ćemo sve to baciti u vatru zarad iste te vatre velikog uništenja i mogućeg ratnog razaranja, zarad toga da nam neko kaže da smo ‘’dobri Srbi’’ i da smo ‘’najsrpskiji’’ u regionu!? Mudri Ivo Andrić je pisao da narodi u Bosni šalju ljubav prema centrima velikih konfesija u udaljenim krajevima svijeta što ih i nekošta ništa, ali i da šalju mržnju prema svojim najbližima, susjedima, braći, samo zato što su drugog svjetonazora i druge religije i etnije, a što ih košta sve zajedno itekako puno, prije svega, vrlo često, u samim ljudskim životima!

Upravo ovo nam danas šalju tri opozicione kolone izdaje crnogorskih nacionalnih i državnih interesa, svejedno otvoreno ili pritajeno. Jer, sve ono što oni tobože nude, dakle, zvanično, marketinški i blagoglagoljivo, sve je to zapravo suprotno od toga! ‘’Za budućnost Crne Gore’’ je ‘’Za prošlost Crne Gore’’, ‘’Crno na bijelo’’ je  ni ‘’Crno’’ ni ‘’Bijelo’’, a ‘’Mir je naša nacija’’ je zapravo ‘’Rat je naša nacija’’, jer velikosrpski klerofašizam kojemu su sluge je sve drugo sem mirnodopska politička i društvena opcija, budući da stalno šalje otvorene prijetnje i govore o tobože početku bratoubilaštva i građanskih nemira i sukoba u našoj zemlji. Dovoljno je samo pogledati marketinški izborni materijal ovih opozicionih političkih opcija, pa viđeti koliko primitivizma, osionosti i nekulture oni sadrže, jednom riječju, koliko su puni odijuma, mržnje i neevropskih stremljenja, te zaključiti kuda nas oni mogu samo odvesti, odnosno nikuda i samo prekinuti sa našeg evropskog i evroatlantskog puta napretka i saradnje, u istorijska bespuća i lutanja kojima smo kao mala zemlja i populacija, ali dokazanog istorijskog velikog srca i velike odlučnosti i hrabrosti, vizije i pregalaštva, jedva rekli odlučno i bespogovorno jedno veliko NE. E, to naše zajedničko crnogorsko, svih građana Crne Gore, veliko NE je toliko vrijedno i danas, da ga ne smijemo zaboraviti, već ponovo uvesti kao odgovor svim ovim opozicionim izdajama crnogorskih nacionalnih i državotvornih interesa, ali i svim onim koji bi im zbog bolesnih ambicija i sujeta, kratkoročnih ličnih interesa i koristoljublja, pizme i osvetoljubivosti (čemu smo nažalost više puta śedočili u crnogorskoj istoriji i to od ličnosti sa najviših državnih funkcija u Crnoj Gori!), otvorili vrata, ako bi im to moglo biti i dopalo, i omogućili da klerofašizam bude vlast u Crnoj Gori. Zato, nikad lakše izabrati na ovim izborima! Što ubjedljivije jednom za svagda reći NE svim negatorima Crne Gore a jedno veliko DA svim državotvornim, i građanskim i nacionalnim manjinskim, partijama, u ime odsta prave i uspješne budućnosti naše zemlje i svih njenih građana.

Ovih dana čitamo što je 2000-te godine rekao Džo Bajden u Američkom Senatu povodom prijetnji Miloševića Crnoj Gori sukobima i ratovima. I tada i sada krvavo kolo na prostorima bivše SFRJ je vodila vrhuška SPC koja manipuliše vjerskim osjećanjima nudeći laži, nacionalizam, falsifikate, šovinizam i destrukciju. Crna Gora je dana suverena zemlja u NATO-u i pred vratima EU. Milošević je bio samo sluga ratnohuškačkoj i genocidnoj SPC i isto takvoj velikosrpskoj političkoj i kulturnoj eliti, kao što su danas predstavnici tri opozicione kolone izdaje nacionalnih i državotvornih interesa crnogorskih sluge te iste ratnohuškačke i genocidne parapolitičke SPC u liku tobožnje vjerske organizacije i crkve. Crna Gora je na velikom ispitu. Pobijede li snage opozicije Crnoj Gori i svemu što je crnogorsko identitetsko i državotvorno i svemu što je crnogorsko u liku manjinskih Crnoj Gori lojalnih državotvornih crnogorskih naroda, poništiće se najnovija istorija ne samo Crne Gore već i čitavog prostora Balkana. Poništilo bi se herojsko opiranje crnogorsko Miloševiću, razvoj naše zemlje na bazi svoje slobodne volje i opredjeljenja, poništili bi se rezultati referenduma o državnopravnom statusu, poništili bi se rezultati, dakle, naše suverenosti državne i međunarodne samostalnosti i priznanja,  poništili bi se rezultati našeg članstva u NATO-u. To nas sve zakonito čeka u budućnosti, ako pobijedi opozicija Crnoj Gori na ovim izborima. Sve ono što je naša zemlja mukotrpno osvajala i zadobila svojom velikom krvavom borbom u cjelokupnoj dosadašnjoj istoriji, a osobito u XX vijeku u procesu stalne borbe za obnovu nacionalnog i državnog subjektiviteta i dostojanstva, slobode i pravde, imena i identiteta – međuratna borba za nacionalni dignitet i dostojastvo i veliko djelo 13. julskog ustanka i oslobođenja Crne Gore kao sintetičkog jedinstva njene borbe za teritorijalno-državno, nacionalno i socijalno oslobođenje kao dijela isto takvog jugoslovenskog oslobođenja 1945.g., te njen poslijeratni razvoj u smislu daljeg jačanja njenog crnogorskog! individualiteta sve do današnjih suverenističkih dana i obnove njene hiljadugodišnje državotvornosti i poslije jednog vijeka i suverene države – sve bi se to bacilo u blato, jer bi na vlasti došao klerofašizam, otvoreni velikosrpski šovinistički i krajnji nacionalistički genocidni program usmjeren na potiranje i uništenje svih drugih nacija, vjera i političkih i svjetonazornih opredjeljenja. Crna Gora je to spoznala, nadamo se da to, kao i Džo Bajden, vide i svi drugi u međunarodnoj zajednici.