Nakon Centra za kulturu Prijestonice Cetinje i Univerziteta Donja Gorica u Podgorici, povodom obilježavanja 90 godina od pjesnikovog rođenja i 30 godina od njegove smrti, omaž „Dobrom duhu Nikšića“ održan je i u gradu pod Trebjesom.

O njegovom životu i stvaralaštvu govorili su magistrica, profesorka crnogorskoga jezika i književnosti, potpredsjednica DPS i poslanica u Skupštini Crne Gore Aleksandra Vuković Kuč, magistrica humanističkih studija i predsjednica Programskog odbora časopisa “Ženski glas” Aeta Salh, književnica Aida Orahovac Kuč, te književnik i publicista Nikola Čelebić. Vitove stihove je kazivala glumica CNP Jelena Nenezić, dok je moderatorka programa bila novinarka i književnica Danijela Jovanović.

„Večeras smo ođe da čujemo i govorimo nježne riječi o najnježnijem i najsuptilnijem pjesniku. Je li bio disident-nije, je li bio boem-možda, je li bio Vito-bio je! Sve staje u ta četiri slova. Nije književnost tek tako nastala, to je najznačajniji medijum, onaj koji nas čini bićima koja mogu da čuju nešto tamo. Sigurna sam da je Vito od početka svog siromašnog, siročkog djetinjstva, u kom je ostao bez roditelja i brata da nomaduje, drumuje, tuguje, večeras sa nama kao neko ko se nije bavio politikom, ali je definitivno bio moćno političko biće. U smislu snage, on nam je ostavio jedan Hamurabijev zakonik, nesalomiv i nesrušiv spomenik onome što treba da bude naša država i naše društvo“, kazala je Vuković Kuč.

Ona se posebno osvrnula na Vitovu pjesmu „Noć sa Dubrovnikom“.

„Ova pjesma je nastala 1991. godine, u trenutku kada su nerazumni ljudi, u ludom i opakom vremenu, predvođeni rušiteljima u liku vođa, intenzivno bombardovali Dubrovnik, silno udarajući u njega i ispisujući istoriju sramote na stranicama budućnosti Crne Gore. Samo dva mjeseca prije nego što je Vito, zgrožen učešćem svojih sugrađana u pohodu na Dubrovnik, napisao ovu pjesmu, stradao je u svojoj kući, pogođen granatom iz ruku bezumnika, veliki dubrovački pjesnik Milan Milišić. U sumrak jedne države i njene velike ideje bratsva i jedinstva, bratska krvomutnja stavila je svoj posljednji zločinački pečat na budućnost zajedništva jedinstvene jugoslovenske kulture“, istakla je Vuković Kuč.

Magistrica Salh je Nikolićevu poeziju tumačila kao zavještanje, podsjećanje na, kako je kazala, prkos i ponos, čojstvo i junaštvo, nesalomivost Crnogorki i Crnogoraca.

„Na to nas obavezuje i sam Vito, čovjek koji nije nasjeo na ratnohuškačku politiku već je ostao dosljedan sebi i Crnoj Gori. Krasila ga je ogromna hrabrost i ljudskost, a uprkos teškom životu uspio je da svjetlost, koja ga je vodila, pretvori u pisanu riječ“, istakla je Salh.

Nema ljepšega skupa u Crnoj Gori od ovoga večeras, poručio je Nikola Čelebić.

„Časno, ljudski, iskreno-crnogorski, sa moralom i etikom ovog prostora, poručujemo sa ovog mjesta da ne damo ovo naše stanište, ovo naše gnijezdo, naš dom. Siguran sam da je Vito večeras sa nama, da bi bio u potpunosti saglasan“, uvjeren je Čelebić.

Književnica i organizatorka Orahovac Kuč ukazala je na osobitost Vitovog stvaralaštva.

„Vito Nikolić je autentični pjesnik i liričar, sa posebnim pjesničkim izrazom, u čijim pjesmama ima mnogo sjete, gorčine života, ali i lične tragedije. Rijetki su pjesnici koji svojim opusom zasluže status kultnog stvaraoca, kakav ima Nikolić“, kazala je Orahovac Kuč.