Dušan Ičević
Njegoš je svoj
Postoji li Njegoš
njim samim, ili kako ga drugi shvataju, tumače i cijene?
Na pitanje: Što je pjesnik htio da kaže?, obično se
„svojeručno“ ispisuje sopstveno mišljenje koje prihvata, prepravlja, poriče, nadasve
hini sopstveni sud koji nadilazi „ispitivanoga“ pisca.
Mnogi su se
„oknjižili“ na Njegošu. Nije zaludno objavljeno preko 520 knjiga. Sve su one po
„starinskome“ modelu iščitavanja i obrade teksta na poznati način.
Može li Njegoš da se
preobraća, posuvraća, upotrebljava kako se kome prohtje?
O
Njegoševome djelu objavljeno je „bezbroj“ knjiga, pošto se stalno nadodaju
nove. Obrađeno/Obuhvaćeno je na poznati
književno/istorijski/teorijski/kritičarski način sve što su spisatelji naumili.
Otvorena je za istraživanje, poimanje, tumačenje, vrednovanje Njegoševa misaona
tvorba.
Izvan je naučnoga
diskursa svako svođenje Njegoševa djela na nacionalne, vjerske ili
dnevno-političke upotrebe. Istrajava posrbljivanje Njegoša zasnovano na
krivotvorinama, što sam obrazložio u tekstu Njegoš
svjedoči, objavljenome u
Crnogoskom portalu.
Marljivi
pedanti su u Njegoševim samotvorima tražili uzore, pozajmice, tuđice,
potkradice. Kada nijesu „dobili“ potvrdu u proučenim spisima umislili su da je
imao kakav predložak, ali nijesu uspjeli da ga – pronađu, sa nadom da će kad
tad biti spoznat!?
Hoće se odista veliki
trud, zanesenost, usmjerenost, usredsređenost da se sveobuhvati Njegoševa
samotvorna misao. Naravno, korisno je i da se sazna što je kada je kako je
zašto je... uzeo preuzeo preinačio preoblikovao prepjevao... iz tuđih tekstova
Sve što je pronio
kroz sebe, njegovo je/Njegoševo je...
Može i da se
naznačuje, sluti, pa i umišlja, u otklonu od proizvoljnosti, što je poeta
mislilac htio da kaže, i kako se može shvatiti ono što je napisao, čak i svaki
stih pojedinačno razmatrati, što se s razlogom često čini. Bitno je da se
pokuša da cjelovito pojmi tumači vrjednuje...
Zatvoren u nacion i
kanon, ili pretvoren u kôd koji samo rijetki znaju da tumače, – sasušuje i
jalovi izvornu moć Njegoševe misli. Oni koji kazuju da ga ne razumiju, oture
ga. Oni koji ga ne cijene ili smatraju da nema nešto naročito i veliko, olako
ga zature.
Oni koji su ogrezli i
oguglali u naviknutim obrascima izučavanja Njegoša vjerovatno neće moći ili
htjeti da izađu iz poznatih okvira. Oni koji se usude da sami ili zajedno sa
poetom misliocem pređu krug vozmožnosti,
skinu sa sebe okov fizičeski i zađu u
nebeske predjele traganja u kvantno/holo/bio/informacionome „ključu“ mogu se
nadati novim i drukčijim otkrićima smisla Njegoševih misli.
Izmiče li svakome
razumnome sudu kada se pokuša da izvede/izvadi iz pjesnikovih stihova i prevede
u dnevnu upotrebu?
Može li opstati ako
se svako „posluži“ oprobanim sedstvima?
Mnogi su, čak i oni
koji su naizust znali, i hvalili se, Njegoševe stihove, samo protrčavali kroz,
i pored Njegoša. Rijetki su zastajali, još ređi se usredsređivali, i dumali što
je veliki mislilac, poeta i vladika/vladar htio da kaže da najavi da uradi, i
što je uspio...
A
hoće se poviše truda!
Biće bezbroj
prigovora što iz neznavenosti, što iz otpora svemu što nije „provjerljivo“.
Misao i jeste – neprovjerljiva, i „samo“ zdravorazumski shvatljiva, najčešće
zamijenjena ili izjednačen s umom. Veliko odbijanje će biti pogotovo onih koji
su ozvaničeni njegošolozi i dali „konačne“ istine i sudove.
Najčešće
se prebira po tekstu, pa...
Na pitanje: Što je pjesnik htio da kaže?, obično se
„svojeručno“ ispisuje sopstveno mišljenje koje prihvata, prepravlja, poriče,
nadasve hini sopstveni sud koji nadilazi „ispitivanoga“ pisca.
Mnogi su se
„oknjižili“ na Njegošu. Nije zaludno objavljeno preko 520 knjiga. Sve su one po
„starinskome“ modelu iščitavanja i obrade teksta na poznati način.
Uobičajene kritičke
analize književnoga teksta upotrebljavale su pedantno, svestrano, detaljno
opisivanje Njegoševih tekstova. Najčešće je korišćena binarna opozicija.
Analognu retoriku sve više zamjenjuje digitalna metodika. Njegoševo djelo
potrebuje pluralnu, otvorenu, sveobuhvatnu misaonu otkrivalačku sposobnost
pro-nicanja, pro-viđenja...
Za moje istraživanje
moći Njegoševe misli mogu da se uporede:
U okviru „obične
materije“ Njegoševih tekstova marljivi trudoljubivi njegošolozi su ispisali i
objavili brojna korisna djela. „Tamnu materiju“ Njegoševih spisa su razmatrali,
koliko se moglo razumjeli, obradili rijetki poznavaoci. „Tamnu energiju“ Njegoševih
misaonih samotvora tek valja potpunije otkrivati. Izazovi su veliki i zamamni.
Potrebno je pregnuće, i usredsređenje na ono što je najvrjednije u Njegoševome
djelu: u Luči mikrokozma, koja je
uveliko i Luča makrokozma, kako sam
pokušao da odgonetam u knjizi Njegoševo
počelo, u misaonim pjesmama, posebno u pjesmi Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima i poemi Misao, kontekstualno u Gorskome
vijencu i Lažnome caru Šćepanu Malome,
u Bilježnici, u odabranim pismima...
Njegoševo počelo i Početak početaka samo naslovno mogu da
se poistovjete. Počelo kod Njegoša je kako je, a ne kada je počeo da stvara.
Prije tzv. Početka početaka postoji – Misao, kako je sam mislilac poeta
objavio.
0 Komentara