Postoji li Njegoš njim samim, ili kako ga drugi shvataju, tumače i cijene?

Na pitanje: Što je pjesnik htio da kaže?, obično se „svojeručno“ ispisuje sopstveno mišljenje koje prihvata, prepravlja, poriče, nadasve hini sopstveni sud koji nadilazi „ispitivanoga“ pisca.

Mnogi su se „oknjižili“ na Njegošu. Nije zaludno objavljeno preko 520 knjiga. Sve su one po „starinskome“ modelu iščitavanja i obrade teksta na poznati način.

Može li Njegoš da se preobraća, posuvraća, upotrebljava kako se kome prohtje?

O Njegoševome djelu objavljeno je „bezbroj“ knjiga, pošto se stalno nadodaju nove. Obrađeno/Obuhvaćeno je na poznati književno/istorijski/teorijski/kritičarski način sve što su spisatelji naumili. Otvorena je za istraživanje, poimanje, tumačenje, vrednovanje Njegoševa misaona tvorba.

Izvan je naučnoga diskursa svako svođenje Njegoševa djela na nacionalne, vjerske ili dnevno-političke upotrebe. Istrajava posrbljivanje Njegoša zasnovano na krivotvorinama, što sam obrazložio u tekstu Njegoš svjedoči, objavljenome u Crnogoskom  portalu.

Marljivi pedanti su u Njegoševim samotvorima tražili uzore, pozajmice, tuđice, potkradice. Kada nijesu „dobili“ potvrdu u proučenim spisima umislili su da je imao kakav predložak, ali nijesu uspjeli da ga – pronađu, sa nadom da će kad tad biti spoznat!?

Hoće se odista veliki trud, zanesenost, usmjerenost, usredsređenost da se sveobuhvati Njegoševa samotvorna misao. Naravno, korisno je i da se sazna što je kada je kako je zašto je... uzeo preuzeo preinačio preoblikovao prepjevao... iz tuđih tekstova

Sve što je pronio kroz sebe, njegovo je/Njegoševo je...

Može i da se naznačuje, sluti, pa i umišlja, u otklonu od proizvoljnosti, što je poeta mislilac htio da kaže, i kako se može shvatiti ono što je napisao, čak i svaki stih pojedinačno razmatrati, što se s razlogom često čini. Bitno je da se pokuša da cjelovito pojmi tumači vrjednuje...

Zatvoren u nacion i kanon, ili pretvoren u kôd koji samo rijetki znaju da tumače, – sasušuje i jalovi izvornu moć Njegoševe misli. Oni koji kazuju da ga ne razumiju, oture ga. Oni koji ga ne cijene ili smatraju da nema nešto naročito i veliko, olako ga zature.

Oni koji su ogrezli i oguglali u naviknutim obrascima izučavanja Njegoša vjerovatno neće moći ili htjeti da izađu iz poznatih okvira. Oni koji se usude da sami ili zajedno sa poetom misliocem pređu krug vozmožnosti, skinu sa sebe okov fizičeski i zađu u nebeske predjele traganja u kvantno/holo/bio/informacionome „ključu“ mogu se nadati novim i drukčijim otkrićima smisla Njegoševih misli. 

Izmiče li svakome razumnome sudu kada se pokuša da izvede/izvadi iz pjesnikovih stihova i prevede u dnevnu upotrebu?

Može li opstati ako se svako „posluži“ oprobanim sedstvima?

Mnogi su, čak i oni koji su naizust znali, i hvalili se, Njegoševe stihove, samo protrčavali kroz, i pored Njegoša. Rijetki su zastajali, još ređi se usredsređivali, i dumali što je veliki mislilac, poeta i vladika/vladar htio da kaže da najavi da uradi, i što je uspio...

A hoće se poviše truda!

Biće bezbroj prigovora što iz neznavenosti, što iz otpora svemu što nije „provjerljivo“. Misao i jeste – neprovjerljiva, i „samo“ zdravorazumski shvatljiva, najčešće zamijenjena ili izjednačen s umom. Veliko odbijanje će biti pogotovo onih koji su ozvaničeni njegošolozi i dali „konačne“ istine i sudove.

Najčešće se prebira po tekstu, pa...

Na pitanje: Što je pjesnik htio da kaže?, obično se „svojeručno“ ispisuje sopstveno mišljenje koje prihvata, prepravlja, poriče, nadasve hini sopstveni sud koji nadilazi „ispitivanoga“ pisca.

Mnogi su se „oknjižili“ na Njegošu. Nije zaludno objavljeno preko 520 knjiga. Sve su one po „starinskome“ modelu iščitavanja i obrade teksta na poznati način.

Uobičajene kritičke analize književnoga teksta upotrebljavale su pedantno, svestrano, detaljno opisivanje Njegoševih tekstova. Najčešće je korišćena binarna opozicija. Analognu retoriku sve više zamjenjuje digitalna metodika. Njegoševo djelo potrebuje pluralnu, otvorenu, sveobuhvatnu misaonu otkrivalačku sposobnost pro-nicanja, pro-viđenja...

Za moje istraživanje moći Njegoševe misli mogu da se uporede:

U okviru „obične materije“ Njegoševih tekstova marljivi trudoljubivi njegošolozi su ispisali i objavili brojna korisna djela. „Tamnu materiju“ Njegoševih spisa su razmatrali, koliko se moglo razumjeli, obradili rijetki poznavaoci. „Tamnu energiju“ Njegoševih misaonih samotvora tek valja potpunije otkrivati. Izazovi su veliki i zamamni. Potrebno je pregnuće, i usredsređenje na ono što je najvrjednije u Njegoševome djelu: u Luči mikrokozma, koja je uveliko i Luča makrokozma, kako sam pokušao da odgonetam u knjizi Njegoševo počelo, u misaonim pjesmama, posebno u pjesmi Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima i poemi Misao, kontekstualno u Gorskome vijencu i Lažnome caru Šćepanu Malome, u Bilježnici, u odabranim pismima...

Njegoševo počelo i Početak početaka samo naslovno mogu da se poistovjete. Počelo kod Njegoša je kako je, a ne kada je počeo da stvara. Prije tzv. Početka početaka postoji – Misao, kako je sam mislilac poeta objavio.