Andrija Mandić koji se od izbora na dužnost predsjednika Skupštine Crne Gore suočava s bojkotom zapadnih državnika i ambasadora, od sinoć nije poželjan domaćin ni za većinu svojih koalicionih partnera.

Prijem povodom Dana parlamentarizma koji je Mandić sinoć organizovao u državnoj Vili „Gorica“ ignorisali su, uobičajeno, odnosno kao i sve dosadašnje slične događaje, diplomatski predstavnici zapadnih država. Međutim, na sinoćnjem Mandićevom prijemu nije bilo ni čelnika niti viđenijih članova ostalih stranaka vladajuće koalicije. Izostali su i premijer Milojko Spajić i svi vicepremijeri osim Mandićevog stranačkog kolege Slavena Radunovića. Od ministara prijemu su prisustvovai samo Milun Zogović i Simonida Kordić iz Mandićeve Nove srpske demokratije. Na prijemu su se pojavili šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler. Iz delegacije Evropskog parlamenta koja je juče službeno boravila u Crnoj Gori prijem su izbjegli hrvatski zastupnici Sunčana Glavak i Tomislav Sokol. Ne vide se ni na fotografijama i video snimku Mandićevog protokolarnog sastanka s delegacijom.

Nije tajna da zapadne države ne žele kontakte s Andrijom Mandićem. To će vam otvoreno reći svaki zapadnoevropski diplomata u Podgorici. Ako ne možete sami da vidite. Ambasadori zapadnih zemalja u Crnoj Gori dosljedno sprovode tu politiku jer im je to posao. Dvoje zapadnih diplomata rekli su Standardu da je to „izričit nalog“ jer je u pitanju „veoma postojana politika“. „Ne možemo mi da se kod kuće borimo protiv ekstremista, a da ovdje s njima ćaskamo“, kaže jedan diplomata.

Andrija Mandić je razgovarao ove godine s ambasadorima Alžira, Egipta, Kube… Od evropskih država posjetile su ga diplomate Srbije i Sjeverne Makedonije. Zabilježena su dva sastanka s ambasadorima Austrije i Švajcarske, ali je tu riječ o tzv. oproštajnim posjetama, pukom protokolu kada odlazeći diplomata biva primljen od trojice predsjednika na kratak kurtoazni razgovor. Jedini izuzetak je šef Delegacije EU u Podgorici koji, zbog prirode posla, kontakte s predsjednikom parlamenta ne može izbjeći. Bio je i jedan sastanak Andrije Mandića s ambasadorkom Slovenije pred dolazak predsjednice Nataše Pirc Musar u Crnu Goru, s ambasadorkom Belgije čija je država u prvoj polovini ove godine predsjedala Evropskom unijom, a slijedio je događaj u vezi s Evropskom unijom u Skupštini Crne Gore i s ambasadorkom Italije, ali je tu riječ o tehničkom sastanku organizovanom nedjelju dana pred njegov službeni put u Rim.

Službena putovanja su posebna priča. Kabinet predsjednika Skupštine najavljuje ih na velika zvona formulacijama da će, pored uobičajenih sastanaka, biti i niza razgovora sa strane, ali takvih važnih razgovora nema.

U Rimu je, uprkos najavi da će se sastati „sa predsjednikom italijanskog parlamenta Lorencom Fontanom, kao i brojnim drugim visokim zvaničnicima iz oblasti politike i privrede“, uspio od svih tih „brojnih drugih visokih zvaničnika iz oblasti politike i privrede“ da stigne, mimo protokolarnih susreta s predstavnicima Parlamenta Italije, tek da obiđe Dispečerski centar Terne.

Proljetos je u Portugalu prisustvovao Parlamentarnoj skupštini Mediterana. I tada je najavljeno da će „imati niz bilateralnih sastanaka na marginama ovog multilateralnog događaja“. Nije objavljeno da je imao makar jedan.

U Italiji je razgovarao s čelnicom senatskog Odbora za vanjske poslove Senata Sefanijom Craxi, desničarkom iz Berluskonijeve stranke Narod slobode, a u Portugalu s generalnim sekretarom Parlamentarne skupštine Sergiom Piazzijem. Dakle, s predstavnicima institucija koje su bile domaćini.

Ima još nekoliko sastanaka s čelnicima parlamenata u okviru uobičajene parlamentarne saradnje – i to je to.

Objave aktivnosti Andrije Mandića na portalu Skupštine skup su uglavnom čestitki opštinama i slični prigodni i protokolarni istupi. Sadržaja jednostavno nema.

Naš državni protokol je u prvo vrijeme bio na muci prilikom ugovaranja posjete stranih predsjednika ili premijera. Jer, uobičajeno je da se najviši državni zvaničnici sastanu i sa predsjednikom parlamenta zemlje domaćina. Međutim, sada više ni tu nema iznenađenja ni neugodnosti.

Nema sumnje da je Andrija Mandić dobro razumio i razloge i posljedice bojkota zapadnih zvaničnika. Još je ostalo da se pokaže je li sinoćnji čin izuzetak ili će i bojkot i kod kuće postati praksa.