Piše: Sreten VUJOVIĆ

Malo ko je vjerovao da će se ministar vanjskih poslova, Ibrahimović, nakon što je ušao u vladu kojom upravlja kvisling, vojvoda Mandić preko mladočetnika i klerikalnih četnika početnika, u najglomaznijoj vladi na svijetu u odnosu na broj stanovnika, naučiti tako dobro i u rekordno kratkom vremenu političkom kameleonstvu! Međutim, Ibrahimović je od  svojih saveznika, negatora zločina u Srebrenici, kao i svih onih što su počinili  njihovi ideološki oci između dva svjetska rata i u toku samog Drugog svjetskog rata, a koji se mjere desetinama hiljada zvjerski ubijenih njegovih sunarodnika,  naučio je kako načiniti skandaloznu izjavu, izgrađujući „odstupnicu“, a da ne „oprži“ niti jedan od tri prsta, koji su postali znak prepoznvanja, ne samo fašista prilikom polaganja vojničke zakletve, već i njihovih saradnika, četnika. Ilustracije radi, evo samo jedne epizode „bratskog“ djelovanja  četničkih hordi iz  vremena Drugog svjetskog rata, a radi se o raportu  Pavla Đurišića 14 februara 1943. godine, koji se tiče „akcije u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom srezu“ u kome se između ostaloga kaže: „Za vreme operacija pristupilo se potpunom uništenju muslimanskog življa, bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve-Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.“

Kao počasni gost, Ambasade Češke Republike, „četnik pripravnik“ izjavi slijedeće: „mnoge države i narode u Evropi prelomne 1918. godine, mnogi narodi spoznali vrijednosti slobode i demokratije, neki, poput Crne Gore, na teži a neki, poput Čehoslovačke, na lakši način“…

Ibrahimović je “zaboravio” napomenuti da su se u toj genocidnoj državi stvorenoj 1918. Muslimani i Crnogorci nacionalno mogli izjasniti samo kao Srbi!

Dakle, moglo bi se reći da je  Ibrahimovićeva izjava „skandalozna“ kako navode neki mediji. Međutim, ako je Ministar uspio ubijediti Majke Srebrenice, kako je dobro da da se desi „pomirenje“ sa onima koji su u onom vremenu podržavali genocid Bošnjaka u Srebrenici, a danas  taj isti masakr negiraju, onda je sasvim logično da je Ibrahimović od mladočetnika Kovačevića naučio „zanat“, pa će srednji prst upućen crnogorskoj himni biti „namještanje“ kaiša sata, a izjava da će Srbi sa Crnogorcima „kao sa Turcima“ može se tumačiti kao gest „gostoprimstva“, odnosno u znak dočeka dragog gosta, kome je žensko čeljade na  bilo ponuđeno na „uslugu“, o čemu su pisali i neki srpski akademici.

Dakle, ministar (č)etničkih poslova je sebi obezbijedio „pokriće“ pa može u „Šubarinom“ stilu kazati da je njegova izjava sasvim opravdana i da su Crnogorci, pa i njegovi sunarodnici, komite (a među Mislimanima ih je bio, ne mali broj), tek nakon 1918. godine, uz nezapamćeni teror i zvjerstva srpskih trupa širom Crne Gore, shvatili vrijednosti slobode i demokratije u Knjaževini, a potom Kraljevini Crnoj Gori, za vrijeme vladavine „apsolutiste“ kralja Nikole.

Ono što Crnogorci i drugi patriotski orijentisani narodi u Crnoj Gori shvataju, jeste da stihovi iz naše himne „da je vječna Crna Gora“, na neki način imaju proročki ton, jer ovolika količina licemjerstva i nas čini imunim na trovačnicu „srpskog sveta“ zlo djelovanje marioneta te ideologije, zaodjenuto u klerošovinistiško ruho, u našoj namučenoj domovini.