Cilj Beograda bio je da se što veći procenat građana izjasni kao Srbi. Tome je prethodila propagandna mašinerija, na čijem su čelu bili SPC i patrijarh Porfirije, kao i predsjednik Aleksandar Vučić, te gotovo svi mediji u Srbiji i Crnoj Gori. Ipak, čini se da je ovaj popis zaustavio trend ,,rascrnogorčavanja“ i da je teško zamislivo da će procenat Srba i dalje rasti, rekla je za Pobjedu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u Srbiji.

POBJEDA: Što Vama govore rezultati popisa, je li Crna Gora građanska država i ko pokušava da to omalovaži?

BISERKO: Crna Gora je sekularna država koja je izložena intenzivnoj klerikalizaciji od 2020. godine. To je nametnula Srpska pravoslavna crkva (SPC) pod direktnom kontrolom Beograda. Srbija od devedesetih godina pokušava da obezvredi crnogorski identitet i nikada suštinski nije prihvatila odvajanje Crne Gore. Sticajem okolnosti, 2020. godine vlast su preuzele prosrpske i proruske partije koje su nastojale da u što većoj mjeri nametnu srpski identitet poništavanjem svega što je crnogorsko.

Posljednji popis pokazuje da se 41,1 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi. U normalnim zemljama, popis služi kao putokaz za izvršnu vlast za definisanje određenih politika (demografskih, ekonomskih). Međutim, popisivanjem nacije, jezika i vjere, popis se zloupotrebljava u političke svrhe.

Cilj Beograda bio je da se što veći procenat građana izjasni kao Srbi. Tome je prethodila propagandna mašinerija, na čijem su čelu bili SPC i patrijarh Porfirije, kao i predsjednik Vučić, te gotovo svi mediji u Srbiji i Crnoj Gori. Posljednji popis pokazao je rast srpske zajednice za nekoliko procenata, doduše, ne onoliko koliko je Beograd očekivao. Istoričar Aleksandar Raković je čak tvrdio da bi moglo biti više od 40 odsto Srba

Politika Beograda posljednjih nekoliko decenija bila je usmjerena na „rascrnogorčavanje“. Podsjećanja radi, Dobrica Ćosić u svom Dnevniku bilježi: „Iz Crne Gore stižu vijesti da je to rasrbljeno i raznjegoševljeno pleme, zavedeno amerikanizmom i hedonizmom progresa, oduvijek neradno, zamamljeno novim, najviše turističko-špekulantskim mogućnostima za nerad i lak, prijatan život. Na popisu iz 1991. krenulo je u separatističku politiku.“

Na popisu iz 1991. godine, 61 odsto stanovništva izjasnilo se kao Crnogorci, dok je devet odsto izjavilo da su Srbi. Dolaskom na vlast te koalicije 2020. godine, intenzivno se radilo na razgradnji crnogorstva, jer je u suštini to bio rat identitetskih politika. Može se zaključiti da je politika Beograda uz svojevrsni identitetski rat bila veoma uspješna, posebno od 2020. godine, kada su na vlast, uz podršku SPC i Beograda, došle prosrpske i proruske partije.

Ipak, čini se da je ovaj popis zaustavio trend ,,rascrnogorčavanja“ i da je teško zamislivo da će procenat Srba i dalje rasti.

POBJEDA: U Srbiji nema prave informacije o popisu stanovnika u Crnoj Gori, već se samo govori koliko se uvećao broj Srba i koliko ljudi govori srpskim jezikom. Što Srbija hoće sa podatkom da je porastao broj Srba, opet nijesu većina i ne govori većina stanovnika srpskim jezikom?

BISERKO: Ciljevi Srbije su jasni – da vrati Crnu Goru u svoje okrilje. Crna Gora je konstantni prioritet srpskog nacionalizma i teško je vjerovati da će se to uskoro promijeniti. Kako su se promijenili zapadni prioriteti na Balkanu, uz pomjeranje fokusa ka bezbjednosti, ni EU ni SAD se neće posebno baviti crnogorskim pitanjem, odnosno crnogorskim identitetom. Veoma kasno su shvatili suštinu promjena iz 2020. godine i ulogu SPC u tome. Nažalost, srpski mediji veoma površno prate zbivanja u Crnoj Gori, pa time i popis. Konstatuje se povećanje broja Srba, bez ulaženja u dugogodišnji inženjering koji se vodi iz Beograda. Nema ni pomena o stalnoj manipulaciji sa tzv. seljenjem birača, bilo da je riječ o Crnoj Gori, Republici Srpskoj ili samoj Srbiji. To je značajno doprinijelo rezultatima izbora iz 2020. godine, ali i popisu.

POBJEDA: Zašto se uporno negira crnogorska nacija? U taj projekat su se uključili pojedini istoričari, svi političari na vlasti, ali najviše Crkva – od njenog učinka u preobraćanje ljudi, vjerski i nacionalno, političari mnogo očekuju. Što u tom poslu dobija Crkva, a što političari? 

BISERKO: Crna Gora je u datim geostrateškim okolnostima veoma značajan prostor, s obzirom na izlaz na Jadransko more, prije svega. Srbija svakako želi da izađe na more, što bi joj dalo mnogo veću stratešku relevantnost. U tom smislu, svi su na istom zadatku – jedan broj istoričara (kao ključni propagandisti), političari i SPC, koja je glavni instrument prekograničnog djelovanja.

POBJEDA: Do kada će EU i SAD tolerisati ponašanje Srbije kojim se destabilizuje region: zabrana ulaska umjetnicima i drugim licima, razni pogrdni nazivi – ,,ustaše“, ,,milogorci“? Zašto se iz Srbije potencira neprestana svađa sa susjedima?

BISERKO: Stalno se vraćam na isto – zbog svog centralnog položaja na Zapadnom Balkanu, Zapad već decenijama toleriše Srbiju i vodi politiku podilaženja prema njoj. Nijesam baš sigurna da će ta politika dati rezultate. Takav stav Zapada svakako utiče na arogantno ponašanje Beograda, koji u svojoj politici balansiranja sa Istokom i Zapadom održava svoje aspiracije. To do daljnjeg drži region pod stalnom tenzijom i nepovjerenjem prema Beogradu.