Dušan Ičević
Pouke Popisa
Najnoviji popis
stanovništva pokazuje: Crna Gora ima 667.650 stanovnika, od kojih 623.633 živi u zemlji, a
44.017 boravi u inostranstvu.
Većinu stanovništva u Crnoj Gori čine Crnogorci
256.436, Srba je 205.370. To je 41,12 odsto Crnogoraca, dok je Srba 32,93
procenta.
Sveobuhvatnom
i žestokom propagandom Srbi su povećali svoj broj. Nijesu uspjeli da Crnogorce
svedu na 25%, ali su sebe dovoljno povećali, naročito postotkom onih koji
govore srpskim jezikom.
Crnogoraca je u popisima sve manje. „Najviše“ Crnogoraca u Crnoj
Gori je bilo: 1948. godine, čak 90,7% ukupnoga stanovništva, 1953. godine
86,7%, 1961. godine 81,4%.
Crnogorce niko nije silio da se
tako osjećaju i opredjeljuju.
Izvjesno “osipanje” nastaje od popisa 1971. godine, kada su muslimani
kao konfesija dobili mogućnost da se tako i nacionalno upisuju. Naime, već
1971. godine ima “samo” 67,1% Crnogoraca u Crnoj Gori, da bi u 1981. godini
ponovo narasli na 69,8%. Ponovni znatniji pad nastupa 1991.godine na 61,84%,
vjerovatno zbog žestoke propagande da su Crnogorci Srbi. Ipak, oni čine ogromnu
većinu stanovništva.[1]
Crnogorska nacija, isto, str. 209
Malen broj građana Crne Gore se osjeća i
iskazuje kao Srbi. U popisima je bilo svega 1,8%, pa 3,3% i 3% Srba u Crnoj
Gori, da bi se 1971. godine procenat više nego udvostručio na 7,5%. Napominjem
da od 1971. godine u čitavoj Jugoslaviji narastaju nacionalistički pokreti,
koji ostrašćuju ljude i ustremljuju ih jedne protiv drugih ka sukobima,
progonima, pogromima i istrebljenjima. I u vezi s popisima se osjetila
nacionalistička povika i podjela.
„Pad“ procenata Srba na raniji postotak,
odnosno na 3,32% zabilježen je u 1981. godini, da bi 1991. godine bio skoro
utrostručen, na 9,29%, vjerovatno neprekidnom medijskom, partijskom i drugom
propagandom da u Crnoj Gori žive samo Srbi, najbolji Srbi, da je svako drukčije
izjašnjavanje izdaja srpstva i svijetlih tradicija Crne Gore.
Što se hoće smanjivanjem Crnogoraca i
povećanjem Srba u Crnoj Gori?
Ispunjava se želja da „crnogorska vlast gubi
osnovu za separatističke namjere“.
Pravi smisao globalne
strategije smanjivanja Crnogoraca u Crnoj Gori i objedinjenja Srba u jednu
državu iskazao je prof. dr Gavro Perazić. Na Šešeljevim skupovima o preuređenju
Jugoslavije zastupao je taktiku da se sve čini kako bi Crnogoraca u Crnoj Gori
bilo što manje.
Zamisao seže sve do Garašaninovog Načertanija,
iz 1844. godine, koje je predvidjelo da „temelj srpske politike“ bude „da teži
sebi priljubiti sve narode srpske koji je okružavaju“, „novo preporođenje
srpskoga carstva“, a buduće carstvo srpsko u početku bi obuhvatilo srpske
zemlje pod Turskom: Kneževina Srbija, Bosna i Hercegovina, Stara Srbija i Crna
Gora, potom bi se pripojili krajevi pod austrougarskom vlašću naseljeni Srbima.
Tako se začinjala „Velika Srbija“.
„Zabludjeli“ Crnogorci će „trpjeti“ što neće
da budu u Srpstvu. Međutim, ako ostanu bez nacije lako će se desiti da im se
uskrati i pravo na državu. Savremene države su pretežno zasnovane na
nacionalnom principu, svejedno kako bile zvanično imenovane kao nacionalne
države ili države građana.
Orkestrirano se nastavilo iz Beograda porukama
srpskoga patrijarha da se nastavi sa litijama usmjerenih protiv države Crne
Gore, izjavama najviših državnih funkcionera Srbije, zaglušujućom medijskom
hajkom, pozivom „frontovaca” na pobunu, u Crnoj Gori, kletvama i pogrdama
mitropolita SPC Amfilohija, najavama „frontovaca” građanskoga rata... Pritiče upomoć ovijani trubač srpskoga prava na Crnu Goru dr rokenrola
Aleksandar Raković, naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije.
Povodom svoga teksta u Politici 12.
jula 2020. “Najtragičniji entitetski rascep u Crnoj Gori” u kojemu je predvidio
da će Crnogorci u sljedećem popisu biti svedeni na 21 odsto ili bar na 25 odsto
stanovništva u Crnoj Gori…[2]
Podsjetiću
da je još za popis 2003. godine vođena sveobuhvatna propaganda da Crnogoraca u
Crnoj Gor bude sve manjei, kako su uspjeli u Srbiji.
Pravu javnu pripremu za predstojeći popis
izveli su zastupnici Srba u Crnoj Gori. Skup je održan u manastiru Podmaine,
kod Budve, 23. avgusta 2003. godine, pod blagoslovom mitropolita g. Amfilohija
Radovića. Poznato je da Srpska pravoslavna crkva poriče postojanje crnogorske
nacije, Crnogorske crkve, crnogorske kulture, crnogorskog jezika. Najvažnija
poruka sa skupa je da treba učiniti sve da u popisu bude što više Srba u Crnoj
Gori. Onih koji se osjećaju Srbi sada ima oko 30%, ali se propagandom može dostići
cijelih 38%.
Propaganda za više Srba u Crnoj Gori otpočela
je „kletvom“: Ko se „izjasni kao Crnogorac postaće Montenegrin, antisrbin,
Dukljanin...“ Izrečena je zabrana da se na predstojećem popisu nikako
(vjerovatno niko?) ne izjašnjava kao Crnogorac, pošto „tako bi izgubili pravo
na srpstvo... Taj nametnuti identitet ne smijemo prihvatiti. Moramo se
izjasniti kao – Srbi“.
Amfilohije je svečano oglasio da u Crnoj Gori
žive samo Srbi.
Sve do Popisa ponavljano je da će Crnogoraca biti
sve manje. Žestokom propagandom i djelovanjem srpskih i prosrpskih partija i
medija, Srpske crkve, pojedinih drćavnih organa, srpske i ruske podrške, obilne
novčane pomoći, uplitanja srpskoga patrijarha Porfirija i srpskoga Predsjednika
Vučića pomoglo je povećanju Srba, naravno ne koliko su željeli.
U
svim popisima pripadnici maninskih nacionalni zajednica imali su svesrdnu
potporu nacionalni partija. Samo su Crnogorci imali – Sebe.
Znalci
osporavaju valjanost Monstatovih rezultata Popisa.
Vještak za elektroniku i
telekomunikacije Predrag Boljević koji je kritikovao Monstatov način
korišćenja softera.svojim postupkom utvrdio je da u Crnoj Gori Crnogoraca ima
46,04% i Srba 31,96%. Nagovijestio je mogućnost svakakve upotrebe softvera.
Ukoliko ima zloupotreba podataka,
provjerom preko matičnog broja, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi
mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije?[3]
Pažljivi
analitičari rezultata popisa nalaze grješke i propuste. sociolog i politički analitičar Srđan
Vukadinović.
U
razgovoru za Pobjedu objašnjava kako se, kada se prilikom rada socioloških i
politikoloških istraživanja na prvoj logičkoj provjeri pokaže da nešto nije u redu,
cijelo istraživanje poništava i vraća na početak.
Nelogičnosti pokazuje na broju i jeziku
Crnogoraca Srba i Albanaca. Konkretno, „Ako je broj Srba porastao za 27.000, a oni koji govore srpskim
jezikom za pet i po hiljada, onda to znači da se 22.000 Srba negdje izgubilo.
Ako je došlo do prelivanja iz jednog u drugi nacionalni korpus, odnosno ako se
broj Srba povećao na račun Crnogoraca, onda i to govori da se oko šest do sedam
hiljada ljudi negdje izbubilo.[4]
O Popisu
sam u Crnogorskom portalu objavio
više tekstova: Crnogorci nestaju u popisima, 3. 10. 2023. Popis
Crnpgoraca, 12. 10. 2023. Popis Srba, 1.
12. 2023.
Popis može da počne, 17. 10. 2023.
Popisne doskočice, 3. 10. 2022. i 12. 10. 2023.
Popis u službi politikanata, 7. 11. 2023.
[1]
Crnogorska
nacija, isto, str. 209
[2] Draško
Đuranović, Svesti Crnogorce na 25 odsto:
„Politika“ objavila plan nacionalnog inženjeringa za Crnu Goru, Pobjeda,
15. 7. 2020,
[3] Boljević: Proces popisa
kontaminiran s aspekta istine, Izvor: PR centar, Standard, 1. 10. 2024. Na samom početku popis je bio medijska
satanizacija. U trećoj deceniji 21. vijeka, raditi po metodi koja se na
prostorima Balkana ne primjenjuje od 1980. godine, više je nego smiješno.
Boljević je blagovremeno pisao
Piculi, izvjestiocu Evropskog parlamenta o Crnoj Gori: Popis je alatka „srpskog svijeta“ za nestanak Crne Gore sa mape Evrope,Portal
Analitika, 20. mart 2024,
[4] Vukadinović:
Rezultati ukazuju na brojne nelogičnosti,
proces potrebno vratiti na početak, Pobjeda, 17. 10. 2024.
1 Komentara
Staro Podgoričanin Postavljeno 20-10-2024 15:11:11
Ovaj tekst, ova analiza je nešto najvredostonije...oko rezultata najnovih popisnih podataka. Ostale analize vajnih analitičara poput nekog Kalezića a pogotovo nekog Vukadinovića su ,,mačji kašalj ,, za prof. dr Ičevića.
Odgovori ⇾