Najnoviji popis stanovništva pokazuje: Crna Gora ima 667.650 stanovnika, od kojih 623.633 živi u zemlji, a 44.017 boravi u inostranstvu.

Većinu  stanovništva u Crnoj Gori čine Crnogorci  256.436, Srba je 205.370. To je 41,12 odsto Crnogoraca, dok je Srba 32,93 procenta.

Sveobuhvatnom i žestokom propagandom Srbi su povećali svoj broj. Nijesu uspjeli da Crnogorce svedu na 25%, ali su sebe dovoljno povećali, naročito postotkom onih koji govore srpskim jezikom.

Crnogoraca je u popisima sve manje. „Najviše“ Crnogoraca u Crnoj Gori je bilo: 1948. godine, čak 90,7% ukupnoga stanovništva, 1953. godine 86,7%,  1961. godine 81,4%.                                                                                          Crnogorce niko nije silio da se tako osjećaju i opredjeljuju.                 Izvjesno “osipanje” nastaje od popisa 1971. godine, kada su muslimani kao konfesija dobili mogućnost da se tako i nacionalno upisuju. Naime, već 1971. godine ima “samo” 67,1% Crnogoraca u Crnoj Gori, da bi u 1981. godini ponovo narasli na 69,8%. Ponovni znatniji pad nastupa 1991.godine na 61,84%, vjerovatno zbog žestoke propagande da su Crnogorci Srbi. Ipak, oni čine ogromnu većinu stanovništva.[1] Crnogorska nacija, isto, str. 209

Malen broj građana Crne Gore se osjeća i iskazuje kao Srbi. U popisima je bilo svega 1,8%, pa 3,3% i 3% Srba u Crnoj Gori, da bi se 1971. godine procenat više nego udvostručio na 7,5%. Napominjem da od 1971. godine u čitavoj Jugoslaviji narastaju nacionalistički pokreti, koji ostrašćuju ljude i ustremljuju ih jedne protiv drugih ka sukobima, progonima, pogromima i istrebljenjima. I u vezi s popisima se osjetila nacionalistička povika i podjela.

„Pad“ procenata Srba na raniji postotak, odnosno na 3,32% zabilježen je u 1981. godini, da bi 1991. godine bio skoro utrostručen, na 9,29%, vjerovatno neprekidnom medijskom, partijskom i drugom propagandom da u Crnoj Gori žive samo Srbi, najbolji Srbi, da je svako drukčije izjašnjavanje izdaja srpstva i svijetlih tradicija Crne Gore.

Što se hoće smanjivanjem Crnogoraca i povećanjem Srba u Crnoj Gori?

Ispunjava se želja da „crnogorska vlast gubi osnovu za separatističke namjere“.

Pravi smisao globalne strategije smanjivanja Crnogoraca u Crnoj Gori i objedinjenja Srba u jednu državu iskazao je prof. dr Gavro Perazić. Na Šešeljevim skupovima o preuređenju Jugoslavije zastupao je taktiku da se sve čini kako bi Crnogoraca u Crnoj Gori bilo što manje.

Zamisao seže sve do Garašaninovog Načertanija, iz 1844. godine, koje je predvidjelo da „temelj srpske politike“ bude „da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji je okružavaju“, „novo preporođenje srpskoga carstva“, a buduće carstvo srpsko u početku bi obuhvatilo srpske zemlje pod Turskom: Kneževina Srbija, Bosna i Hercegovina, Stara Srbija i Crna Gora, potom bi se pripojili krajevi pod austrougarskom vlašću naseljeni Srbima. Tako se začinjala „Velika Srbija“.

„Zabludjeli“ Crnogorci će „trpjeti“ što neće da budu u Srpstvu. Međutim, ako ostanu bez nacije lako će se desiti da im se uskrati i pravo na državu. Savremene države su pretežno zasnovane na nacionalnom principu, svejedno kako bile zvanično imenovane kao nacionalne države ili države građana.

Orkestrirano se nastavilo iz Beograda porukama srpskoga patrijarha da se nastavi sa litijama usmjerenih protiv države Crne Gore, izjavama najviših državnih funkcionera Srbije, zaglušujućom medijskom hajkom, pozivom „frontovaca” na pobunu, u Crnoj Gori, kletvama i pogrdama mitropolita SPC Amfilohija, najavama „frontovaca” građanskoga rata...             Pritiče upomoć ovijani trubač srpskoga prava na Crnu Goru dr rokenrola Aleksandar Raković, naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije. Povodom svoga teksta u Politici 12. jula 2020. “Najtragičniji entitetski rascep u Crnoj Gori” u kojemu je predvidio da će Crnogorci u sljedećem popisu biti svedeni na 21 odsto ili bar na 25 odsto stanovništva u Crnoj Gori…[2]

Podsjetiću da je još za popis 2003. godine vođena sveobuhvatna propaganda da Crnogoraca u Crnoj Gor bude sve manjei, kako su uspjeli u Srbiji.

Pravu javnu pripremu za predstojeći popis izveli su zastupnici Srba u Crnoj Gori. Skup je održan u manastiru Podmaine, kod Budve, 23. avgusta 2003. godine, pod blagoslovom mitropolita g. Amfilohija Radovića. Poznato je da Srpska pravoslavna crkva poriče postojanje crnogorske nacije, Crnogorske crkve, crnogorske kulture, crnogorskog jezika. Najvažnija poruka sa skupa je da treba učiniti sve da u popisu bude što više Srba u Crnoj Gori. Onih koji se osjećaju Srbi sada ima oko 30%, ali se propagandom može dostići cijelih 38%.

Propaganda za više Srba u Crnoj Gori otpočela je „kletvom“: Ko se „izjasni kao Crnogorac postaće Montenegrin, antisrbin, Dukljanin...“ Izrečena je zabrana da se na predstojećem popisu nikako (vjerovatno niko?) ne izjašnjava kao Crnogorac, pošto „tako bi izgubili pravo na srpstvo... Taj nametnuti identitet ne smijemo prihvatiti. Moramo se izjasniti kao – Srbi“.

Amfilohije je svečano oglasio da u Crnoj Gori žive samo Srbi.

Sve  do Popisa ponavljano je da će Crnogoraca biti sve manje. Žestokom propagandom i djelovanjem srpskih i prosrpskih partija i medija, Srpske crkve, pojedinih drćavnih organa, srpske i ruske podrške, obilne novčane pomoći, uplitanja srpskoga patrijarha Porfirija i srpskoga Predsjednika Vučića pomoglo je povećanju Srba, naravno ne koliko su željeli.

U svim popisima pripadnici maninskih nacionalni zajednica imali su svesrdnu potporu nacionalni partija. Samo su Crnogorci imali  – Sebe.

Znalci osporavaju valjanost Monstatovih rezultata Popisa.

Vještak  za elektroniku i telekomunikacije Predrag Boljević koji je kritikovao Monstatov način korišćenja softera.svojim postupkom utvrdio je da u Crnoj Gori Crnogoraca ima 46,04% i Srba 31,96%. Nagovijestio je mogućnost svakakve upotrebe softvera. Ukoliko ima zloupotreba podataka, provjerom preko matičnog broja, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije?[3] 

Pažljivi analitičari rezultata popisa nalaze grješke i propuste. sociolog i politički analitičar Srđan Vukadinović.

U razgovoru za Pobjedu objašnjava kako se, kada se prilikom rada socioloških i politikoloških istraživanja na prvoj logičkoj provjeri pokaže da nešto nije u redu, cijelo istraživanje poništava i vraća na početak.

Nelogičnosti pokazuje na broju i jeziku Crnogoraca Srba i Albanaca. Konkretno, „Ako je broj Srba  porastao za 27.000, a oni koji govore srpskim jezikom za pet i po hiljada, onda to znači da se 22.000 Srba negdje izgubilo. Ako je došlo do prelivanja iz jednog u drugi nacionalni korpus, odnosno ako se broj Srba povećao na račun Crnogoraca, onda i to govori da se oko šest do sedam hiljada ljudi negdje izbubilo.[4]

O Popisu sam u Crnogorskom portalu objavio više tekstova: Crnogorci nestaju u popisima, 3. 10. 2023. Popis Crnpgoraca,  12. 10. 2023. Popis Srba, 1. 12. 2023.

Popis može da počne, 17. 10. 2023.

Popisne doskočice, 3. 10. 2022. i 12. 10. 2023.

Popis u službi politikanata, 7. 11. 2023.