Kultura

Dušan Ičević

Zetska banovina nije Crna Gora

(15 riječi)

Podlom ponudom Andrije Mandića vizuelnoga identiteta Loga Zetske banovinei Skupštine nastavlja se vraćanje Srbima u željenu prošlost. U zamjenu za Crnu Goru. Zna se istorijski da je Zetska banovuna bila jedna od devet djelova Kraljevine Jugosalvije koju je skrojio Aleksandar Ujedinitelj. Prethodno je nepostojeća Crna Gora bila jedna od 33 oblasti Kraljevstva/Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[1] Podgorička skupština je nelegalno i nelegimno ukinula Crnu Goru i pripojila teritoriju Kraljevini Srbiji. Na kraju sjednice Podgoričke skupštine, bjelaš Savo Fatić objavio je: “Više nijesmo Crnogorci, sada smo Srbi”.

U Zetskoj banovini nijesu živjeli Crnogorci. Mandić je i ranije prizivao Zetsku banovinu  kao Crnu Goru, što sam u Crnogorskom portalu već objavio.[2]

Zetska banovina teritorijalno je obuhvatala djelove Hrvatske, Hercegovine, Kosova i Metohije, Raške po nalazu da u njima žive Srbi. Vikipedija zapisuje da je Zetska banovina bila  u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1941. godine. Promjena nastaje 1939. godine kada se osniva Banovina Hrvatska.[3]                                                      

 

Vikipedija netačno kazuje da je Kraljevina Crne Gore 1918. g svoje teritotorije “unela u sastav Kraljevine Srbije”. Naklonjena je većoj Zetskoj Banovini.  Predsjednik Skupštine AM našao je da na 90-godišnjicu ubistva kralja Aleksandra izabere za simbol crnogorske Skuupštine baš tvorevinu Aleksandra Palikuće, nazvanog tako po zločinima koje je srpska vojska počinila nakon Božićnoga ustanka. Ujedinitelj je  propagirao da Crna Gora nikada nije bila toliko velika, Naravno, Njegovom milošću. Zapravo je teritorijalno služila posrbljivanju. Mandić “obavještava” da je Aleksandar bio prva žrtva fašizma.. Zna se da su četnici Draže Mihailovića bili u službi fašističke Italije i nacističke Njemačke.                                                          Logo je vjerovatno namijenjen za prvobitnu Zetsku banovinu.

Prošlost se pamti i po Aleksandrovome projektu Velike Srbije. Obratio se saveznicima: Za zasluge u Prvom svjetskom ratu Srbi imaju pravo  d a   S r b i j u   s t v o r i m o   V e l i k o m.[4] Podrškom Francuske, zbog ineresa u Borskom rudniku, i masona  Crna Gora je pripala Srbiji, nasuprot  prvobitnoga Vilsonovoga projekta da Belgija, Srbija i Crna Gora imaju pravo na povratak u ranije stanje.

Logo i jeste putokaz pretvaranju Crne Gore u posjed Velike Srboje, svejedno kako se zvala. Bivši „frontovci“ su srpske partje u koaliciji Za budućnost Crne Gore. Budućnost je, naravno, Srpska.

Andrija Perfidija, podmukao, naizgled “onako”, u detaljima ispunjava spoljnje naloge.

 



[1].Vikipedija: Земља је 1922. godine издељена на 33 области. Границе области су пресецале дотадашње границе свих „историјско административних делова“ (покрајина) сим Босне и Херцеговине.

Налазила се на подручју данашње Црне Горе, делова Косова и МетохијеБосне и Херцеговине. Настала је 1922. када је Краљевина Југославија подељена на области, спајањем ранијих округа: Никшићки, Цетињски, Которски, Колашински, Подгорички, Барски, Берански, Андријевички и Метохијски (Пећ) - генерално речено, предратна Црна Гора без Пљеваља и Бијелог Поља, са Котором. Средиште области се налазило у Цетињу.

[2] Zetska banovina u Srpskome svetu, 22. 3. 2024.

[3] Kakko pristrasno tumači Vikipedija: “Godine 1939, kada je formiranjem Banovine Hrvatske Vlada Jugoslavije na čelu s Knezom Pavlom ispunjavala velikohrvatske želje zarad mira u Državi i od Zetske banovine odvajaju zapadni delovi bez nekih opravdanih argumenata i pripajaju novoformiranoj Banovini Hrvatskoj. S obzirom da je u tom delu od Pelješca, uključujući i Dubrovnik do Boke kotorske samo zabeleženo prisustvo Hrvata, ali ne i njihova većina da bi se opravdala takva granica. Uostalom i logičnije je da Dubrovčani svoje administrativne potrebe obavljaju na Cetinju (udaljenom 100 km), nego u Zagrebu (400km vazdušnom linijom, odnosno 600km putem). S obzirom na kratko trajanje i karakter banovina kao administrativnih oblasti, ovoj promeni granice nije data bitna istorijska važnost”.

[4] Prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević se 7 aprila 1916, pun ponosa, obratio svojim vojnicima: „Naši moćni saveznici i prijatelji, diveći se neustrašivom i viteškom držanju Srbije, ceneći nebrojene žrtve srpskog naroda i priznavajući mu zrelost i sposobnost za državni život i kulturni razvitak, sad su gotovi i voljni da nas u ovoj velikoj borbi snažno pomognu,  d a   S r b i j u   s t v o r i m o   V e l i k o m,  t e   d a  o b u h v a t i   s v e   S r b e   i   J u g o s l o v e n e,  da je učinimo silnom i moćnom Jugoslavijom, koja će opravdati do sad prinete žrtve i odgovoriti zahtevima novog doba, koja će nastati po svršetku ovog velikog i krvavog evropskog rata”.  

Vladimir Ćorović, Istorija Jugoslavije, Narodno delo, Beograd 1933, str. 87  



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.