Sagovornici

DR BRUNA LONČAREVIĆ ISKRENA ISPOVJEST O SEBI

Avg 14, 2020 5 Komentara

(15 riječi)

Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

Dr Bruna Lončarević poznati humanist i doktor medicine govori o sebi, porodici, odrastanju, upornosti, razmišljanjima iz sasvim drugačijeg ugla. Dok smo ispijali prvu kafu ispred zidina drevnog Kotora zabilježio sam njenu više nego zanimljivu ispovjest. Ovakve priče nose u sebi jaku dozu iskrenosti, a najteže je govoriti o sebi no čini mi se da sam u tome uspio kod moje sagovornice. Kotor nosi u sebi drevne vjekove i mnoge nezapisane priče. Ova je na moju sreću zabilježena sasvim slučajno i spontano a takve su ispovjesti i najljepše.

 

Gospođo Lončarević kako bi ste opisali  fragmente iz vašeg života, da li bi ste nešto promijenili i bili drugačiji?

 

Kad se osvrnem unazad za sve ove godine I ponekad zapitam da li sam mogla drugacije , dolazim do cuvenog odgovora NE. A sadrzan je i u mojoj maksimi

Ovo sto ti se desava je nesto najbolje, a moglo je biti mnogo gore. Zapravo vedrina me uvijek spasavala i misao da radim dobro , posteno i ispravno. Ne samo vedar duh nego i unutrasnja snaga i vjerovanje da me nista ne moze uzdrmati a da ja to ne mogu podnijeti. E tu se naslanjam na jedan drugi moto , koji jako volim. Zasto da zivot shvatamo ozbiljno, kad i onako iz njega necemo izvuci zivu glavu.

 

Kakvo je bilo vaše odrastanje, koliko je vaša porodica uticala na vas i šta je to što je posebno u duhu starih Bokelja?

 

Nisam se bojala ni ucenja , jer sam ga voljela, a bogami i ambicija me gurala da moram biti najbolja. Ili zato sto sam bik u horoskopu ,ili sto sam rodjena 09.05. na Dan pobjede. Ili zato sto sam imala divne roditelje, pogotovo blagog , dobrog oca vrijednog zanatliju , Bokelja, Hrvata, komunistu, kojemu je porodica bila na pijedestalu. Ili zato sto mi je majka zadrta Crnogorka , rodom od Samardžića, rano ostala bez oca, jos ranije se udala , odmah nakon gimnazije, a zeljela da studira knjizevnost. Pa nam je kuca uvijek bila puna knjiga , na svakom kraju. Zasipala nas je od djecjih do atlasa i enciklopedija, umjetnosti ili beletristike. Moj brat je uvijek bio obozavano dijete , musko jedino u dva brata, dobar plemenit, lijen, al zato vrhunski sportista , vaterpolista, kosarkas, omladinski reprezentativac one velike Jugoslavije , poslije jedan od onih koji su 1986 donijeli dvije titule Primorcu, pa igrao godinam u Jugu iz Dubrovnika, bio trener i danas proslavljeni i jedan od najboljih trenera Hrvatske.

 

Vaši roditelji prenijeli su na vas ljubav prema književnosti, muzici i plesovima recite nam nešto više o tome?

 

 Otac je volio muziku, otac mu je svirao u gradskoj muzici, obozavao je ples , pa me naucuio svim klasicnim plesovima , a ja sam kasnije odlucila i da naucim sve folkorne igre pa sam za vrijeme studija igrala u KUD ,,Branko Krsmanovic. ” No ostala mi je tuga jer ne odoh na tromjesecu turneju poAmerici. Nisam imala snage da roditelje koji su me izdrzavali opteretim izgubljenom godinom. Redovno sam zavrsila fakultet, ja dokazani Lucevac i djak generacije Kotorske gimnazije Stefan Mitrov Ljubisa godine 1977. Da, muzika je bitna u mom zivotu, zavrsila sam muzicku skolu, svirala klavir, pjevala u horu godinama. Po zabavama uzimala mikrofon , pjevala sve  ucila rijeci , nalazila note . Čak na fakultetu dobila ponudu da pjevam u grupi Kim u Bg, ali skola je bila vaznije.

 

Kako ste se odlučili baš za studije medicine da li je ona zaista bila vaša ljubav?

 

A na studije medicine otisla metodom eliminacije. Zeljela sam politicke nauke, ali moj dobri otac reče: ,, Ako hoces to idi u Komitet , pa nek te oni stipendiraju , za ostalo ja odgovaram. ” Što mislite koga sam poslusala. Onda je dosla ljubav, velika muzicar i doktor, svirali , pjevali zajedno pa udaja , odlazak u Bosnu, rodjenje dva sina, dosao je rat. Sa svojih 31 g imala sam dvoje djece , zavrsenu specijalizaciju iz fizikalne medicine , posao u Banji Guber Srebrenica, svijet mi je lezao pred nogama. Upisan magisterijum , skoro zavrsen . Ponuda da vodim RH Centar u Neumu. ALI....

 

Kako biste opisali te teške godine sloma i ratova na EX-YU prostorima i vaš ponovni povratak u Kotor?

 

Bjezim sa djecom u Kotor. Brat u Dubrovniku, pocinje ofanziva . Crnogorci prelaze granicu, mi o njemu ne znamo nista dva mjeseca. Ja nemam posla. Ali imam moje divne roditelje, oznaceni smo porijeklom. Ne mogu se zaposliti nigdje . I tako dvije godine. Onda iznenada dobijem posao na Tivatskom aerodromu kao ljekar. Radim svaki dan , za dvije plate , novac nam treba. Djecu podižu roditelji. U medjuvremenu naucim da razlikujem avione po zvuku. Sluhista , sto mogu. A onda konkurs u VB Meljine. Prime me, trebala sam im . Ispituju me i medju prvim pitanjima je Kako se nacionalno osjecate.? Ja odgovaram ODLICNO. Ostaće zapamćeno to u Meljinama te 1995. Ali moja upornost , ambicija, snaga vodi me korak po korak, od ljekara odjeljenja, do Nacelnika, pa Upravnika Centra za rehabilitaciju, do Upravnika VB. Svaki dan autobusom do Meljina i natrag , ukupno 21 g , zavidna kilometraža, bez dana bolovanja. Izracunah, a bila sam vrhunski matematicar,da sam 8 puta obisla Zemaljsku kuglu. Zavidno zar ne.

 

Šta vam je iz tog profesionalnog angažmana ostalo u karijeri i ka čemu ste najviše težili?

 

Bila sam stroga ali pravična.  Naucila me vojska radu i disciplini. Iako je hijerahija vojske nemorna , mogla sam stati ispred svakoga . Kad sam postala Upravnik imala sam ispod sebe 6 pukovnika i 6 civila načelnika odeljenja , svi sa vecim

platama , ali su me morali slusati. Jer ja sam stajala pred njima i odgovarala samo Generalu, koji je vodio Centar Vojno Medicinskih Ustanova. A onda privatizacija od strane Atlas grupe. Niko nije mislio da je propast na vidiku. Zadržali su me kao Medicinskog direktora , ali mnogo sam se miješala u posao, kritikovala troskove, branila radnike. Naravno smjenili su me. I neka.

 

Kako ste organizovali svoj život nakon napuštanja VMU Meljine?

 

Nakon toliko godina vracam se u Kotor da radim i Opštoj bolnici. Dobila sam 3 sata zivota , nesto malo vise sna i mnogo vremena za sebe. Danas sam baka dvoje divne djece Petra i Lare. Naravno liče na babu. Vratila sam se pričanju i izmišljanju

divnih bajki, naravno po njihovoj zelji o likovima i dogadjajima. Obnovila sve dječje pjesme . Neki dan sam cak uzela testove za srednju školu . Da se pohvalim , testove za matematiku rijesila u 1oo %. Inace obozavam SUDOKU, naravno teze varijante.

Uvece nema sanse da zaspim ako ne čitam, u prosjeku tri knjge mjesecno. Obozavam naucnu epsku fantastiku. Inace , sport obozavam, naravno vaterpolo, te sam godinama u VK Primorac kao ljekar, sa djecom, pratim ih po takmicenjima. Raditi sa uzrastom od 9 do 16 g za mene je izazov. Posto sam majka dva sina ,

ponekad za sebe kazem da sam ogrubjela , kao grabulje, pa valjda se znam i sa tim djecacima ponasati i majčnski i ljekarski i trenerski.

 

Recite nam nešto o vašim počecima u politici da li nam je politika i ,,svojevrsna” sudbina?

 

Naučila sam , na žalost istoriju Crne gore tek 9o tih g iz ,,Liberala”, iako sam istoriju obožavala , naravno posle matematike, al sad je znam da bih u mnogim debatama bila dobro spremna. Nisam zbog rada u vojsci mogla da se javno eksponiram , ali srce je znalo gdje pripada. Moj dobri otac , koji je bio Hrvat, nikad nije dozvolio meni i majci da uzmemo Putovnicu, jer je Crna gora bila zemlja gdje se rodio i gdje je pokopan. Nismo htjele da ga ljutimo, pa ostadosmo i bez toga. U politici kojom se bavim nekih 12 tak godina aktivno privukla me ideja socijaldemokratije, a mogucnost

da mislim svojom glavom. Nikad nisam dozvolila da Partija odluči sto cu misliti i da idem po svoje misljenje. Okruzenje, kontakti sa mnogim sugradjanima,stanje oko sebe i situacija bez izlaza natjerala me je da presjecem, da se uspotivim , jer osjecaj nemoci mora se prevazici. Moja profesorica knjizevnosti uvijek mi je na kraju sastava pisala kako imam odlican spoj emocija i racija. Mozda je bolje od mene znala kako moja licnost funkcionise. Ili ono sto mi je mladji sin jednom rekao. Majko , ljudi se ne mjenjaju , samo vremenom postaju ono sto jesu.

 

Za sami kraj razgovora recite nam nešto o ljudima i dobru?

 

Volim i želim da vjerujem u ljude ta vjera me nikada nije napuštala ma koliko da je bilo teško. I dobro i zlo su ono što je u nama da nema jednog nebi bilo drugog. Mi humanisti treba da čuvamo i dijelimo DOBRO. Nema crno bijele tehnike, sve su boje  čak i moji snovi, iako mnogi kažu da su snovi crno bijeli . Moji su šareni i sadržajni , sjecam ih se i uzivam u njima. Eto u kratkim crtama ispovjedih se pred vama poštovani gosp Proročiću, iako vjernik nisam, a krštena i krizmana jesam. Po volji roditelja. Ne sjecam se kad sam se ovako osjecala. Ne prazno , nego puno to je Bruna Lončarević iz sasvim drugog ugla koju mnogi neznaju.