Suzana Lazović bila je dio zlatne generacije crnogorskih “lavica”, a ostavila je dubok trag u istoriji crnogorskog rukometa kako igrajući za reprezentaciju, tako i u svom klubu – podgoričkoj Budućnosti.

Suzana je okrenula novi list u svojoj rukometnoj karijeri i odnedavno preuzela na sebe vjerovatno i najteži zadatak do sada, da kao selektorka, najmlađa u istoriji naše selekcije, predvodi “lavice”.

“Biti najmlađa selektorka svakako da je čast, ali je i obaveza koja je još veća zbog toga što sam porijeklom odavde i što sam apsolutno sve rezultate koje sam kao igračica postigla, postigla upravo u dresu Crne Gore. Moj san od kada sam počela da se bavim trenerskim pozivom bio je da postanem selektorka, ali definitivno nisam očekivala da ću tako brzo dobiti poziv, ali desio se i jako sam srećna zbog toga”, rekla je Suzana Lazović za Meridian sport.

Mnogo se govori o njenoj igračkoj karijeri koja je bila izuzetno uspješna, srebro sa Olimpijskih igara i zlato sa Evropskog prvenstva sa “lavicama”, te Liga šampiona u dresu Budućnosti samo su neki od tih uspjeha, a onda je sa samo 25 godina morala da se zaustavi. Sedam operacija i preveliki rizik naveli su je da ispred karijere stavi zdravlje, ali Suzana ni tada nije odustala od rukometa. Nova uloga u selekciji i novi ciljevi su odmah ispred nje…

“Pokušaću da vratim našu reprezentaciju na stare staze uspjeha. Borbenost, požrtvovanost i osjećaj zajedništva u timu su jako važni i sigurna sam ako to, ali i sve tehničko-taktičke zamisli ispoštujemo, da rezultat neće izostati”, poručila je nova selektorka “lavica”, a onda objasnila i koliko joj je igračka karijera pomogla da se izgradi kao trener:

“Ogromno je igračko iskustvo iza mene. Sama činjenica da smo ostvarile sve, govorim o cijeloj ekipi iz zlatne generacije ‘lavica’, znači da znamo put koji vodi do uspjeha. Moje je da mlade igračice usmjerim ka tom istom putu, a onda ćemo zajedno ponovo da dostignemo te visine.”

Kako klubovi, tako i reprezentacija, gledaju se kroz ostvarene rezultate. Ukoliko rezultat izostane odmah se traži krivac, a kada crnogorske rukometašice nisu izborile plasman na Olimpijske igre bila je takva situacija. Lazović smatra da takva “praksa” nije samo kod nas, te da navijači kao navijači imaju pravo na svoj glas.

“Mislim da to nije tako samo kod nas jer su navijači tu da imaju svoje mišljenje, i naravno da ga, kakvo god da je, nećemo osuđivati. Naše je da se držimo našeg plana i nećemo se osvrtati na to. Svako ima pravo na svoje mišljenje, na nama je da ih čujemo, ali mi isto tak gradimo nešto naše i apsolutno nikome nećemo dati da udari na to”, jasna je bila Lazović.

Pitali smo Suzanu i koja je glavna razlika u “lavicama” sada, i onima koje su na njenim, i krilima Milene Raičević, Jovanke Radičević, Katarine Bulatović, Majde Mehmedović i ostalih, postizale magične rezultate.

“Ne bih mogla da kažem da li su neke taktičke i tehničke zamisli, da li je kohezija ili nešto drugo, jer sam tu svega tri dana i moji prethodnici bi sigurno bolje govorili o tome. Ja još uvijek treba da vidim neke stvari. Najbitnije je da svi igrči igraju u kvalitetnim ligama i klubovima, te da sarađuju sa dobrim trenerima. Veliki plus je činjenica da Budućnost igra Ligu šampiona, da su sva ta mlađa djeca konačno dobila šansu. Trebale bi da igraju rasterećeno i bez pritiska, iako vjerujem da je to teško pored naših navijača, ali sam isto tako nadam da će dobiti podršku koja im je zaista potrebna”, rekla je Lazović.

Pored poznatih imena, na prvom spisku našle su se i četiri debitantkinje – Milica Trifunović, Andrijana Tatar, kao i juniorske reprezentativke Sara Burić i Ivana Vujadinović.

“Nova imena su sada, nova imena će biti i u budućnosti. I njima sam rekla da smatram da ima dosta djece koja dobro igraju i možda nisu dobile šansu sada, ali na nekom od sljedećih okupljanja sigurno hoće”, objasnila je Lazović, a potom prokomentarisala povratak Milene Raičević:

“Milenin povratak nije bio upitan, mislim da je to igračica koja zna put i koja će, dokle god ja budem selektor, biti pozvana u reprezentaciju. Osim ličnog kvaliteta iskustvo je presudno, ali i to što ona može da prenese mlađim generacijama mislim da ne može nijedan drugi igrač. Đina je sa povredom okej. Ispratila je prvih par treninga, a onda je morala da se vrati u klub. Vjerujem da ćemo u oktobru biti kompletne i da ćemo moći da se spremimo na adekvatan način za sve što nas čeka.”

Nekoliko godina Suzana je provela u Kini, gdje je uspješno predvodila mladu selekciju rukometašica, a onda se vratila u Evropu i dobila priliku da diriguje igru mađarskog prvoligaša Albe Fehervar. Pitali smo je koliko joj je to značilo u razvoju trenerskog posla, te kolika je razlika voditi reprezentaciju i klub.

“Ogromna je razlika, pogotovo ukoliko uporedim Kinu i Albu, baš je ogromna. Kineski rukomet je atipičan, sistem i fiziologija igrača su dosta drugačiji od ovog u Evropi. Ukoliko nešto moram da uporedim sa vođenjem Crne Gore, rekla bih da je crnogorski tim najlakše voditi zato što poznajem naš mentalitet, karakter i temperament. Radila sam u tom sistemu i živim u tom sistemu tako da mislim da mi je lakše da razumijem neke stvari ovdje. Naravno da neće biti lako posložiti sve te stvari, igračice igraju u različitim ligama ali vjerujem da ćemo uspjeti da se vratimo dobrim stvarima, i promijenimo loše.”

Nakon Nikole Petrovića, Đule Žige, Dragana Adžića, Pera Johansona, Kima Rasmusena i Bojane Popović, Lazović je preuzela reprezentaciju Crne Gore, a saslušala je savjete svih njih…

“Razgovarala sam sa svim selektorima, čula sam dosta problema sa kojima su se oni sretali, ali i dosta kvalitetnih stvari, mišljenja i iskustava. Ja sam ipak mlad trener i od njih mogu i moram dosta toga da naučim. Selektor Adžić mi je rekao da budem svoja i iskrena, i da idem jako do kraja. To mi je uvijek glavi”, rekla je Lazović.

Nove ideje i nova filozofija dolaze sa novom selektorkom, a nas je zanimalo šta su njene ideje i koja je tačno njena filozofija.

“Svaki trener ima neku svoju filozofiju, viziju i mišljenje, pa tako i ja. Ja sam igrala u sistemu 6-0 i želim da odbrana bude ključ svake utakmice. Vodiću se time, a sada da li će to biti baš 6-0 ili neka druga zona, vidjećemo vremenom. Želim da napravim jedan pravi tim, u kom su igračice spremne jedna za drugu da daju sve”, rekla je Lazović.

A u stručnom štabu Igor Marković, Sonja Barjaktarović i Danica Delić…

“Mislim da su oni najbolji izbor i da mogu najviše da vjerujem. Htjela sam i da to bude nešto novo i što do sada nije bilo. Važno mi je da imam prave osobe pored sebe.”

Najavila je Lazović i prijateljske utakmice koje će “lavice” odigrati prije prvog velikog takmičenja na kom će ih ona predvoditi.

“U oktobru imamo prijateljsku utakmicu sa Hrvatskom, a u novembru ćemo imati prijateljske treninge i utakmice sa Slovenijom. Sve će biti zatvorenog karaktera. Pokušaćemo da se na što bolji način pripremimo, a ja se nadam samo da će se djevojke iz klubova vratiti zdrave, a onda ćemo zajedno, stepenik po stepenik, graditi to što nam treba”, rekla je Suzana, i osvrnula se na Evropsko prvenstvo koje će joj biti prvi veliki test:

“Iako mislimo da imamo vremena, zapravo Evropsko prvenstvo stvarno dolazi brzo. Razmišljam o protivnicima, i Srbiji i Češkoj i Rumuniji jer bi već trebale za to da se spremamo i taktički i tehnički. Uvijek ću igračicama govoriti da sve zavisi od nas i od toga kako mi uđemo u meč i ispoštujemo dogovor.”

Za kraj smo pitali Suzanu i kakav tim “lavica” želi da stvori?

“Ne bih rekla da želim da ostane isti, jer uvijek tražim nešto drugačije jer sam po prirodi takva, drugačija. Prije svega želim da igraju jedna za drugu, da na pravi način predstavljaju državu, da se na svakoj utakmici vidi njihov žar i borba i to je definitivno nešto čime ću se voditi”, poručila je Suzana Lazović za Meridian Sport.

Lazović će na klupi ženske rukometne reprezentacije Crne Gore na prvom velikom takmičenju debitovati na Evropskom prvenstvu koje se održava u Austriji, Mađarskoj i Švajcarskoj od 28. novembra do 15. decembra.