Piše: Sreten VUJOVIĆ

Oni koji se lažno zaklinju u Njegoša, želeći vratiti spomenik najvećeg sunovrata i genocida nad Crnogorcima, lažnu  kapelicu Njegoševu, ne samo što ne prate misao slavnoga vladike crnogorskoga, koji zna da „Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni Murate“, već „ostade do vijeka i Strašnoga Suda u svojoj volji i slobodi“, nego rade sve suprotno djelima dukljansko-zetskih-crnogorskih vladara i vladika! Zlo je utoliko veće što ga  čine sljedbenici ideje Aleksandra Karađorđevića (u narodu poznatog kao Aca Palikuća) i Nikole Pašića, koji piše svom gospodaru Karađorđeviću iz Skadra, dok Crnogorci još herojski ginu na Mojkovcu da bi omogućili njihovu bježaniju, sljedeće:

„Vaše Visočanstvo, Srbija trenutno gubi rat od Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore!“ Nakon izgradnje lažne Njegoševe kapelice, izjavi i to: „Sad sam siguran da Crne Gore više nema!“

I sve ovo i mnogo drugoga bi tebalo ostaviti za neki prašnjavi arhivski depo, za naučne istraživaće i ljubitelje  istorijske nauke, da nam se ista sudbina ne „smiješi“ i danas u „hibridnom“ ratu koji prati konkretna „operativa“ počev od postavljanja „limenke“ na Rumiji, preko „konzervatorske“ devastacije najznačajnihih sakralnih objekata dovedenih do neprepoznavanja u odnosu na ranijhi izgled, pokušaja čak pravljenja mokrih čvorova srcu Cetinjskog manastira, pa sve do postavljanja  gigantskog krsta iznad Bijele, i najave postavljanja sličnog na Lovćenu ili Štirovniku svejedno, uz projektovanje „limenke“ na formu Aleksandrove kapelice, čiju izgradnju je izveo u slavu rođendana svog sina Petra a ne u  slavu Njegoševu.

„Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga…“

Amfiohije Radović je gotovo cijelog svog života radio suprotno svim Božjim zapovjestima i radio protiv zemlje svog porijekla, protiv Crne Gore u kojoj je „proklete Dukljane“  zakivao za Vezirov Most, Crnu Goru proglašavao „fildžan državom“, Crnogorce  „Đilasovim kopiladima“, izašlim iz „Titovog Jajca“ onima koji „misle da su Crnogorci, samo zato što su se, kao volovi rodili u Crnoj Gori“, a  pripadnike  islama, „lažnim ljudima, lažne vjere“!

Duga bi i preduga bila lista, ako zanemarimo Aktivnosti po  ratištima najnovijega rata, najstravičnije kletve koje je izrekao, svih poniženja i poruga kojima je bila izložena Crna Gora! Čak su i princa Nikolu prilikom pokušaja pośete Ćivotu svog pretka izjurili nazivajući ga „katoličkim kopiletom“. Valja pomeniti i pedofilske skandale koji su potresali Crkvu Srbije, prisutni i u Crnoj Gori, koje je „očinski“ zataškao, a njegovi „pastiri“  i danas svoje „stado“ proglašavaju kriminalcima i kockarima, i jadikuju što je heroin lošega kvaliteta! I nikome ništa! Što sa spomenikom Amfilohiju? Pa već je napravio najveći spomenik, veći od Njegoševog Mauzoleja i to dobrim dijelom od novca onih koje je ponižavao i proklinjao, dakle Crnogoraca, i svoju  grobnicu u kripti Hrama, a prethodno nam je doveo „kripto-maga“ iz Singapura, koji nas o jadu zabavi skoro  pet godina, i odobri, kao od šale,  novi spomenik svom idolu! Ako se poštuje Petar II kako je moguće podići spomenik nekome ko  je sve uradio da Crnu Goru dovede u ropski, vazalni položaj u odnosu na Srbiju i time u „prah“ pretvori crnogorsku slobodarsku i antifašističku tradiciju! Koga još briga za Petra II, koji na temu spomenika kaže sljedeće:

Spomenik je vašega junaštva

Gora Crna i njena svoboda!