Kako se temperatura javnog prostora u susret izborima pojačava, političari opozicije sve bolje, argumentovanije i slikovitije građanima pružaju sliku o tome kakvo je zaista stanje u Crnoj Gori.

Dakle, zarobljena zemlja koju kontrolišu agenti stranih službi, izborni i demografski inžinjering, tužilaštvo, sudstvo i vojska pod strogom kontrolom stranih centara moći, masovno, nezapamćeno partijsko zapošljavanje, zloupotreba državnih resursa za populističke ekonomske programe, hapšenje i progon neistomišljenika, targetiranje istraživačkih novinara, vrijeđanje i tajni nadzor aktivnih intelektualaca...

A onda i temeljita redefinicija društvenih vrijednosti, preko noći sprovedena klerikalizacija od malih nogu, masovno posrbljavanje, kupovina političkih predstavnika manjina, izolacija Crnogoraca u izvršnoj vlasti.

Nedavno smo dobili vijest (ne znamo od koga i na koji način, iako je i sa crkvenih i političkih adresa najavljivana godinama unazad) da će nacionalni simbol na Lovćenu biti oskrnavljen. Do sada se to dogodilo dva puta, u toku austrougarske i srpske okupacije.

Znajući sve ovo, i svakodnevno nam plasirajući kao našu realnost, a ostajati dio tog i takvog sistema, dajući mu savršeni legitimitet, naša opozicija postaje svojevrsni saučesnik u nestajanju Crne Gore.

Dok god "demokratske procedure" teku "kako treba", briselski činovnici će smatrati da je u Crnoj Gori sve okej. Proći će još jedni izbori poslije kojih će se slaviti u svim štabovima, a mi ćemo ostati još jednom kao pokisli, razumjevši da smo izigrani.

Ima li opozicija plan? Šta je protokol stanovništva u slučaju postavljanja limene crkve na Lovćenu? Zašto se političari ili lideri opozicije nisu nijednom zvanično oglasili na tu zlokobnu temu? Zašto se o tome ćuti? Šta je pozadina te šutnje?

Jesu li političari opozicije odlučili da se sakriju od realnosti, "u tempu kampanje za lokalne izbore"!?

Mogu li jednom prestati da se foliraju i odgovore konkretno i odgovorno na pitanje - koje su šanse golorukih građana kada kordoni policije i vojske pod punom opremom za razbijanje demonstracija, obezbijede mirno skrnjavljanje vrha na Lovćenu?

Zašto o tome ćute? Hoće li se to dogoditi ili neće? Imaju li informacije ili nemaju?

Zašto ostaju dijelom sistema koji munjevitom brzinom ruši ovu zemlju? Zar antidržavno djelovanje najvećih državnih instanci, i nepoštovanje zakona i Ustava sopstvene države, nije dovoljan razlog da u takvom sustemu odbijaju da budu dekor!?

Ako oni ostaju da služe kao davaoci legitimiteta, kako mogu da očekuju od građana da postavljaju svoja leđa. Onih građana koji nemaju poslaničke plate! Kako mogu da očekuju masovne reakcije građana, ako sami nisu u stanju da nam umjesto žalopojki ponude rješenja! Akciju! Odlučnost!

Je li priroritet država ili koalicioni kapacitet?

I proći će još jedni izbori. I opozicija će zbog ugroženosti države dobiti više glasova nego zaslužuje, a onda će u samozadovoljstvu što su sačuvali procente, nastaviti svoju light politiku, donoseći jednu za drugom, političke odluke bezidejnosti i pasivnosti koja je diskonektovana sa realnošću.

Ako Lovćen nije razlog da svi do jednoga pokažu veći stepen odgovornosti i dokažu se kao suštinski branitelji Crne Gore, onda ne znam što je!? Akcija, a ne žalopojka! Dok opozicionari sami ne pokažu spremnost na odricanja, retoriku koja je adekvatna opasnosti situacije, odgovore na pitanja koje trebamo kao žedni vode, onda ta opozicija nije ni blizu u stanju da povede građane u akciju spašavanja države.

Partijska bezidejnost ogleda se i u kampanjama nekoliko kandidata opozicije u Podgorici koji, ruku na srce, odavno nisi bili bolji. Ali, nedostaje im harizma, strast, vizionarstvo, hrabrost, lucidnost u političkom djelovanju, alhemija koja će prostrujati ovom generacijom na čijim plećima je zadatak očuvanja građanske države.

Zašto su i dalje u klupama kada okupaciona vlast teroriše ovu zemlju, a njihov predsjednik parlamenta obećava nove limene crkve, na novim svetim planinama? Zašto ne izađu iz tog parlamenta i svijetu pošalju jedan veliki SOS!?

Za pobjedu građanskih snaga na izborima potrebni su glasovi apstinenata. Vožnja buseva i pjesma kod Sahat kule ih neće animirati, posebno ne dok u neizvjesnosti čekamo - hoće li Lovćen pasti!

Ako na temu Lovćena budu mjerili "prejaku retoriku", onda ova zemlja zaista nema šansu. Sa opozicijom koja "taktizira" dok se nacionalni simboli u najavi ruše, ne!