Piše: Milorad-Micko Vukotić,

predśednik Pravoslavne crkvene opštine Podgorica

i član Velikog crkvenog Savjeta Crnogorske Pravoslavne Crkve

Rijetko  je  koja  planina toliko srasla sa bićem jednog naroda kao Lovćen! On je ne samo simbol slobode već i  crnogorskog identiteta. To su dobro znali i neprijatelji pa je tako za  vrijeme srpske okupacije Crne Gore i došlo do rušenja   originalne Njegoševe kapelpice i podizanja nove, kao simbola velikosrpske dominacije i nestanka Crne Gore.

Sasvim je  normalno što crnogorske patriote  burno reaguju na svaki pomen ponovne izgradnje kapelice Aleksandra Karađorđevića,  poznatijeg kod nas kao Aca Palikuća. Tako je bilo i prije nekoliko dana kada su crnogorski Olimp  u znak protesta protiv najavljenog novog  skrnavljenja ove svetinje preplavile patriote iz svih dijeova Crne Gore!

Međutim, ovaj veličanstveni skup će ostati u sjenci  njegove zloupotrebe od strane Borisa Bojovića, koji se i nakon ponovljene odluke  Ministarstva pravde Crne Gore da ne može biti upisan kao mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve i dalje lažno predstavlja i pojavljuje sa mitropolitskim insignijama, bacajući sumnju na dobre i čiste namjere organizatora. Jedna podvala  od iste grupacije se desila početkom septembra prošle godine i značajno je narušila odnose među vjernicima i poštovaocima  naše Crkve! Bojović i njegove pristalice  istovremeno igraju ulogu i piromana i vatrogasaca, licemjerno pozivajući na nekakvo pomirenje,  isto ono koje je nam u političkom smislu nudi kelrikalna velikosrpska ideologija; da budemo svi Srbi pa da se u okviru te ponude i „pomirimo“. „Tragovi su mnogi do pećine“, rekao bi veliki Petar II.

Bivši, raščinjeni  sveštenik  Crnogorske pravoslavne crkve, Boris Bojović, koristi svaku moguću priliku da se, maskiran u mitropolita pojavi na bilo kom skupu, pa čak i onim seoskim, koji bi ga mogli „reklamirati“ kao navodnog mitropolita i ne samo kod nas! Obigrava sumnjive vjerske zajednice po bijelome svijetu, donosi lažne relikvije ne bi li što više  sludio i onako zbunjeni narod. Ovakvu vrstu duhovnog nasilja  imali smo do sada jedino od strane Crkve Srbije.

Njegovi propagandisti čak prave fotomontaže u kojima  njegova pozamašna figura dominira a u jednom uglu je i lik Svetog Petra Cetinjskoga  skromne veličine, sa kojim pokušavaju  izjednačiti ovoga šarlatana i od njega napraviti „živoga sveca“, crtajući svetački oreol više njegove glave! Ako je u njemu bilo ikada i trun duhovnosti i vjere trebao bi se zbog ovakvog svetogrđa makar malo uplašiti i ustuknuti u nezajažljivoj želji da bude mitropolit!

Najnovija provokacija, na Lovćenu je izgleda „zadnja kap“ koja prijeti da prelije „čašu“. Bilo bi daleko jednostavnije da sa svojim  kolegama osuđivanim religijskim prevarantima iz Rumunije registruje neku vjersku zajednicu, da ljudi makar znaju čiji put slijede.