Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Da najprije, kao u drumskoj kafani sa masnim kariranim stolnjacima i podom presvučenim linoleumom, vidimo šta smo imali.

Portal Borba.me objavio je tekst autora Ivana Miloševića, pod naslovom “ Koncert za Nermina, islamizacija Podgorice!“. Budući da je Borba obrisala tekst, nemoguće je provjeriti je li prvo objavljen na nekom opskurnom portalu. No jedno je sigurno: Borba ga je učinila vidljivim.

U pitanju je kvalitetno glup, podmukao i mržnjom nadojen fašistički uradak koji vjerno oslikava stavove autora, stavove (pa i skrivene; doduše loše skrivene) medija koji je tekst objavio, kao i političke grupacije koja iza tog medija stoji – Demokratskog fronta, naime, ma kako da se TO danas zove.

E sad, kako to već ide sa našim fašistima… Prostorija je dupke puna i neko prne. I svi se od prdeža ograđuju, pokazujući jedan na drugoga. Od Borbe do onoga Kovačevića od Nikšića: niko od njih nema muda da stane iza vlastitog fašizma. Ti se ljudi stalno ograđuju od samih sebe. Što ne svjedoči samo o slabosti karaktera, nego i o slabosti uvjerenja. Oni znaju da je to što rade fukarluk. Da ne misle tako, stali bi iza svojih riječi i postupaka.

Borba, recimo, tvrdi da Milošević nije njihov kolumnista. Nije. On samo stalno objavljuje kolumne kod njih.

No to nije najgore: jer u fašizmu nema najgorega. U fašizmu dno ne postoji.

Enter Siniša Bjeković, Zaštitinik ljudskih prava i sloboda države Crne Gore.

Čovjek je osudio tekst, ali se nije usudio da napiše ko je tekst napisao i ko ga je objavio. Veli: objavljen na pojedinim portalima. Je li, časti ti? Da nije objavljen na CDM-u? Bjekovićevo saopštenje svjedoči da ni lažni antifašizam nema dno. Zapravo: dno – to je ono gore, visoko iznad nas.

Bjekovićevo saopštenje je primjer uzvišene retorike koja ne uspijeva da prikrije strah i mizeriju koji prosto vrište iz njegova teksta. U saopštenju čiji se potpisnik ne usuđuje imenovati autora i izdavača fašističkog teksta, pominju se „temelji multi-konfesionalne, multi-nacionalne, kulturne različitosti i suživota”.

“Osim toga, ovdje je riječ o još jednoj opasnoj pojavi, a to je stigmatizacija i targetiranje drugog i drugačijeg. Uključujući i ekstremizaciju u odnosu na vjerska, jezička i kulturna obilježja jednog dijela našeg društva”, piše još.

U, jebo te.

Nema šta: Zaštitinik ih je odrao. Ali koga? Jasno je osudio. Ali koga?

Sebe, naravno, mada nehotice. Sa ovakvim antifašistima, ne trebaju nam fašisti.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)