Jakove, Jakove, predsjedniče Crne Gore, pa valjda i Crnogoraca kao najbrojnijeg naroda u njoj, ne brukaj nas! A ni sebe! Ti prije svega predstavljaš Crnu Goru, zbog čega ne smiješ sebi dozvoliti da budeš ponizan i snishodljiv pred bilo kim.

Pred kim, bre, Jakove, povijaš svoja mlađana pleća? Pred velikosrpskim diktatorom i političkim monstrumom koji na tebe gleda kao na običnog slugu koji je obavezan igrati po njegovim notama. Ti si, bre, Jakove iz gospodstvenog plemena Bjelopavlića i uglednog bratstva Milatovića. O tome moraš voditi računa!

Ne zaslužuje, Jakove, slobodarska Crna Gora plašljivca bez poštovanja prema sebi samom, na njenom čelu! Velika je kazna i karakterni nedostatak pomanjkanje hrabrosti. S tim je mučno živjeti i u privatnom životu, a kamoli biti s takvim falingom na čelu države s herojskom istorijom. Ti si Jakove crnogorski sin koji ni pred kim ne smije imati kompleks niže vrijednosti!

Nikako ne bi smio, na funkciji koju obnašaš, biti „mamin sin“ kako se to obično kaže za one bez svoga ja kada se nađu pred izazovom da muški reaguju, za one koji su ispunjavali sve školske obaveze i u svom odrastanju bili neizmjerno poslušni. Jesi li se Jakove ikada u životu potukao, udario nekoga ili bio udaren? I to je u životu neophodno proći da bi se postalo “potpuno čeljade.“ Smiono i odvažno kad zahtijeva situacija. Pogledajmo biografije brojnih predsjednika u istoriji SAD-a. Ima tu svašta da se pročita. A svi oni su bili, manje-više uspješni.

Ako je biti „mamin sin“ jedini svijet koji poznaješ, trebao si da se baviš nekim drugim poslom koji ne zahtijeva provjeru tvoje muškosti i odvažnosti i neophodne državničke mudrosti. Onaj autokrata iz Beograda treba da pred tobom ima kompleks niže vrijednosti, ali je uslov da ga ti svojim ponašanjem dovedeš do toga. Nažalost ti, nadam se za sada, za tako nešto nemaš snage niti hrabrosti. Oslobodi se Jakove, što prije, sindroma „maminog sina“, i budi smioni predsjednik zemlje sa slobodarskom tradicijom. To je ogromna privilegija, moralni kapital, koju onaj pred kojim se ponašaš kao dijete pred roditeljem, nema!

Moraš razumjeti da visoke ocjene u školi i na fakultetu nijesu posebno važna preporuka za mjesto koje pokrivaš, što ti je bio jedan od argumenata na sučeljavanju sa bivšim predsjednikom. Lijepo je biti odličan đak i student ali je, pogotovo na tvojoj poziciji, važnije biti svoj, osoba od integriteta, smiona i odvažna kada treba. Spremna i naredna da pred svakim predstavlja svoju državu na primjeren način. Naročito pred onima koji joj ne žele dobro, a pred kojima se upravo ponašaš kao dijete koje je nešto zgriješilo.

Zato Jakove shvati, bolje je nikada se ne baviti politikom, nego ostati  upamćen kao njen slabašni, nejaki protagonist. Glavu gore Jakove, nema razloga da je pred bilo kim spuštaš. A povijati je pred onim beogradskim političkim klovnom, je nedopuštivo, čak skandalazno.

Radi na jačanju samopouzdanja i odvažnosti, jer se i u svom bratstvu imaš na koga ugledati. Ako nijesi u stanju da to postigneš, okani se zaludnje rabote. Bolje nego da nas, sve zajedno, brukaš i crveniš.

Doživi sve ovo kao dobronamjernu sugestiju čovjeka u poznim godinama koji je ponešto naučio u životu. I koji, kao i svi Crnogorci, iznad svega, želi svako dobro i svaki napredak svojoj državi!

I da, koji zbori crnogorski!