Hrabra borba vatrogasaca sa razbuktalom vatrom, u brdu iznad Reževića, počela je malo prije ponoći. Turisti, zapravo porodice, neke i sa bebama, panično su napustile sobe, ponijevši samo dokumenta, a neke su prihvatili drugi turisti, iz Miločera i obližnjih mjesta, koji su nevoljnike prevezli do hotela u Pržnu ili Petrovcu, u potrazi za skloništem i prenoćištem za bebe... 

Svu dramatiku spašavanja dvadesetak kuća, pratili su krici očaja turista i stanovnika tog novog dijela Reževića. Nakom dva sata neravnopravne borbe budvanskih vatrogasaca, u pomoć su im priskočile kolege iz Cetinja, Bara, Tivta... U medjuvremenu se i linija požara proširila, pa je trebalo spašavati još kuća i obezbijediti da vatra ne prije benzinskoj pumpi. Epilog je, dok ovo pišem (3 sata poslije ponoći), niko od privremenih i stalnih žitelja nije povrijedjen, iako se iz ugroženih kuća bježalo kroz vatrene iskre i gusti dim.

U opštoj panici čuo se plač žena, povici vatrogascima da se prebace sa jedne na lokaciju gdje je vatra bila uz same kuće. Jedan od vatrogasaca, dok je sa vrata jedne vile šmrkom štitio „evakuaciju ukućana“, reče, da za tri decenije rada, nije vidio veći i opasniji požar.

Nakon neprospavane noći, utisak je da je sa vatrenom stihijom početnu borbu prihvatilo malo vatrogasaca (svi bez maski i zaštitnih kaciga, pa je neke vatra opekla po licu) i da je njihovo požrtvovanje spriječilo da u plamenu ne završe dvadesetak kuća.

A juče, tokom dana, sve je izgledalo bezazleno. Vatra je vrhovima brda lagano gorjela i sporo napredovala. Posada jednih vatrogasnih kola preventivno je dežurala. I pored zabrinutih pogleda mještana i prolaznika, ka vrhu brda, ipak u predvečerju, situacija nije nagovještavala da će za nekoliko sati početi dramatično spašavanje najbližih objekata. Jer, kako se ulazilo u noć, ojačao je vjetar i ubrzao širenje vatre čiji plamenovi su dostizali i po nekoliko metara visine i „skokovito“ prilazila naselju. I onda se uključila malobrojna grupa vatrogasaca, koja nije ulivala povjerenje da će se izboriti sa vatrom. Ipak, uspjeli su, krajnjim naporom. Ali, utisak je da oni koji daju naloge vatrogascima, pogrešno su procijenili situaciju, u početku sa jednim, potom i još jednim kolima, bila je to malena snaga i veliki rizik za vatrogasce i naravno žitelje tih ugroženih kuća.

I još nešto: linija odbrane morala je biti iza kuća, u susret vatri, a ne na cesti, tako da su kuće bile u sendviču izmedju vatrogasaca i vatre.

Uz požrtvovanje gasitelja, treba istaći, solidarnost gostiju iz objekata koji nijesu bili ugroženi., prevozeći nevoljnike na sigurno. Oni koji su bili sa uplakanim bebama potražili su prenoćište u pojedinim hotelima, koji su iskoristili priliku da popune i zarade na tudjoj nevolji. Istina, recepcioner u hotelu u Pržnu, nudio je svaku ličnu pomoć, pozajmljivao svoj auto, da ljudi podju i iz kuće iz koje su izbjegli, pokupe još nešto od stvari ili izvuku svoja kola, ali posao je posao, smještaj se mora naplatiti.

Na mjestu požara, u toj dramatičnoj noći, nijesu primijećeni predstavnici opštinske vlasti, da eventualno omoguće nužni smještaj za izbjegle iz ugroženih kuća. Tako, jedan opasan požar, u nekoliko sati, otkrio je i lica (vatrogasaca i onih koji su pomogli u evakuaciji) i naličje vlasti i hotelijera.

Izbjeglica iz požara: R. Kovačević