Milatović: Njegošu je najveći spomenik SLOBODNA CRNA GORA
Priredio: Vladimir Jovanović
„СПОМЕНИКЪ Є ВАШЕГА ЮНАШТВА,
ГОРА ЦРНА И НѢНА СВОБОДА” —— („Горскiй вiенацъ”, 1847, 109)
Parafrazirajući i ovaj za sve Crnogorce zavjetni Njegošev stih, 28. jula 1974. na Jezerskome vrhu Lovćena VELJKO MILATOVIĆ, narodni heroj, predśednik Predśedništva Socijalističke Republike Crne Gore, svečano je otvorio Njegošev mauzolej.
Milatović je ujedno bio i predśednik Jugoslovenskog odbora za izgradnju Njegoševog mauzoleja, formiranog 7. jula 1969. na inicijativu Skupštine opštine Cetinje, a čiji su članovi bili ondašnji istaknuti Crnogorci, umjetnici i političari, diplomate, generali i narodni heroji — ili poznate javne ličnosti poput igumana Filareta Koprivice — kao i uglednici raznih drugih nacionalnosti iz cijele Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, uključujući predśednike akademijâ nauka i umjetnosti Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, te akademije Bosne i Hercegovine. Redosljedom po azbučnome redu prezimenâ, evo cjelokupnog sastava tog Odbora, na dan osnivanja:
- FILIP BAJKOVIĆ, član Savjeta federacije; - HAROLD BILENIĆ, arhitekta, Zagreb; - MATEJ BOR, književnik, Ljubljana; - ŽIVOJIN BOŠKOVIĆ, književnik, Novi Sad; - VELJKO BULAJIĆ, filmski režiser; - JOSIP VIDMAR, predśednik Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Ljubljana; - MIHAILO VICKOVIĆ, Cetinje; - MILO VRBICA, Cetinje; - STANISLAV VUJOŠEVIĆ, direktor ustanove „Muzeji Cetinje”; - SVETOZAR VUKMANOVIĆ TEMPO, član Savjeta federacije; - ČEDO VUKOVIĆ, književnik; - DUŠAN VUKOTIĆ, filmski režiser; - MILOŠ VUŠKOVIĆ, slikar; - dr GRGO GAMULIN, akademik, profesor Sveučilišta, Zagreb; - VELIBOR GLIGORIĆ, predśednik Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd; - OSKAR DAVIČO, književnik, Beograd; - PEKO DAPČEVIĆ, potpredśednik Savezne vlade; - dr VLADIMIR DEDIJER, profesor, istoričar; - JANKO ĐONOVIĆ, književnik; - VESELIN ĐURANOVIĆ, predśednik CK Saveza komunista Crne Gore; - dr BRANISLAV ĐURĐEV, predśednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo; - VIDOJE ŽARKOVIĆ, predśednik Izvršnoga vijeća Crne Gore; - BLAŽO JOVANOVIĆ, predśednik Saveznog ustavnog suda; - MILO JOVIĆEVIĆ, predśednik Savezne vjerske komisije; - DRAGO JOVOVIĆ, generalni direktor elektroindustrije „Obod”, Cetinje; - JOVO KAPIČIĆ, podsekretar u Saveznom izvršnom vijeću; - JURE KAŠTELAN, književnik, profesor Sveučilišta, Zagreb; - VOJO KOVAČEVIĆ, general-potpukovnik; - BLAŽE KONESKI, predśednik Makedonske akademije na naukite i umetnostite, Skoplje; - FILARET KOPRIVICA, iguman manastira Župa, Nikšić; - DIMITRIJE KRIVOKAPIĆ, član Izvršnoga vijeća Crne Gore; - ANDRIJA KRSTULOVIĆ, vajar, Split; - dr SIDA MARJANOVIĆ, profesor Univerziteta, Sarajevo; - dr NIKOLA MARTINOSKI, akademik, slikar, Skoplje; - dr ESAD MEKULI, književnik, Priština; - VELJKO MILATOVIĆ, predśednik Skupštine Crne Gore; - ŽIVAN MILISAVAC, književnik, Novi Sad; - ĐOKO MINJEVIĆ, direktor Republičkog zavoda za urbanizam, Titograd; - VELJKO MIĆUNOVIĆ, predśednik Saveznog odbora za vanjske poslove; - dr GRGA NOVAK, predśednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb; - SAVO OROVIĆ, general-pukovnik u penziji; - VLADIMIR POPOVIĆ, generalni sekretar Predśednika Republike i član Savjeta federacije; - MILUTIN POPOVIĆ, narodni učitelj u penziji, Njeguši; - VANJA RADAUŠ, vajar, Zagreb; - JOKSIM RADOVIĆ, penzioner, Titograd; - ĆAMIL SIJARIĆ, književnik, Sarajevo; - VOJO STANIĆ, slikar; - GABRIJEL STUPICA, akademski slikar, Ljubljana; - LUKA TOMANOVIĆ, vajar; - PETAR TOMANOVIĆ, predśednik Skupštine opštine Cetinje; - BRANKO ĆOPIĆ, književnik, Beograd; - BRANKO FILIPOVIĆ FILO, slikar; - NIKOLA HERCIGONJA, kompozitor, Beograd; - DOBRIŠA CESARIĆ, književnik, Zagreb; - VLADO ŠEGRT, general-major u penziji, Sarajevo; - ACO ŠOPOV, književnik, Skoplje.
Prethodno, SO Cetinje je osnovala opštinski Odbor za podizanje Mauzoleja u sastavu: - ZAGORKA BERKULJAN; - BRANKO BRNOVIĆ; - MIHAILO VICKOVIĆ; - MILO VRBICA; - STANISLAV VUJOŠEVIĆ; - dr JOVAN VUKMANOVIĆ; - MILOŠ VUŠKOVIĆ; - RISTO DRAGIĆEVIĆ; - dr RAJKO ĐURIŠIĆ; - PAVLE ĐONOVIĆ; - dr DRAGOJE ŽIVKOVIĆ; - ČEDO ILIČKOVIĆ; - DRAGO JOVOVIĆ; - DIMITRIJE KRIVOKAPIĆ; - MOMČILO MARTINOVIĆ; - MILUTIN POPOVIĆ; - RADOVAN RADONJIĆ; - PETAR SPASIĆ; - PETAR TOMANOVIĆ; - MARIJA ČEJOVIĆ; - PETAR ČELEBIĆ; - MARKO ŠPADIJER.
Govor Veljka Milatovića na Lovćenu, prilikom otvaranja Njegoševa mauzoleja prije pet decenija, onako kako je prenijet u ondašnjoj štampi, glasi u cjelini:
„Evo, od danas, Njegošev Lovćen viši je za jedan ispunjeni dug našega pokoljenja velikome pjesniku, za novo djelo inspirisano njime.
Ovo je trenutak kad s Njegošem i Lovćenom srasta granitna riječ našega vremena i našega čovjeka.
Put do ovoga čina nije bio lak i, upravo to ukazuje na veličinu poduhvata.
Vlada Socijalističke (Narodne) Republike Crne Gore, pokrenula je 1952. godine, inicijativu za podizanje spomen-mauzoleja Petru Drugom Petroviću Njegošu na Lovćenu i povjerila velikome vajaru Ivanu Meštroviću izradu idejnog projekta. Vlada Crne Gore, je, u prvim godinama rada na ovoj zamisli, obezbijedila sredstva iz budžeta Republike, što je, zbog ograničenih materijanih mogućnosti, moralo usporiti dovršenje radova.
Radi ubrzanja otvaranja ovoga projekta, Skupština opštine Cetinje je naimenovala Odbor za izgradnju mauzoleja. Odbor, sastavljen od društvenih i kulturnih radnika iz svih republika i pokrajina naše jugoslovenske zajednice, održao je prvu śednicu 20. avgusta 1969. godine i prihvatio se zadatka da organizuje posao i prikupi materijalna sredstva za izgradnju mauzoleja.
Ovaj mauzolej crnogorskom pjesniku borbe i slobode Petru Drugom Petroviću Njegošu nije hododarje i zadužbina u slavu trona i oltara, dekor moći i prilog što veliča ulagača. On nije hladni mermerni kovčeg na vrhu opjevane gore niti svetilište izmaknuto od smrtnika da bi izazivalo strahopoštovanje.
Njegošev mauzolej danas postaje nerazdvojni dio Lovćen-planine, čiji je vrh sam pjesnik izabrao za svoj grob; i bliski je znamen, koji svojom otvorenošću i dostupnošću, služi prisnom približavanju i povezivanju Njegoša pjesnika sa sadašnjim i budućim generacijama.
Ovaj mauzolej obilježava prisutnost i životvornost onih Njegoševih poruka koje su u osnovi našeg odnosa prema svijetu i vremenu. Ovaj spomenik biljeg je radnih i mladih ljudi radi onih iz blizine i onih koje su jezičke barijere zakinule za misaonu riječ Njegoša.
Cetinje, grad u kome je stvarao; crnogorski narod u čijoj književnosti njegovo pjesničko djelo znači nedostignuti domen stvaralaštva; ova Jugoslavija, uz mnoge napore i odricanja kolektiva i pojedinaca — danas odaju pjesniku svoje priznanje za sadašnjost i budućnost, koju je obogatilo njegovo djelo, za jedan svijet koji je naš izbor, za jednu poeziju koja je nadvisila vijek i prostor u kome je stvarana.
Stvaralačkim prilogom velikoga meštra, u znak pijeteta prema pjesničkome geniju, golemom ulogom radnih ljudi Crne Gore i svih bratskih republika i pokrajina, solidarno i zajednički, sagrađen je mauzolej s težnjom da bude dostojan i Njegoša i našega vremena.
Ovo, arhitektonski i građevinski, neobično složeno djelo stvoreno je zahvaljujući entuzijazmu i dubokom razumijevanju naših ljudi za ovaj veliki poduhvat, prilozima građana i đaka, radnih kolektiva i društveno-političkih zajednica, a uz izuzetne napore projektanata i graditelja.
Mauzolej Njegošu je, tako, i spomenik solidarnosti naših ljudi, aktivni, borbeni humanizam Njegošev, herojika i etika njegove riječi, kao dio života i sudbine Crnogoraca u neprekinutom trajanju, slobodarstvo i tragika čovjekovog položaja uopšte, nužnost neprestane borbe s nepravdom i tirjanstvom, vječna i neizbježna borba za ljudskost i čovještvo, borba do kraja, do iskopa, protiv mraka i neslobode, protiv nevolje i siromaštva — a to su one zajedničke odrednice koje Njegoša čine savremenim i svevremenim, koje objašnjavaju njegovo pripadništvo svim našim, i ne samo našim narodima, koje otkrivaju zašto je mogao biti naše nadahnuće u revoluciji, i u ratu i danas.
Njegoš je znao da pronikne u tajne čovjeka, da prodre u dubine trajanja ljudskog primjera i ljepotu žrtve za ideal, uspio je da se uzvisi „više od samog sebe”, premosti stoljeća i poetski nadmoćno iskaže čovjekovu sudbinu, u kojoj posebno intenzivnim sjajem zrače opšteljudske vrijednosti.
Mi, danas, gledamo na Njegoševo misaono-pjesničko djelo kao na vrhunski izraz nastao na crnogorskome prostoru, kao na monumentalnu tvorevinu koja natkriljuje vrijeme i svojim suštastvenim porukama i nepatvorenom ljepotom postaje naša svojina, dio našega poimanja sebe, dio sveljudske drame na tlu neprestane borbe za progres, za čovječnost.
Da bismo Njegoša voljeli, živjeli s njim i primali njegove poetske i moralne poruke o životu i slobodi, da bismo dograđivali i produžavali život njegovih istina, neophodno je vraćati se autentičnosti i izvornosti; dužni smo da tumačenje njegovog djela, pjesničkog i državničkog, oslobodimo balasta romantičarske i folklorne naivnosti, pravoslavne i građanske mitomanije i dekora za jednu efemernu nacionalnu dramu i patetiku.
Sav usmjeren riješavanju osnovih pitanja čovjekove sudbine, zastupnik i zatočnik borbe u kojoj se sve daje, za koju sve gori, kojom se gubi i dobija, borbe kojom se živi za osnovna ljudska načela, ovaj moćni stvaralac, i kao čovjek i kao junak, zračeći zrelost mladosti — poručuje da je jedini lijek protiv utvara prošlosti borba, a pravi cilj i mjera cjelovit i slobodan, uspravan čovjek, koji se nosi sa zlom na zemlji i u sebi samome.
I tom Njegošu, gorostasu — pjesniku „borbe neprestane” — i vizionaru, podigosmo ovaj spomenik na Lovćenu, iako uvjereni da je najveći spomenik Njegošu, njegovoj stvaralačkoj samovolji i slobodarskim htjenjima, slobodna Crna Gora u slobodnoj zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti socijalističke i nesvrstane Jugoslavije.
Mauzolejom Petra Drugog Petrovića Njegoša na kapi lovćenskoj, naša kultura je postala bogatija za jedno veliko ostvarenje, za jedno novo mjesto srijetanja i sloge. Naša briga i djela za Njegoša, oživljavaju njegovu stalnu prisutnost, razvijaju za njega ljubav i razumijevanje kod mladih generacija i čine i ove lovćenske vidike širim i jasnijim”.
„Uz ośećanje osobite časti, predajem Njegošev mauzolej na društvenu brigu i oglašavam ga otvorenim za pośetioce” — završio je Veljko Milatović svoj govor, koji djelimično možete poslušati i u TV prilogu na ovom videu.
Objavljujemo još neke podatke o otkrivanju spektakularnog znamenja na Lovćenu podignutog u slavu genijalnog pjesnika i najpoznatijeg Crnogorca, gospodara naše države od 1830. do 1851, autokefalnog vladike Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve Petra II Petrovića-Njegoša…
Svečanost na Lovćenu 28. jula 1974. otvorio je Nenad Bućin, predśednik Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Crne Gore: „On je pozdravio: izaslanika predśednika Tita, Petra Stambolića, potpredśednika Predśedništva SFRJ i delegaciju Frederacije; zatim saveznoga sekretara za narodnu odbranu gen. Nikolu Ljubičića; delegacije svih republika i pokrajina; Vidoja Žarkovića, člana Predśedništva SFRJ, Veselina Đuranovića predśednika CK Saveza komunista Crne Gore; predśednika crnogorske skupštine Budislava Šoškića i premijera Crne Gore Marka Orlandića”.
U novinskim izvještajima čitamo kako su „među zvanicama bili i članovi saveznih foruma i organa iz Crne Gore, predstavnici jugoslovenskih akademija nauka i umjetnosti, rektori univerziteta, dobitnici Njegoševe nagrade i nagrade AVNOJ-a, predstavnici Jugoslovenske narodne armije, kulturnog, privrednog i javnog života Crne Gore”.
Na fotografijama i snimcima se vidi da su svečanosti prisustvovali poznati Crnogorci, oskarovac Dušan Vukotić, reditelj Veljko Bulajić, književnik Jervrem Brković, gen. Danilo Jauković, bivši crnogorski premijeri Filip Bajković i Đoko Pajković, publicista Puniša Perović, glumac Mihailo-Mišo Janketić, narodni heroji gen. Jovo Kapičić, Veljko Zeković, Andrija Mugoša, gen. Vojo Nikolić…
Svečanosti otvaranja Mauzoleja počele su rano iźutra 28. jula 1974. godine. Na Ivanovim Koritima, „izletištu Cetinjana, od zore rane počeo se okupljati narod iz svih krajeva Crne Gore i brojni turisti sa Jadrana”.
„Na otvorenom prostoru održane su razne priredbe i narodno veselje. Kod samog Mauzoleja održan je recital ĐE JE ZRNO KLICU ZAMETNULO uz učešće poznatih pozorišnih umjetnika iz čitave zemlje”.
Uveče istoga dana, na Cetinju je ansambl Crnogorskog narodnog pozorišta na ljetnjoj pozornici pod Orlovim kršom prikazao „Gorski vijenac“.
Takođe, otvorena je galerija „Umjetnici Njegošu”, kojom prilikom je dr Branko Pavićević, predśednik Društva za nauku i umjetnost Crne Gore rekao: „Galerija se osniva u slavu jednog velikana crnogorske kulturne i političke istorije. Više od 350 istaknutih likovnih stvaralaca svih naroda i narodnosti Jugoslavije dalo je po vlastitim kriterijumima odabrana djela za ovu galeriju”…
izvor: antena M
0 Komentara