I pored svega što nam se dešava, ipak, kao da ima neke nade za ono ''nešto'' što ''je trulo u državi Danskoj''. I nije to samo znanje, ali i uvjerenje jako poput istinske vjere kojoj ne treba racionalan dokaz, da je ''Crna Gora vječna'' – ponajmanje ovaj slogan što su ga poput mantre, onako uzgred i pride ''vječnosti'' punjenja sopstvenog džepa na račun države i njenih građana-poreskih obveznika izgovarali pripadnici suverenističke političke elite na čelu sa DPS-om do 30 avgusta 2020.g. – koje naravno traži i stalni, iskreni, krajnje posvećeni, dostojanstveni, umni, časni, čojski, jednom riječju pravi napor adekvatan atributu i kvalitetu vječnosti, već i mnogobrojne istine, činjenice, argumenti i istorijsko-kulturno-civilizacijski dostignuti rezultati i obrasci ponašanja, djelovanja i življenja ljudi na crnogorskom tlu hiljadama godina, što zapravo i čini srž i suštinu, opravdanje i pokazatelj vječnosti Crne Gore, a što opet i ona vlast do ''oslobodilaca'' nije na pravi način prihvatila, shvatila i ''iskoristila'' na dobrobit svih građana ove zemlje, da ove druge, tj. ''doprinos'' svih ''aspostola'' i njihovih ''mesija'' u ovom smislu i ne pominjemo, jer njihov je klerofašistički učinak vidimo katastrofalan! 

Uoči referenduma 2006.g. prof. dr Milenko Perović je u jednom članku napisao da će izvojevana obnova nezavisnosti Crne Gore od strane DPS-a imati sva obilježja, i vrijednosti i mane, odnosno sadržaj i granice samoga bića i načina i mehanizama postojanja i djelovanja ove političke stranke. I uistinu se tako i dešavalo i desilo zaključno sa 30. avgustom 2020.g. Ko je nešto drugo očekivao samo se mogao grdno prevariti i razočarati. Sljepilo DPS-a i ostalih suverenističkih stranaka, njihovih dugogodišnjih pratilaca i uglavnom satelita, prije svega spram identitetske politike, skupo nas je već sve zajedno u ovoj zemlji koštalo i dalje će nas ozbiljno onemogućavati da koraknemo u civilizacijskom smislu naprijed. Vidimo da ni u novom, radikalno podmlađenom rukovodstvu DPS-a toga i dalje nijesu (samo)svjesni. I nije samo to falinka ''mladim, lijepim i pametnim''. Metod i stil rada čini se da je ostao isti, birokratski, elitistički, konzervativni, nedovoljno demokratski, što sa sličnim načinima ponašanja i praktičnim djelovanjima u drugim partijama svih vrsta čini jedan sirov, surov i nimalo prijatan i primamljiv ambijent ogoljene partitokratske apsolutne moći, dakle, i u vlasti i u opoziciji. Ipak, zračak svjetlosti postoji i to na više strana, makar još ili za sada. I to ne zbog stvarnih i ''opipljivih'' rezultata i stvari, koliko zbog svega onoga što će se morati dešavati i uobličavati u narednom periodu i to baš iz razloga što će ukupna politička elita morati odgovarati i postavljati se realno u životu spram svih izazova i dilema koje će emanirati upravo neprolazni istorijski, civilizacijski i kulturni sjaj crnogorske vječnosti!

Dobro je da DPS – koji je naravno i dalje, uprkos svojoj i aktuelnoj dvosmislenosti u mnogo čemu, stožer građanske pa čak i nacionalne državotvornosti Crne Gore – odolijeva snažnijem survavanju svog opozicionog rejtinga i upravo su zadivljujući rezultati postignuti u posljednje vrijeme, npr. oni na izborima u Andrijevici. No, koaliciona moć ove stranke neće se tako brzo moći povratiti ili izgraditi. To bi bilo teško očekivati čak da su na vlasti i umjerenije i građanskije stranke od aktuelne u biti klerofašističke strukture. Zato je dobro diverzifikovati i raširiti i građansku i crnogorsku nacionalnu političku stranačku ponudu, kao što je to prosrpska ''strana'' uglavnom već učinila i konstituisala svoje centre i ''periferije''. Tačno je da iza ovih drugih stoji onaj (naj)moćni agens ko ih je i u krajnjem osnovao i ujedinio, odlučno omogućivši da i preuzmu vlast 30. avgusta 2020.g. Svi znamo da je to Srpska pravoslavna crkva, i beogradska centrala i njena ispostava u Crnoj Gori. Crnogorska politička stranačka lepeza – koja za sada kao takva čak još i ne postoji, već je u najboljem slučaju tek u zaletu i u zametku pokušaja svog kakvog-takvog, a vidjećemo tek u budućnosti kakvog!, uobličenja – jednostavno ne posjeduje niti će ikada čini se moći posjedovati jedan takav ''čarobni'' štapić od tolike vjersko-metafizičke, svjetonazorske, ideološke bliskosti, moći, uticaja, privlačnosti i prosto mamećih ''šuštavih'' prijedloga, ponuda i dobrodošlica koje se ne odbijaju, posebno ne kada su zaogrnute svetim religioznim dvomilenijumskim ''oslobodilačkim okovom''.

To nikako ne znači da se crnogorski politički suverenistički i građanski subjekti trebaju obezoružati i unaprijed predati. Naprotiv! Zato treba pozdraviti i osnivanje nove stranke inicijatora bivšeg potpredsjednika DPS-a i Vlade, i to iz više razloga, koji racionalno postoje čak da su trenutno na vlasti i mnogo uspjeešnije i evropskije partije od ovih klerofašističkih! Da spomenemo osim ogromnog iskustva i inicijatora i pretpostavljamo i drugih učesnika u formiranju stranke, i nesumnjivu činjenicu da se ovim stvara i omogućava širi demokratski prostor jednog civilizacijskog i državotvornog crnogorskog centra koji u današnjoj real politici Crne Gore ne samo da vapi i traži pomoć da se obrazuje, nego kao takav skoro da predstavlja žilu kucavicu obnove jedne tako potrebne normalne, produktivne i samoodržive crnogorske suverene i nezavisne državnosti! Ovom procesu i ovim praksama moraće ići u susret i sve ono što većina građana ove zemlje bez obzira na sve njihove razlike, očekuju od svojih državnih čelnika, a to je da će kad-tad morati dati odgovore na ključna istorijska, državotvorna, identitetska pitanja ove zemlje, jer od toga zavisi naša zajednička budućnost, a svakako i to da li će svaki od njih pojedinačno (p)ostati samo jedan od inih prolaznih političara kojih kao takvih ima na hiljade ili će svojim dostojanstvenim i istorijski i racionalno, činjenično provjerenim odgovorima i stavom zaslužiti poštovanje i epitet i kvalitet i atribut istinskog crnogorskog državnika, u prije svega državotvornom i građanskom i civilizacijskom i evropskom  smislu toga pridjeva. Igra je u toku, a ishod je dakako neizvjestan – naravno ne za Crnu Goru, već za pojedince da li će u krajnjem, u konačnici, biti u glavnom matičnom tekstu Crne Gore ili u najboljem, odnosno najgorem (što ko zasluži! ili ''pokoljenja djela sude!'') slučaju u njegovoj fusnoti.