Štafeta mladosti , povezivala  je  sve krajeve zemlje kroz koje je prolazila, a trasa je vrlo pažljivo birana. Vodilo se računa da obiđe mjesta vezana za istoriju Jugoslavije, poprišta velikih bitaka revolucije,  a sve u skladu sa godišnjicom koja se  te  godine objeležavala. Na primjer, 1951. godina je bila u znaku desetogodišnjice ustanka, 1955. godine se slavilo deset godina u slobodi, 1958. godine petnaest godina od bitke na Sutjesci...

Mjesta iz kojih su štafete polazile takođe su bila značajna sa aspekta Narodnooslobodilačke borbe ili socijalističke obnove i izgradnje, pa je tako štafetama data vrijednost simbola zbratimljenih i jedinstvenih naroda Jugoslavije.

Za ovu priliku , iz katologa ,,Štafete mladosti , 1945 -1987" izdvajamo:

Godina: 1975. Polazak: Labin, 30. Mart. Prvi nosilac: Ingrid Zulijani Predaja: Vjera Begović Autor: Ante Jakić Materijal i dimenzije: drvo, srebro i pozlata, vis. 46 cm.

Tu 1975. odabrali  smo što je  te godine posljednji nosilac bila , kako piše u  pomenutom  katologu, Vjera Begović, rođena 1952. u Titogradu, najbolja studentkinja Ekonomskog fakulteta u Titogradu.

                                                                    Vjera Begović predaje štafetu drugu Titu

Reporteru našeg portala, tada uredniku u Radiju Crne Gore, prije četiri godine, Vjera je kazala da je živjela za taj trenutak . Na stadionu je tada, bilo oko 50 hiljada ljudi i oko deset hiljada učesnika sleta mladosti iz svih republika i pokrajina , a sportski i kulturno –umjetnički program   pod nazivom „Svijet za sjutra" –bio je uvježban  do savršenstva.

____________________________________________________________

Sjećanje Vjere Begović na 25. maj i predaju štafete drugu Titu, emitovano na Radiju Crne Gore 2017. , možete čuti u audio snimku  :

____________________________________________________________

Tekst, koji je izgovorila, prilikom predaje štafete, Vjera prenosi , čini se,  sa istim uzbudjenjem :

,,Dragi druže Tito, donosim ti milione najsrdačnijih  i najljepših pozdrava  od omladine i naroda Jugoslavije. Srećni smo što ovaj tvoj i naš  dan slavimo u jubilarnoj godini ... Živi  nam dugo i vodi nas u nove pobjede, voljeni naš druže Tito."

 Josip Broz je tada bio u 83. godini, a slavilo se i 30 godina života u slobodi. Nakon predaje štafete, na prijemu, Vjera je ponovo čestitala Titu rodjendan. On se zahvalio i rekao: ,,Bravo Crnogorko; mladi su naša snaga i budućnost ."

A zatim su se poljubili, a Vjera je dodala :

,,Druže Tito, u Crnoj Gori je običaj da se prijatelji tri puta cjelijevaju, što je, uz aplauz prisutnih, Tito prihvatio uz osmjeh , prigrlio  me i poljubio."

Vjera, nakon odličnog uspjeha u studiranju, kao  profesor Pravnog fakulteta, doktorirala je i posebno je zapažena po radovima iz pravno –ekonomske oblasti.

I svaki učesnik sleta na završnoj svečanosti iako ih  je bilo po nekoliko hiljada iz svih krajeva Jugoslavije, osjećao se privilegovanim i počastvovanim što je dobio priliku da na taj način iskaže poštovanje predsjedniku Titu, odanost  državi i  partiji. 

O  svom učešću na sletu davne 1975.godine kao privilegiji i nečemu čega se rado sjeća za Crnogorski portal govori Anka Barović Stojković, tada učenica trećeg razreda podgoričke odnosno  titogradske  gimnazije „Slobodan Škerović".

Evocirajući uspomene na te dane ona za naš  portal kaže da se   osjećala ponosnom i počastvovanom što  učestvuje na takvoj manifestaciji. Sa učenicima  podgoričke gimnazije koja je te godine bila određena da učestvuje na sletu, jer su se svake godine mijenjale škole i gradovi iz kojih će ići učesnici, radila je  profesorica fizičke kulture Zagorka Kiković za koju Anka kaže da je itekako zaslužna što su svoju tačku pripremili i izveli kako treba. 

                                                          Slet je bio spektakl - učesnica sleta, danas notarka, Anka Stojković

 „To što su se vježbe održavale posije redovnih nastavnih aktivnosti, nekoliko puta nedjeljno i trajalo  par mjeseci  do majskog spektakla nama nije bilo nimalo teško. Nedjelju dana prije sleta proveli  smo u Beogradu  vježbajući svakodnevno po nekoliko puta  svoju tačku. Smješteni  smo bili u kasarni na Banjici, vremena za druženja i izlaske u grad  nije bilo, u glavi nam je bilo samo da sve protekne u najboljem redu, kaže Anka.

„Slet je bio spektakl. Nevjerovatan broj učesnika priredbe, uvježbanost, kostimi, brzina kojom smjenjuju uigrane tačke, znanje da su na terenu stadiona JNA prisutni mladi iz svih krajeva Jugoslavije, ostavljali su utisak beskrajnog jedinstva. Mislim da tada nije bilo osobe koja nije bila ponosna na učešće ", dodaje Anka.

Tako je i bilo. Podgorički gimnazijalci kao i ostali učesnici odradili su sve  kako je bilo predviđeno, bez greške. A uzbudjenje i  radost miješali su se tremom, jer  učesnici iz Crne Gore, kao da su osjećali i veću odgovornost, jer te godine   štafetu je  predala Vjera Begović, studentkinja iz Podgorice  jer je na Crnu Goru bio red.

B.Pejović/R. Kovačević