Politika

Crna Gora je danas satelit u orbiti Srbije, a Mandić Vučićev guverner u našoj državi

Maj 06, 2024 0 Komentara

(15 riječi)

Dovođenjem izvršne vlasti u zavisnost od volje nekadašnjeg DF-a, Crnoj Gori nametnut je vrijednosni sistem antievropske politike. Spajićeva izvršna vlast i Andrija Mandić nagrizaju državni suverenitet. Crna Gora je danas satelit u orbiti Srbije, a Mandić je Vučićev guverner u Crnoj Gori – kazao je Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista, ističući da „zato premijeru Spajiću nijesu ''relevantne'' teme genocida u Srebrenici, članstva Kosova u Savjetu Evrope i pridruživanja sankcijama Ruskoj Federaciji“.

POBJEDA: Vlada je u političkoj krizi zbog sukoba Spajića i Šaranovića nakon izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Međutim, najavljuje se rekonstrukcija nakon dobijanja IBAR-a. Može li Vlada sa ovakvim unutrašnjim sukobima opstati? Ako bivši DF, kako je dogovoreno, postane dio izvršne vlasti, kakva budućnost čeka Crnu Goru?

NIKOLIĆ: Crna Gora je nakon posljednjih parlamentarnih izbora dobila Vladu bez političkih subjekata koji su obnovili državnu nezavisnost, uveli je u NATO i pozicionirali na zapadni vanjskopolitički kolosijek. U najavama premijera Spajića je evropska agenda, a nju će, paradoksalno, pokušati da realizuje sa partnerima koji su ideološko-politički zavisni od Beograda, Moskve i Srpske crkve kao doktrinarno antizapadno orijentisane vjerske zajednice. Dakle, takva vlada je sastavljena na bazi trulih kompromisa i to je konstanta koja prati njen rad. Ne postoje strateški postavljeni ciljevi državne politike, već se primjenjuje taktika opstanka na vlasti po svaku cijenu. Nekadašnji DF diktira tempo, određuje prioritete i drži PES u podređenom položaju, znajući da se otkazivanjem njihove podrške, kula od karata, što je trenutno najbolji opis ove nestabilne vlade, potpuno raspada. Demokrate bizarnim marketingom pokušavaju da nadoknade svoju irelevantnost u Vladi. Poniženje koje su doživjeli prilikom izbora direktora Uprave policije, kompenzovali su direktorskim mjestima u javnim preduzećima. Mandić i Knežević nestrpljivo čekaju da uđu u Vladu i vjerujem da ćemo opet prisustvovati sličnim igrama kao kad su Demokrate insistirale na tome da postave svog v. d. direktora Uprave policije. Kako situacija može izgledati, ukoliko nekadašnji DF uđe u Vladu, ne treba mnogo da „maštamo“. Dovoljno je pogledati na šta liče Pljevlja, Budva, Nikšić i ostale opštine u kojima oni imaju većinu.

POBJEDA: Predsjednik Skupštine Andrija Mandić odavno ima trobojku u svom kabinetu. U Skupštini je poručivao da se „do istog cilja može različitim putevima“. Ugostio je Dodika u parlamentu, sa kojim je poslao poruke o ,,srpskom svetu“. Vaša inicijativa za njegovu smjenu nije prošla. Da li ostankom u skupštinskim klupama opozicija daje legitimitet Mandiću i svemu tome? Kakav je plan dalje?

NIKOLIĆ: Ne zaboravimo da je vlast formirana na temelju koalicionog sporazuma koji je potpisan od strane 11 političkih partija, te da je predsjednik NSD Andrija Mandić izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore glasovima 49 poslanika. To su poslanici koji daju legitimitet Mandiću i koji su odgovorni pred građanima za njegov rad. Naspram svih njih je Demokratska partija socijalista, koja ima 17 poslanika u Skupštini Crne Gore i koja sa najaktivnijim poslaničkim klubom pokušava da preokrene odnos snaga na političkoj sceni i da dovede do vanrednih izbora. Skupština nije svojina Andrije Mandića, nego pripada svim građanima i Demokratska partija socijalista smatra da se u njoj najbolje predstavlja interes naših glasača. Zahvaljujući našoj upornosti nekoliko puta smo zaustavljali neustavne zakonodavne inicijative, uključujući i ideju da se promjenama Zakona o PIO predsjedniku Ustavnog suda produži mandat. Stoga, ne bih potcjenjivao angažman opozicije u Skupštini, bez obzira što situacija poslije glasanja o inicijativi za smjenu Mandića može da se učini beznadežnom. Da je moguće preokrenuti stvari u Skupštini, svjedoči i poslaničko pitanje upućeno bivšem ministru pravde Vladimiru Leposaviću, koje je pocijepalo tadašnju vladajuću većinu. Kako aktuelna vlast funkcioniše na bazi ravnoteže međusobnih ucjena, ne bi nas čudilo da se neko u jednom trenutku „dosjeti“ da na čelu Skupštine imamo osobu koja po zakonu to ne može da bude. Trenutno živimo vrijeme koje mnogi nazivaju obmanom, a tiče se prevashodno povećanja plata i penzija, sa rizikom ugrožavanja penzionog fonda. Zbog najavljenog eksperimentisanja koje izaziva strah kod građana, naš klub poslanika će posebnu pažnju koncentrisati na to kako da zaštitimo standard građana i da ne ugrozimo život budućim generacijama. Teško da neko može smisliti instant rješenje za stanje u kojem se nalazi Crna Gora. Pred nama je svakako period obnove i snaženja opozicionih kapaciteta, kapaciteta kritičkih medija i kapaciteta nevladinog sektora. Neće ni to riješiti sve naše probleme, ukoliko građanin ne prepozna potrebu da snažnije reaguje na neozbiljnost koju živimo.

POBJEDA: Poslanici PES-a nijesu potpisali pismo Vladi, koje ste inicirali u parlamentu, za kosponzorstvo rezolucije o Srebrenici, a premijer Spajić nije direktno odgovorio hoće li Vlada prihvatiti kosponzorstvo. Stiglo je i Mandićevo upozorenje Spajiću – da bi „glasanjem za rezoluciju, Crna Gora okrivila cijeli srpski narod“. Kako komentarišete ponašanje Vlade i izbjegavanje odgovora, zašto im ova tema nije poželjna?

NIKOLIĆ: Od trenutka raspada populističkog pokreta ,,Evropa sad“ na dvije frakcije, onu oko predsjednika Jakova Milatovića i onu oko premijera Milojka Spajića, taj politički pokret više ne igra ključnu ulogu u vladajućoj većini, a gospodin Spajić je samo formalno prvi čovjek izvršne vlasti, koji je prinuđen da učini više ustupaka koaliciji ZBCG ili će se suočiti sa rušenjem njegove vlade u trenutku koji ZBCG izabere. To objašnjava političko lutanje PES-a i njihovog lidera, koji je morao da ode u posjetu SR Njemačkoj, kako bi skupio hrabrost da kaže svojim partnerima u vlasti, i to iz usta njemačkih sagovornika, da će Crna Gora glasati za Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici. I tek treba da vidimo da li će dokazani negator genocida u Srebrenici Andrija Mandić staviti veto na tu odluku. Šta nam to govori?! Da je dovođenjem izvršne vlasti u zavisnost od volje nekadašnjeg DF-a, Crnoj Gori nametnut vrijednosni sistem antievropske politike. Spajićeva izvršna vlast i Andrija Mandić nagrizaju državni suverenitet. Crna Gora je danas satelit u orbiti Srbije, a Mandić je Vučićev guverner u Crnoj Gori. Zato premijeru Spajiću nijesu ‘relevantne’ teme genocida u Srebrenici, članstva Kosova u Savjetu Evrope i pridruživanja sankcijama Ruskoj Federaciji.

POBJEDA: SD, SDP i LP formiraju savez. Rekli ste da nije bilo razgovora sa predstavnicima te tri partije o eventualnom udruživanju. Zašto DPS kao najveći opozicioni politički subjekt nije pokrenuo inicijativu o formiranju šireg građanskog bloka koji bi se suprotstavio svemu što se danas dešava u državi?

NIKOLIĆ: Crna Gora se nalazi u teškom trenutku i svi koji joj žele dobro, treba da rade zajedno, jer se na čelu države, Vlade i Skupštine, kao i svih ključnih institucija kulture, obrazovanja, medija, diplomatije nalazi kadar koji se borio protiv crnogorske državne nezavisnosti. O tome kako prolaze ljudi koji kritikuju vlast, govore procesi koji se pokreću protiv kolumnista i novinara, a o stanju političkih sloboda u državi najbolje svjedoči karnevalsko spaljivanje pisaca. Mnogi građani su izgubili posao ili su profesionalno oštećeni zbog toga što nijesu promijenili političku, vjersku ili nacionalnu stranu. Kad imate tako kompleksnu strukturu problema u državi koja je napadnuta, onda je političko udruživanje sa ciljem odbrane državnog karaktera potrebno, ali nije dovoljno. Treba postaviti pitanje da li na nekadašnjoj suverenističkoj i građanskoj platformi ima dovoljno borbene energije, volje, intelektualnog potencijala i spremnosti na akciju?!

Ako govorimo o Demokratskoj partiji socijalista, ona je uvijek težila da okuplja i da stvara što šire saveze, ne samo na principu udruživanja političkih partija, već sa rezonom da animira i pozove u svoje redove svakog ko ima društveni uticaj i ko može da doprinese boljoj afirmaciji evropskih i građanskih politika u Crnoj Gori. Po tom principu sam svojevremeno i ja, kao autor jedne od najuticajnijih i najgledanijih političkih emisija u zemlji, pozvan da pojačam ponudu Demokratske partije socijalista, baš u susret učlanjenju Crne Gore u NATO. Mi smo, dakle, uvijek bili za ukrupnjavanje na vrijednosnim osnovama, čak i onda kad se to kosilo sa partijskim interesima ili kad nije postojala realna potreba za koalicijama. Nekad je to donosilo rezultat, a nekad smo imali i iskustva, kao na primjer u prijestonici, koja nijesu bila najpozitivnija. Zato i ovog puta pozdravljamo najavljeno ukrupnjavanje političke scene i zbijanje redova na platformi građanske i multietničke Crne Gore. Nadam se da će najavljeni format novog političkog djelovanja SD, SDP i LP proizvesti pozitivan sinergijski efekat. No, za uspjeh građanske i državotvorne politike biće potrebno da se svi prijatelji Crne Gore, tu mislim i na političke stranke, ali i na nevladina udruženja, kulturne i naučne asocijacije, ugledne pojedince iz zemlje i dijaspore, uspješne preduzetnike i javne ličnosti, aktivno uključe i daju doprinos u očuvanju građanske, multietničke, nezavisne i slobodne Crne Gore.

POBJEDA: Opozicija ukazuje da parlamentarna većina odbija njihove inicijative za kontrolna saslušanja u parlamentu. Postoji li uopšte danas efikasna kontrolna funkcija Skupštine i odgovornost pred parlamentom onih koje parlament bira?

NIKOLIĆ: Parlamentarna većina na čelu sa Spajićem i Mandićem guši opozicionu riječ i pokušava da isključi opoziciju iz političkog života. U značajnoj mjeri je dezavuisana kontrolna uloga Skupštine, imajući u vidu da vlast stopira određene inicijative opozicije o kontrolnim saslušanjima. Zamislite situaciju da politička stranka u nekoj demokratskoj državi EU pobijedi na izborima zahvaljujući obećanjima o ekonomskim reformama i povećanju plata i penzija, a da onda odbije da upozna poslanike i javnost sa dokumentima o načinima sprovođenja tog programa. Vlada koja bi to uradila odmah bi izgubila podršku parlamenta. U našem slučaju, parlamentarna većina saučestvuje u namjerama Vlade da sakrije informacije od javnosti. U Crnoj Gori je sve moguće, pa i to da premijer ponižava Skupštinu nazivajući je cirkusom, a da predsjednik Skupštine pristaje na takvo poniženje ne bi li što prije, ispod žita, ušao u Vladu. Ni jedan, ni drugi, ne mogu nam oduzeti skupštinsku govornicu, niti nam uskratiti mogućnost da ogoljavamo njihovo neprincipijelno partnerstvo u direktnom prenosu. No, i bez naših upozorenja, građani sve više uviđaju da danas žive gore, jer je inflacija pojela povećanje plata i penzija, a cijene samo rastu. Prije ili kasnije, svaki ekonomski populizam odvede državu u krizu ili bankrot, a građane u štrajkove i na ulicu.

POBJEDA: Ugrožen je građanski i sekularni karakter države. U Nikšiću se slavi „slava grada“, u Pljevljima oslikavaju nacionalistički murali, kliče se trobojci, slavi se dan državnosti druge države, u raznim opštinama nikad jači srpski nacionalizam. Vjerski poglavari dolaze u državne institucije. Kako doživljavate sve to i zašto se dešava da na takve pojave često i nema opozicione reakcije, osim objava na Tviteru?

NIKOLIĆ: Crnu Goru je zadesio usud da se proces snažne klerikalizacije njenog društva odigrava paralelno sa primjenom populističke filozofije ekonomskog vladinog programa, nazvanog „Evropa sad 2“, čija je osnova: da se plata može zaraditi bez rada. I to, zasad, sputava veći dio javnosti da se snažnije usprotivi nacionalistima koji rade na tome da ograniče suverenitet Crne Gore i uruše njen građanski karakter. Forsiranjem ekonomskog populizma ljudima se skreće pažnja sa opasnosti koja vrijeba od velikosrpskog nacionalizma. Pritom, ignoriše se aksiom da ljudi mogu da žive jedino od onoga što postignu svojim radom i stvaralaštvom, a ne od nezarađenog koje će im donijeti neko sa strane, a koje će na kraju opet morati da plate, samo mnogo skuplje. Jer ako trošimo nešto što nijesmo zaradili, uzimamo iz tanjira naše djece i unučadi. Kad se tako pogubnoj ekonomskoj logici pridruži činjenica da je PES prešla put od postizbornih poruka da ne želi da sarađuje sa DPS-om i nekadašnjim DF-om, do otvorene podrške Andriji Mandiću, Marku Kovačeviću i Dariju Vranešu, koji svađaju i mute po Crnoj Gori, onda ne treba da čudi zašto vidimo potpis Beograda i Kremlja na svakom koraku i u svakom dogovoru. Kako se boriti protiv ekonomskog populizma, velikosrpskog nacionalizma i ostrašćenog revanšizma?!

Očigledno je da u uslovima medijske izolacije i zloupotrebe Skupštine, nijesu dovoljna saopštenja za javnost, pres konferencije, inicijative za smjenu i krivične prijave. Smišljaćemo nove vidove političke borbe i nastaviti uporno da insistiramo na zaštiti interesa građana i sprečavanju da se neko poigrava sa njima, jer misli da je to dobar način da se steknu politički poeni. Što se tiče Demokratske partije socijalista, mi se pripremamo da se vratimo na vlast, ali to ne mora da se dogodi danas ili sjutra. Bićemo samo dio one vlasti koja će imati jasne ciljeve i jasnu pripadnost građanskim i evropskim vrijednostima.

U Srbiji ništa novo – Vučević nastavio tamo gdje je stao Vučić

POBJEDA: Kako komentarišete ocjene novoizabranog predsjednika Vlade Republike Srbije, koji je optužio sadašnju opoziciju, a nekadašnju vlast u Srbiji, „da je predala Crnu Goru kao i da bi Srbija – da danas ima izlaz na more, lakše dobijala što joj treba“?

NIKOLIĆ: Komentarišem da se u Srbiji ne događa ništa novo. Nijesu preboljeli obnovu crnogorske nezavisnosti i nemaju namjeru da odustanu od pokušaja da vrate Crnu Goru pod svoju kontrolu. Novoizabrani premijer Republike Srbije Miloš Vučević nastavio je tamo đe je stao Aleksandar Vučić, koji je često kritikovao bivšu vlast u Srbiji kako su ‘pustili Crnu Goru da ode’ 2006. godine. Kao da je Crna Gora bila dio Srbije. Zato su se od promjene vlasti 2020. sve sile upregle da ospore crnogorski nacionalni identitet, jezik i kulturu. Jer, ako nema Crnogoraca, nema ni potrebe za nezavisnom Crnom Gorom. A sa „srpskom“ Crnom Gorom, Srbija popunjava istorijsku prazninu od pola milenijuma. Nažalost, mi u Crnoj Gori imamo političke lidere kojima imponuje da budu predstavljeni kao zastupnici interesa druge države i to pomaže Beogradu u očuvanju iluzije o stvaranju Srbije na moru. Potrudićemo se da to i ostane samo iluzija.