Sagovornici

Zoran Vulević

SRAMOTNA STVARNOST

Apr 28, 2024 1 Komentara

(15 riječi)

Čemu se dobrom u budućnosti nadaju svi oni koji nikako da priznaju nesumnjivu istinu da se u Srebrenici dogodio genocid. Što je potvrđeno i od strane Međunarodnog suda u Hagu. Posebno vlastodršci odgovorni i za kreiranje javnog mnijenja. Ogriješiti se tako drastično prema istini i pravdi, ljudskosti i humanosti je svojstveno samo onima koji apsolutno ne brinu o svojim postupcima, ma koliko bili u suprotnosti sa elementarnim etičkim principima. Umjesto da daju primjer mlađim generacijama i osude ono što je za najstrašniju moguću osudu kako bi na njih uticali da nauče beskompromisno praviti razliku između dobro i zla, bez premišljanja i izbjegavanja da se o tome izjasne, oni, naši vlastodršci, svojim činjenjem djeluju suprotno. Utiču na formiranje njihovog plašljivog i sluganskog karaktera, pogubnog za izgradnju naprednog i progresivnog društva. A cilj bi upravo trebao biti obrnut, da svojim odlukama utiču na stvaranje smionog i odvažnog građanina, u interesu razvoja i prosperiteta društva i države.

E, upravo se tu krije razlika između prosvijećenih pojedinaca i naroda i onih koji to nijesu. Na primjeru Srebrenice se ta razlika drastično uočava, da ne idemo dalje od toga, jer nema potrebe. To je ta diskrepancija među narodima i sistemima u kojima žive, koja jedne čini civilizovanim, naprednim građanskim društvom, a druge zaostalim, zatucanim i nespremnim da ide u korak s vremenom. Dakle, nivo razvoja svijesti kod jednih i drugih nije niti može biti isti. A ko je za to odgovoran? Pa, naravno, vlast koja tu svijest oblikuje! Ne baštine se iste vrijednosti, niti se jednako tretiraju u demokratskim i autoritarnim društvima. Zato je odnos prema  pitanju Srebrenice naš izbor puta u budućnost.  Kuda krenuti, „na istok ili zapad?“ I naši vlastodršci odabraše jasno i glasno, iako su im usta puna i prepuna EU.

Ogromna je, nemjerljiva krivica političara koji svjesno rade na mentalnom zatupljivanju svojih građana zbog ostvarivanja ličnih interesa. Ništa nije manja po posljedicama i ako to čine iz uvjerenja. Htjeli ne htjeli, nameće se pitanje: đe su se ti mladi ljudi, koji danas predstavljaju pretežan dio vlasti u Crnoj Gori, formirali kao ličnosti? U kakvom su to ambijentu odrastali, kad mogu da se izjašnjavaju da u Srebrenici nije bilo genocida? Jer ćutnja o tome ili izbjegavanje odgovora, što je drugo nego njegova negacija. Ko je zatrovao njihov karakter i um do mjere da ne uviđaju razliku između dobra i zla? Da im zlo bude vodilja u životu i da takav svjetonazor promovišu, šireći nezdrav uticaj na društvo i generacije koje dolaze.

Nije, dakle, ovđe tema kako se ko nacionalno osjeća, nego koliko je spreman i sposoban da se odredi prema pitanju dobra i zla. A primjer Srebrenice sve razotkriva. Zato je strašno, do srži nečovječno, da se zlo, kao suprotnost dobru, prihvata poželjnom opcijom, i to upravo među onima koji žele nestanak Cnne Gore kao nezavisne, građanske države.

Društvo koje ne bira svoje predstavnike vođeno kriterijumima pravednosti i humanosti, ne može imati svijetlu budućnost. Građani koje opterećuje nacionalistička svijest, stavljaju u drugi plan važnost pravde i pravednosti pri izboru svojih predstavnika. Nesvjesni da sebi i svojoj đeci na taj način upravo donose veliku muku. Jer boriti se za ostvarenje neke svoje, ma koliko se činilo važne ideje, nečasnim sredstvima,  pri tome još čineći zlo drugima, znači utirati put za sopstvenu propast.

Zato je, građani Crne Gore, jedini pravi izbor protivljenje svakom zlu i nepravdi! Bez obzira kako se nacionalno izjašnjavali. To je uslov da našu Crnu Goru učinimo prosperitetnom državom i poželjnim mjestom za život!

A genocid u Srebrenici je vječna bruka i sramota za ljudski rod!