Piše: Budmir Bućin

        Od 1969.do 1973. godine drugoligaško fudbalsko takmičenje odvijalo se u 4 grupe iz kojih su po dva sastava igrala kvalifikacije za Prvu ligu. Zanimljivo, Budućnost je bila učesnik svih 5 puta, ali kroz vrata su prolazili drugi. Za Sutjesku  je bilo po onoj narodnoj "treća sreća",stigla je iz trećeg pokušaja  do Prve lige, smatra se sa najboljim sastavom u istoriji tog Kluba.

        Podsjećanje na te kvalifikacije, kada je u Nikšiću tema bila samo fudbal,a u šali kažu na završnu utakmicu sa Proleterom 11. jula 1971. sva raspoloživa prevozna sredstva bila su na relaciji Nikšić-Zrenjanin.   

            U sezoni 1968/69. Sutjeska je u Južnoj grupi Druge lige završila kao drugoplasirana,sa bodom manje od Budućnosti.Uslijedili su kvalifikacioni dueli sa Radničkim iz Kragujevca.22.juna kraj Bistrice bilo je 2:2.Radnički je poveo,(golove za  Sutjesku postigli su Kovačević i Tibljaš),a Sava Paunović je 12 minuta prije kraja izjednačio.

               Sedam dana kasnije u Šumaricama,pred 20 hiljada gledalaca,Radnički je u 34. mintu poveo 2:0. Grahovac je početkom drugog poluvremena smanjio na 2:1, ali nedovoljno za prolaz u drugi krug.

              U drugoj utakmici kvalifikacija, tadašnji trener Dragoljub Milošević izveo je ovaj sastav:Popović, M.Stanišić,Gardun, Medjedović, Grahovac, N.Stanišić,Kovačević, Bokan, Tibljaš, Stojković i Samatović.

             Radnčki je te godine postao prvoligaš.

          "Radnčki je bio izuzetan sastav, pričao nam je Drago Kovačević.Kasnije su mnogi od tih igrača nastupali na prvoligaškoj sceni poput Paunovića, Paunovskog.Mi smo bili sastavljeni od dosta anonimnih pojedicama vodjeni kroz drugoligaško takmičenje od sjajnog trenera Dragoljuba Šijakovića. Teška je bila prvenstvena sezona u kojoj smo izborili kvalifikacije.Mi smo Šijakovića smatrali drugim ocem, zbog prvenstveno njegovog prilaza i roditeljskog  odnosa.Puno smo od njega naučili. A,kao grom iz vedra neba bila je pred  kvalifikacije smjena trenera Šijakovića, Bebulom Miloševićem i to je imalo velikog uticaja.No,kad se prisjetim te dvije utakmice mislim da nismo bili lošiji, ali splet raznih okolnosti je učinio svoje",kaže Drago Kovačević.

               Naredne godine 1969/70.Sutjeska je u Drugoj ligi završila kao prvoplasirana ispred Budućnosti.Uslijedi su dueli sa čačanskim Borcem.Golom Radovana Bokana Nikčićani su otišli na revanš sa minimalnom prednosti. Na stadionu kraj Morave 28.juna okupilo se više od  10 hiljaga gedalaca.Do 84. minuta je 1:0,a onda šut Petra Baralića za 2:0 i slavlje domaćina.

                Trenerski tandem S.Petković-I.Kaljević izveo je u revanšu ovaj sastav:Vujačić, Damjanoivić,Gardun,Medjedović, Grahovac, Ivanović, Kovačević, Bokan, Tibljaš, Andrić i Samatović.

Branko -Baja Samatović legendarno lijevo krilo,porijeklom Nevesinjac,rodjen u Jaša Tomiću, fudbalsku afirmaciju stekao je kraj Bistrice.

Popularni "Best sa Bistrice" priča o neobičnoj revanš utakmici u Čačku nakon 1:0 u Nikšiću. "Pola godine u državi nije padala kiša,a u Čačku su znali da treba zaustivti mene i Draga Kovačevića pa su čitavu noć pumpama natapali stadion,naročito po krilima čak ga i suzili.Možda i nema sa ove distance pravog opravdanja,ali druga šansa je propuštena. Ekipa se kalila a godinu kasnije nam se to vratilo". 

            1971. Sutjeska je počela kvalifikacije,opet kao prvoplasirana u Južnoj grupi, i opet sa Borcem.U Čačku poraz 0:1 u Nikšiću 3:1.Strijelci: Samatović, Kovačević i Grahovac. I odluka o prvoligašu pada u dva duela sa Proleterom.4.jula kraj Bistrice je 2:0, sedam dana kanije u Kardjordjevom parku 1:1.Sutjeska je povela golom Radovana Bokana i Proleter nije imao snage da preokrene rezultat,stigao je samo do izjednačenja.

        Trener Dragutin Spasojević uspješno je završio kvalifikacije sa ovim sastavom:Adjanski,Stanišić,Gardun, Zeković, Grahovac,Djurović, Kovačević,Bokan,Tibljaš, Medjedović, Samatović.

Tadašnji kapiten Jovan Damjanović, bio je  na odsluženju vojnog roka , trener Spasojević ga je želio u sastavu pa je na zahtjev predsjednika Opštine Bata Grujičića omogućeno popularnom "Joji" da se priključi ekipi.

  "Otišli smo sa 2:0 u Zrenjanin,a kada je u 12. minutu Radovan Bokan postigao gol bilo je jasno svima na stadionu kakav je završetak. Muk za više od 20 hiljaga gledalaca.U Zrenanjanu se igralo crnogorsko kolo. Opalio se i koji metak iz pištolja, puno je bilo naših gledalaca.Ostao mi je ne u lijepom sjećanju sudija Zdravko Radić iz Solina.Svirao je penal za domaćina a mislim da je prekršaj bio dva metra van kaznenog prostora.Doček prilikom povratka bio je veličanstven. Čini mi se da je na svakih 5 metara bilo ljudi sa flašama u rukama.Ma lijepo se bilo tada osjećati fudbalerom Sutjeske iz Nikšića".

      Bio je to treći ulazak Sutjeske u Prvu ligu Jugoslavije. 1964/65., Sutjeska je iste sezone ispala.Bio je neparan broj timova(15) pošto je Vardaru ,iako je izgubio status, zboz katastrofalnog zemljotresa u Skoplju omogućeno da se u eliti takmiči i naredne sezone.Sutjeska je imala dva boda manje od Veleža i OFK Beograda.

        U sezoni 1966/67. Sutjeska je prvoiligaš i opet jednu sezonu. Bila je pretposljednja sa bodom manje od Olimpije i OFK Beograda, koji su ostali.

      I generacija za koju mnogi ljubitelji fudbala, ne samo u Nikšiću smatraju da je najbolja u istoriji, zadržala se dvije seozne. Kada je Sutjeska ispala imala je samo bod manje od Olimpije i Spartaka.Ljubav prema gradu i prilično kruti propisi FSJ učinil su da je većina igrača okončala karijeru u Nikšiću.U generaciji koja je 1971. i 1972. igrala u Prvoj ligi perjanice su bili Baja Samatović i Drago Kovačević. Tada se govorilo da su u onoj velikoj Jugoslaviji i ligi jednoj od jačih u Evropi,bili dva krila odmah iza reprezentativaca Spasoja Samardžića i Josipa Skoblara.