Zoran Vulević
BEZNAĐE I APATIJA
Kad
stanje iz naslova ove kolumne zahvati jedno društvo, mora se dugo, znaveno i
odlučno raditi na njegovom oporavku. Zašto je do toga došlo? Reklo bi se, dva
su glavna razloga:
Prvi,
koji je uslov svih uslova i svuda u normalnom svijetu se podrazumijeva i ne
ističe kao uslov, je: da oni koji su na njenom čelu, iskreno vole svoju državu.
Nažalost, svjedoci smo da kod nas nije tako, da su mnogi od onih koji je vode
privrženiji drugoj državi. I sve čine da sopstvenoj što više naude i obesmisle
njeno postojanje. To je nešto čega, u toj mjeri izraženo, nema niđe drugo, čak
ni na zaostalom Zapadnom Balkanu.
Drugi
razlog je neposredno vezan za prednodni, odnosno, njegova je posljedica.
Izgrađivati napredno, moderno demokratsko društvo uz konstanto rušenje moralnih
normi, uz stalno nipodaštavanje istine i pravde, uz često kršenje zakona i Ustava
ove zemlje je, jednostavno, nemoguća misija. Jedan moj prijatelj je, u vrijeme
višedecenijske vladavine DPS imao običaj da kaže, misleći na državu: „Ko je
voli, ovako je ne vodi!“ Sad je zaćutao, vjerovatno mu fale riječi.
To je,
nažalost, ambijent u kome živimo, koncipiran i kreiran po volji onih koji
rukovode ovom državom. Ambijent ni malo prijatan niti bezopasan, u kome se
građanin osjeća nesigurno i pogubljeno. Pogotovo su u opasnosti oni odvažniji
intelektualci koji javno ukazuju na nezdravo stanje u kome se nalazi društvo i
država. Zbog svega toga, i mnogo čega drugog, prva misao mladih ljudi je pobjeći
neđe, otići na prostore đe mogu prodisati, učiniti nešto za sebe, za svoj
život. Bijeg u tuđinu ni danas, u dvadeset prvom vijeku, nije lak niti
jednostavan. Potroši se značajan dio života na prilagođavanje, adaptaciju na
novu sredinu. Sve je to bolna posljedica takvog načina upravljanja naših
vlastodržaca i, nažalost, ne traje od juče.
Mučno je
biti svjedok tom odstustvu lične i političke odgovornosti, pomanjkanju zrelosti
i promišljenosti, da ne govorimo o državničkoj mudrosti i brizi o budućnosti
države koju vode i njenih građana. Iz
svake njihove riječi, gesta ili izraza lica lako se uočava površnost,
neozbiljnost, nesposobnost da odgovore zahtjevima visokih pozicija na koje su
se, sticajem okolnosti, našli. Teško može biti veće kazne za jedno društvo od
toga da ga takvi vode. Retrogradna, nacionalistička svijest naših vlastodržaca,
upropašćava, unazađuje naše društvo, primitivizuje duh, indoktrinira našu
mladost postupcima imanentnim nekim davnim vremenima. A na mladima počiva
svačija, pa i naša budućnost.
Ta
neozbiljnost, javašluk, nebriga, nedostatak riješenosti u pogledu izgradnje demokratskog sistema su vidljivi đe se god
okreneš. Primjera je toliko, u svim oblastima društvenog života, da ih je
nemoguće pobrojati. I svu tu haotičnost prati priča vlastodržaca o nikad bržem
ulasku u EU, o raznim blagodetima i dobročinstvima čiji ćemo uskoro biti
korisnici, o neuporedivim rezultatima koji su postignuti u različitim
oblastima. Jedna opšta zbrka, namjerno režirana, koja vrijeđa intelekt i zdrav
razum građana. Ako neko još vjeruje da smo građani u pravom i punom smislu te
riječi. No, nasuprot tome, uprkos nestvarnom ambijentu u kome živimo, ne od
juče, ali dodatno inficiranom i urušavanom sve novijim i novijim zagađenjima,
građani se ponašaju kao da se, malte ne, sve odvija u njihovu korist. Integritet
našeg društva je u ozbiljnoj krizi. Znate, pri takvom stanju stvari, nameće se
pitanje: da li mi i zaslužujemo bolju i odgovorniju vlast od ove koju imamo?
Naročito
u trenucima rezignacije, uzrokovane ovakvom stvarnošću, izgleda mi da se
odgovor i ne mora dati, jer se podrazumijeva.
2 Komentara
Proki Postavljeno 16-04-2024 15:38:14
Sve si jasno rekao ko razumije
Odgovori ⇾Miles Postavljeno 15-04-2024 13:23:20
Tako je!!
Odgovori ⇾