ANALIZA: Zapadni Balkan i Crna Gora taoci jačanja desnice u Evropskoj uniji
Kad nule odlučuju
U Beogradu preseljivači masovnih grobnica namjeravaju da presele grob simbola antifašizma iz Drugog svjetskog rata Josipa Broza, dokazujući time svoj antiantifašizam, što u konačnom daje fašizam, dok u Crnoj Gori predśednik države pokušava još jednom da ubije Josipa Broza, rehabitalizacijom njegovih protivnika i još jednim odavanjem pošte izdajstvu u Crnoj Gori. Izdaja je u Crnoj Gori postala najveća vrlina
Građane EU ove godine očekuju parlamentarni izbori koji će
definisati političke trendove u toj multidržavnoj organizaciji, koja je
formirana kao čedo liberalnih ideja prošlog stoljeća. Te liberalne ideje
omogućile su građanima EU životni prostor u kojem su ostvarivali najveći stepen
sloboda i ljudskih prava na čitavoj planeti, poklanjajući nam sintagmu evropske
vrijednosti, koje su predstavljale standard kome su težile sve zemlje namjerne
da u svojim državama unaprijede slobode, ljudska prava, pravnu uređenost i
civilnu kontrolu vlasti.
Iako već odavno u temelje EU nijesu ugrađene one liberalne
ideje koje su je stvarale, niti sintagma evropske vrijednosti ima motivacioni
karakter i jasno značenje kao nekada, ni budući izbori ne obećavaju da će
liberalne ideje unaprijediti evropsko zajedništvo i politiku opšteg dobra u
odnosu na separatne interese. Naprotiv, upravo se čini da EU teži sve većoj
subjektivizaciji članova EU, dajući prednost njihovim nacionalnim, ekonomskim,
političkim i organizacionim interesima. Onog trenutka kada je članstvo u EU
postalo neopozivo, sem sopstvene volje za napuštanjem, kada je konsenzus postao
pravilo u svim aspektima odlučivanja, EU je postala nemoćna da sprovodi
evropske standarde na čitavoj svojoj teritoriji.
NEPRINCIPIJELNOST
Tačno 100 godina nakon zloglasnog Marša na Rim, kada je
Benito Musolini preuzeo vlast, 28. oktobra 1922. godine – ideja fašizma se
vratila u Italiju. Đorđa Melone, koja je od 15. godine pristupila
neofašističkom pokretu (MSI, omladinski front), postala je premijerka Italije.
Pojava velikog broja potencijalno nedemokratskih opcija, populističkih partija,
ekstremne desnice, kao budućih konstituenata zajedničkih organa EU moraju da
zabrinu. Da li ćemo imati konfederaciju nezavisnih država sa punim suverenitetom,
dakle svaka vaška obaška, dok će ekonomski interes ostati jedina kohezivna
veza? Već duže vrijeme EU se ponaša prema kandidatima za članstvo
neprincipijelno, previše gledajući pojedinima kroz prste, kao da ih motivišu
isključivo lični interesi, nauštrb načela koja su postavili prilikom prvih
proširenja, kada su insistirali na postavljenim evropskim standardima.
Postavlja se pitanje - što stoji iza popustljivosti zemljama
koje ne slijede spoljnu politiku EU, u kojima ne postoje institucije, u kojima
jedan čovjek ima izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast pod kontrolom i odakle ti
prijateljski odnosi u međusobnim kontaktima, ta srdačnost i zadovoljstvo
ekonomskom saradnjom
Takvom politikom ne da nijesu uredili prostore potencijalno
budućih članova, već su upravo stvorili konfuziju u kojoj se ne zna da li se
podržava demokratija, ili autoritarni, hibridni sistemi u kojima se vlasti
izruguju sa osnovnim demokratskim principima. Postavlja se pitanje što stoji
iza popustljivosti zemljama koje ne slijede spoljnu politiku EU, u kojima ne
postoje institucije, u kojima jedan čovjek ima izvršnu, zakonodavnu i sudsku
vlast pod kontrolom i odakle ti prijateljski odnosi u međusobnim kontaktima, ta
srdačnost i zadovoljstvo ekonomskom saradnjom? Takav odnos ostavlja ogroman
prostor destabilizaciji regiona, uticaju na suśedne zemlje i kontrolu procesa u
suśednim zemljama preko sunarodničke pete kolone i političkih poslušnika.
Aktuelni ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Sijarto
izjavljuje: „Na globalnom nivou, u toku je hajka na političare koji se otvoreno
suprotstavljaju međunarodnom liberalnom mejnstrimu, hrabro zastupajući
nacionalne interese… U Sjedinjenim Državama, najperspektivniji kandidat za
naredne predśedničke izbore suočava se sa krivičnim prijavama. U Slovačkoj je
uhapšen istaknuti lider najperspektivnije stranke za predstojeće parlamentarne
izbore, dok je u Bosni i Hercegovini podignuta optužnica protiv demokratski
izabranog lidera srpske zajednice“. Tako Sijarto vidi demokratske izbore i
evropske vrijednosti?
Progon Gruhonjića i crnogorske tužbe
Mada, treba biti vrlo oprezan sa upotrebom riječi nacizam i
fašizam, jer se često olako koriste, ozbiljan problem slobodnih društava je taj
što u mnogima neofašisti koriste prednosti liberalnih društava, određujući
pravac političkih debata u smjeru u kojem nameću svoje opasne retoričke zamisli
o progonu svega drugog i drugačijeg, posebno liberalnih ideja, predstavljajući
to kao pravo na slobodan govor, na borbu ideja, na iznošenje konfrontirajućih
političkih stavova i slično. Simptomatično je da slobodnu debatu kao polugu
liberalnih društava sada koriste upravo oni koji žele da slome liberalna
društva.
Dobar primjer je progon dr Dinka Gruhonjića, profesora na
Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i poznatog novinara, optužujući ga da širi
govor mržnje i „broji krvna zrnca“ samo zato što je ironično odgovorio na
brojanje njegovih krvnih zrnaca. A suština je, u stvari, ono što Gruhonjić
piše, što bi htjeli da zaustave ekstremisti sa Legijom na majcama, pozivajući
se tobože na zaštitu od govora mržnje. A o njihovoj ideološkoj pozadini govori
i formiranje spiskova (stavite me na spisak) onih koji podržavaju Dinka
Gruhonjića. A zna se ko je volio spiskove nepodobnih. To je valjda to pravo na
slobodu progona neistomišljenika. Pa još kad podržavaocima pošalju čestitke
preko mejla da će biti zaklani, onda nas lako uvjere kako je fašizam kao
ideologija mnogo kompleksniji svjetonazor od banalnog totalitarizma. Mada se
fino slažu kad idu ruku pod ruku.
Na prostorima Zapadnog Balkana neofašistička praksa je
toliko normalizovana da većina građana ne primjećuje da je ta normalnost u
stvari patologija. Umberto Eko je u svom eseju „Vječni fašizam“ detektovao sve
atavizme Musolinijeve ideologije, među kojima su i „preziranje modernizma i
iluminizma; iracionalizam i podozrenje prema kulturi pojačano odbacivanjem bilo
kakve kritike i kritičkog duha; strah od različitosti sa primjesama rasizma;
opsesivno vjerovanje u teorije zavjera, pogotovo internacionalnih; percepcija
opasnosti i stalne prijetnje od potentnih neprijatelja kojima se treba
suprotstaviti; populizam i zaklanjanje iza naroda ...“ Prepoznajete li ih?
U romanu nobelovca Sinklera Luisa „It Can’t Happen Here“,
objavljenom 1935. godine piše: „Kada dođe u Ameriku, fašizam će biti zaogrnut u
nacionalnu zastavu i sa krstom u ruci“. Ne znam kako će fašizam doći u Ameriku
i da li će krst postati „sveta krava“, znam da je u Crnoj Gori on to postao i
da su tuđe zastave i SPC unijeli sve samo ne liberalizam i vrijednosti zapadne
civilizacije. Elementarno je pravilo u svim razvijenim demokratijama da su sve
javne ustanove podložne kritici, uključujući i crkvene zajednice. Ne postoji
nijedan međunarodni akt u kojem je religija zaštićena od kritike, postoji samo
nesporno pravo za ispoljavanje religijskih ośećanja. Antiliberalno crnogorsko
tužilaštvo podnosi prekršajnu prijavu protiv Bobana Batrićevića zbog kritičkog teksta
o neprimjerenim izjavama crkvenih velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, što je
upravo dokaz da se radi o partijskom, desničarskom, ili, što je još gore,
religioznom tužilaštvu. Takvi tužioci nijesu dostojni da obavljaju funkciju
tužilaca u jednom demokratskom, sekularnom društvu. Posebno je smiješno
poistovjećivati crkvu i naciju, pa kritiku crkve podvoditi pod uvrede naciji.
To govori o vjerskom neobrazovanju i tužilaca i tužioca.
Ističu ti majstori mraka da su im bila ugrožena ljudska
prava, da su bili žrtve represivnih aparata, iako su oni ti koji ugrožavaju
istinu svojim materijalnim prilikama, rehabilitacijama zločinaca i istorijskim
falsifikatima
Još je farsičnija tužba protiv pojedinaca od strane
predśednika nikšićke opštine, da mu zbog pisanja pojedinih medija i pojedinaca
stižu prijetnje preko društvenih mreža. Jasno je da je to glupost i da je svaka
javna ličnost podložna kritici, jer, ako nije sposoban da istrpi kritiku, bolje
da pređe na bavljenje stočarstvom. Više mu priliči. No ne radi se tu o tome. U
pitanju su SLAPP postupci kojima se želi iskoristiti politička moć za
finansijsko iscrpljivanje medija i političkih suparnika. Inače, najlošiji
brucoš Pravnog fakulteta objasnio bi svakom tužiocu da su kritike javnih
ličnosti alfa i omega demokratskog društva. SLAPP-om se bave i provladine
podgoričke Vijesti prema pojedinim portalima zbog tobožnjih uvreda, iako su
uvrede njihovo srednje ime. To su upravo oni primjeri kada se liberalizam
koristi, uz pomoć državnih organa, u obračunu sa političkim oponentima.
Zaoštravanje prilika
Moguće da u vlasti Crne Gore postoje ljudi kojima je cilj
članstvo u EU, ali većina ili ne razumije sami proces iz kognitivne
ograničenosti ili pripadanja opskurantnim ideologijama i crkvenoj regresiji.
Pojedini čak pokreću postupke za rehabilitaciju lokalnih fašista, pripadnika
koljačkih, kvinsliških pokreta, zvanično optuženih za ratne zločince, da bi se
time, valjda, dokazali kao borci protiv komunizma, iako su po pravilu svi bili
aplikanti i članovi istog. Ističu ti majstori mraka da su im bila ugrožena
ljudska prava, da su bili žrtve represivnih aparata, iako su oni ti koji
ugrožavaju istinu svojim materijalnim prilikama, rehabilitacijama zločinaca i
istorijskim falsifikatima. U Beogradu preseljivači masovnih grobnica
namjeravaju da presele grob simbola antifašizma iz Drugog svjetskog rata Josipa
Broza, dokazujući time svoj antiantifašizam, što u konačnom daje fašizam, dok u
Crnoj Gori predśednik države pokušava još jednom da ubije Josipa Broza,
rehabitalizacijom njegovih protivnika i još jednim odavanjem pošte izdajstvu u
Crnoj Gori. Izdaja je u Crnoj Gori postala najveća vrlina.
Partijsko članstvo PES-a, Demokrata i Ure čini gomila
blaziranih tipova, koji preko članstva pokušavaju da budu jednog dana Slaven
Radunović sa tompusom na jahti, a opstaju na ljubavi prema vođama. Ti ljudi
nijesu sposobni da shvate da se stvari na Zapadnom Balkanu sve više i više
zaoštravaju, dok kao slijepci plivaju niz političku struju. Pośeta Ivice
Dačića, srpskog ministra vanjskih poslova Moskvi, fudbalski mečevi
reprezentacija Rusije i Srbije, gostovanje Zenita u Beogradu su izazovi koji ne
mogu ostati bez odgovora. Kad se tome doda sve izvjesnija sudbina Dodika, ti
odgovori moraju biti vrlo jasni. Ako ne znaju, Srbija je više nego zavisna
ekonomski od EU, tako da ne vjerujem da blefiranja predśednika Srbije mogu
donijeti ono što bi oni željeli. Bude li Crna Gora pridruženi član tog
igrokaza, a to je vrlo lako moguće sa političarima koji vladaju njome, teško da
će proći bez posljedica.
U Srbiji se uskoro održavaju lokalni izbori koji će mnogo
toga pokazati. Posebno u Beogradu. Erdogan je gubitak lokalne vlasti stoički
podnio u Turskoj, pitanje je kako će se ti izbori razriješiti u Srbiji. A
najbolje se pada kad se počne sa lokala. Pitanje je koliko su srpske vlasti
potrešene optužbama o krađi izbora, jer se čini da se birači i dalje
preseljavaju iz grada u grad. Ovaj put su u igri, umjesto straćara i
trafostanica, adrese sa brojem nula. Izgleda da nam je to sudbina da nam nule
odlučuju.
Fašizam se često poistovjećuje sa biografijama
najeksponiranijih protagonista, pojednostavljeno se svodeći na Hitlerovu i
Musolinijevu ličnost. Opet, proizvoljno korišćenje ovog pojma od samih
političara, kao i većine medija, stvorilo je paradoksalnu situaciju u kojoj su
fašisti svi i niko. Ova proizvoljnost upotrebe doprinosi sveopštoj konfuziji i
ujedno prikriva rast istinskog, ratnohuškačkog i nasilnog fašizma.
Ako je jedna od odlika fašizma što veće osnaživanje
sopstvene društvene grupe i bespoštedna borba za njene interese, sa namjerom da
se uništi suprotna strana, onda se može reći da u Crnoj Gori imamo na djelu
sličnu strategiju sa osnaživanjem radikalnog srbovanja, sa namjerom da se,
promjenom karaktera Crne Gore, crnogorska nacija svede na marginu.
Pod krinkom evropeizacije i već pomenute zloupotrebe
liberalizma kao prava na iznošenje neprihvatljivih stavova, upotrebe države u
tobožnjoj zaštiti od govora mržnje, iako se radi o potpuno legitimnoj kritičkoj
misli, Crna Gora ide sve više udesno i poprima određene oblike fašisoidnog
ponašanja. Ne smije se odmahivati rukom kao da se radi o prejakoj formulaciji,
jer se fašizam, u principu, često prepoznaje tek protokom vremena ili kad se
stvore opšti uslovi da komotno izađe na svjetsku pozornicu. Ni sadašnja
evropska administracija nije sposobna da prepozna u Crnoj Gori nedemokratsko
ponašanje vlasti sa predikcijama elemenata fašizma, pa je pitanje koliko će to
biti sposobna buduća administracija ako ode drastično udesno.
Autor - Slobodan Jovanović Pobjeda
0 Komentara