U fokusu

Goran Sekulović

HRANI SIROTU ZA SVOJU SRAMOTU

Mar 16, 2024 4 Komentara

(15 riječi)

Nedavno se u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC) održao okrugli sto ''Stvarno stanje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi''. Kad se na do sad publikovana saopštenja sa ovog skupa pogledaju reagovanja organizatora hajdučke grupe na čelu sa raščinjenim svještenikom Borisom  Bojovićem, stvari postaju apsolutno jasne, mada od samog početka ne mogu biti jasnije za one upućenije a koji nijesu podlegli lažima, manipulacijama i falsifikatima. Naime, ne treba ići dalje od toga da oni koji podržavaju lažnog mitropolita  Bojovića u napadima na Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njenog poglavara mitropolita  Mihaila preuzimaju istu retoriku koju već decenijama koristi Srpska pravoslavna crkva ili Crkva država Srbije kao okupatorska crkva u Crnoj Gori. A to znači da se vode i neznanjem, i glupošću, i tupošću, i neobrazovanjem, i lijenošću i apatijom i atipijom duha, u sprezi sa zlim namjerama, lažima, manipulacijama, podmetanjima, te mnogim drugim makijavelističkim metodama i sredstvima iz arsenala ''ponajboljih'' a svakako osobito na kraće staze najefikasnijih i najcrnjih totalitarističkih strategija.

Tako oni govore o ''raščinjenom svešteniku Carigradske patrijaršije'', dakle, isto onako kako to već decenijama zdušno ponavljaju svi antidemokratski, velikodržavni i totalitarno nastrojeni prijethodnici i predvodnici anticrnogorskih i nacionalnih i državnih nakana, ujdurmi i strategija. Kao što je to i nekadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović govorio da je pitao ''sve arhijereje'' i da ''Crnogorska crkva nije kanonska'', o čemu sam još prije petnaestak godina pisao u tekstu u ''Pobjedi'' – ''Advokat svih građana''. Sada su se ''sjetili'' da – ''Miraš Dedeić nikako nije smjeo ni mogao biti izabran kanonski za poglavara CPC, a cirkus kupljeni u Bugarskoj, od strane takođe raščinjenih bugarskih svještenika, između mnogih njegovih nedjela prema Crnogorskom narodu, najbolje govore o nesposobnosti zlim namjerama dotičnog''!? Valjda njihov ''kandidat'' (koji nije imao i nema apsolutno nikakvog, ni kanonski ni obrazovno gledano, uslova za to čak ni da nije raščinjen) može biti izabran ''kanonski'' za poglavara CPC!? Nema ''bolje'', odnosno gore manipulativne platforme (kao teorijske osnove za slobodno se može reći zločinačke poduhvate, kako uči i istorija!)od ove niđe, ni u jednoj, pa ni u najgoroj, diktaturi, čak ni u nekoj ''novoj'', pretpostavljenoj na osnovu  univerzalne podloge datoj kod Orvela, dakle, ni u fašističko-nacističkoj ni u staljinističkoj varijanti opskurne i mračne upotrebe totalitarističke neljudske i antiljudske propagande.

I što reći nakon ovih i ovakvih ''riječi''?! Ne, ovo nijesu riječi, ljudske riječi, koje vode računa o dignitetu i dostojanstvu onoga s kim se razgovara i o kome se razgovara, riječi od kojih je i Hristova riječ dakako. Ovo su zle riječi, riječi otrovnice, riječi raz-djelnice, koje same pokazuju što je rezultat djela onih koji su pokušali puč u CPC – razjedinjavanje, slabljenje i snažno marginalizovanje crnogorskog etničkog, nacionalnog, vjerskog, kulturnog, demokratskog, civilizacijskog supstrata. A ''htjeli su'', kažu, ''da spasu CPC''!? Poznato je uostalom da u pakao mogu odvesti i ''najbolje namjere''!? Boljševizam i staljinizam osobito kao njegov ''prirodni'' nastavak najbolja je potvrda za to.

Može se dalje, takođe reći da na vrhu ljestvice nečasnosti i besrama stoji namjera da se istorijski lako i već toliko puta dokazivi i takođe već provjereni i činjenički i hronološki egzaktni sadržaji saopštenja prikažu kao oni akti, mišljenja i djela koji su ''ostrašćeni, netačni, neprijateljski podmukli prema Crnogorcima i Crnogorkama'', tj. prema Crnoj Gori, prema ''hiljadama Crnogoraca i Crnogorki što dođoše da odbrane svoju CPC''!? Jasno je da nema ni govora o tome, već se radi o ukazivanju na nepravne, nelegalne i nekanonske radnje koje se koriste kao sredstva u nečasnom i nečojstvenom pučističkom pokušaju da se živi mitropolit Mihailo ''umirovi'' i prije vremena ''sahrani'' da ne bi smetao pučističkom vođi da preuzme vlast i moć ili kako napisa Bulat Bulatović – „Mitropolite Mihailo, zašto nijesi umro prije smrti“?!

 

Tako i (para)vjerske i (para)militarne vođe Crkve države Srbije odnosno njene aktuelne gole suštine svedene na svetosavsku antijevanđeljsku i antihrišćansku sektu, svaku analizu i kritiku njenog djelovanja prikazuju i na sva zvona oglašavaju kao neprijateljstvo i ''udruženi zločinački poduhvat'' prema Srpkinjama i Srbima, tj. prema Srbiji! A tim istim svojim Crnogorcima i Crnogorkama kao ''svom vjernom narodu'' podmeću kukavičje jaje opasne laži i zablude da su upravo oni ti koji biraju ''svog mitropolita'' na ''svom opšte crnogorskom zboru'', koji zapravo već više od stopedeset godina – od postanka Crne Gore kao laičke države – ne postoji! Naravno, opšte crnogorski zbor je imao funkciju u trenutku obnove Crnogorske pravoslavne crkve 1993.g. prosto zbog tadašnjih društvenih okolnosti. Od tada, od obnove, Crnogorska pravoslavna crkva ima svoje organe, Sveti Sinod kao najviše tijelo odlučivanja, te se svi moraju u potpunosti pridržavati legalnosti i legitimnosti.

Na ovom mjestu se sustiču i preplijeću mnoge laži i manipulacije organizatora pokušaja puča u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Oni su postavivši lažnu tezu o validnosti i egzistenciji opšte crnogorskog zbora – opet slično kao i što crnogorski velikosrbi na čelu sa Crkvom države Srbije već decenijama potežu ''legalne i legitimne'' bratstveničke i plemenske skupštine, s tim što im sada te manipulacije i nijesu više potrebne, jer imaju legalnu i legitimnu vlast, odnosno političku većinu u najvišim državnim organima Crne Gore – te još jednu lažnu tezu da prisutni, ma koliko ih bilo, na tom zboru imaju legalnu i legitimnu moć, da biraju ''novog duhovnog poglavara Crnogoraca i Crnogorki'' (iako su zvanje i dužnost svakog aktuelnog mitropolita doživotni), došli tako do lažne konkluzije i opasne društvene podmetačine i omamljujuće samoobmane da je za ''novog poglavara CPC izabran Mitropolit Boris''!?, koje se non-stop drže u javnosti kao pijan plota (zajedno sa pojedinim medijima koji po svom profesionalnom pozivu ne bi smjeli da idu na ruku uzurpatorima i pučistima bilo koje vrste, što ne znači da ne trebaju informisati o svemu, ali uz objektivnost kada su pravni argumenti u pitanju), čineći brojna krivična i prekršajna djela lažnog predstavljanja, neovlašćenog, tj. hajdučkog i samovoljnog korišćenja crkvenih objekata kao i lažnog pečata, lažnih dokumenata, lažnih odeždi i crkvenog mobilijara što je sve u krađi i pljački otuđeno iz Crnogorske pravoslavne crkve.

Već sam u prošloj kolumni pisao da država ne smije da dopusti da bilo čiji nevalidni, nepravni, nelegalni i nelegitimni postupci mogu da dobiju društveni prolaz i društvenu moć i da imaju bilo kakvu realnu (pre)dispoziciju i perspektivu. Ako bi se to dopustilo, neminovna je prije ili kasnije spirala nasilja kao nečega što je najopasnije za jedno društvo i jednu državu. Ako bilo koja grupa ili bilo koji subjekat – zahvaljući ležernosti i nemarnosti društva iz bilo kojih razloga ili pak kratkovidosti i tzv. ''interesnom sljepilu'' – stekne saznajnu i psihološku iluziju moći, po bilo kojoj osnovi, moći koja im ne pripada na zakonski i ustavno-pravno valjan institucionalan način, stvaraju se uslovi da oni tu sada realnu moć na sve, pa i nasilne, načine pokušaju da po njima ''opravdano'' zadrže u svom posjedu i ''efikasno'' sprovedu u djelo, dakle, u tom slučaju nesumnjivo vrlo opasnom za jedno društvo i jednu državu. Jer, kako reče čuveni srpski pravnik i naučnik međunarodnog ugleda, akademik Srpske kraljevske akademije, prof. dr. sc. Živojin M. Perić – ’’država je pravo, a pravo je država.’’ I zato pravo i institucije jedne države moraju uklanjati, radi opstanka i dobrobiti same države, svako nelegalno i nelegitimno posezanje za moć koja dotičnom subjektu, bilo individualnom ili kolektivnom, ne pripada.

Koristeći lažnu konkluziju da je za ''novog poglavara CPC izabran Mitropolit Boris'', inspiratori i organizatori pokušaja puča u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi ''penzionisali su'', tj. umirovili Mitropolita Mihaila''!? Tako je ''Mitropolit Boris'' postigao ''čudo nad čudima''!? Za tili čas je postavši vrlo efikasan ''FOND PIO'' istom pridodao još jednog obveznika!? To je valjda jedno od ''čuda'' među mnogim drugima u nizu ''veljih'' aktivnosti koje je pučistička grupa od septembra do danas ''ostvarila''!? Ili, kako komentarišu pučisti jedno od saopštenja sa okruglog stola u organizaciji CPC – ''Najbolje ga demantuje sadašnji rad CPC, koju Mitropolit Boris i Svještenstvo CPC, briljantno vode''!?

Da nije smiješno i veselo usljed ovolike lakovjernosti i olakog ispisivanja gluposti odnosno nepostojećeg stanja, tj. ''sadašnjeg rada CPC'', bilo bi i tužno i tragično. A jeste, doista, i tužno i tragično, kada vidimo s kakvim kadrovskim ''materijalom'' raspolažemo u okviru crnogorskog supstrata, koji eto tvrdi, iskreno ili naručeno svejedno, da se postižu ''briljantni'' rezultati''!? Valjda je za takav zaključak dovoljno što se pučisti i njihovi mediji javljaju da je ''mitropolit-boris-iz-italije-porucio-ukrajina-i-ukrajinski-narod-stoje-kao-zid-i-branik-cijele-evrope.'' Bilo bi dobro, kad smo već kod ove izjave, da je sada već bivši svještenik-vikarni episkop CPC (a moguće duhovni poglavar neke nove pravoslavne crkve), nešto ozbiljno i kvalitetno naučio od mitropolita Mihaila i njegovog osvjedočenog ljudskog i humanističkog, čojstvenog i crnogorskog svjetonazornog kapitala. Sjetimo se samo posjete Srebrenici i poklonjenja njenim žrtvama, što prije njega nije učinio ni jedan poglavar neke pravoslavne crkve.

       No, s obzirom na sve činjenice i okolnosti – pa i one o pokušaju korupcije, tj. podmićivanja desetinama hiljada eura da članovi Svetog sinoda CPC presude u korist pučista – i na sve ono što je njihov vođa dobio tokom boravka u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi – počev od završetka elementarnog obrazovanja i diplome srednje škole pa do omogućavanja duhovnog usavršavanja i dobijanja određene diplome kao formalnog uslova za crkveno napredovanje – može se sa sigurnošću reći samo ovo: Hrani sirotu za svoju sramotu! To je zapravo suština pokušaja puča u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Jednostavno, Bojović više nije mogao da čeka, on je htio i hoće i sad što prije i što lakše i sto posto sigurnu i osiguranu moć, ne željeći da poštuje kanonski red i kanonska pravila. Njegov pokušaj puča može da ide i ide samo u korist neprijatelja CPC i jasno je da je ovim činom umnogome oslabio otpor Crnogoraca na njihovo bezdušno i sada već sasvim jasno i neskriveno asimilovanje i negiranje od strane velikosrpskih klerofašističkih snaga u zemlji i van nje i osobito vođstva Crkve države Srbije.   No, ljudska je obaveza boriti se za slobodu, istinu i pravičnost (jer pravda i pravo bez pravičnosti i nije pravda) i onda kada ste u manjini. Pučisti nijesu svoje čojstvo pokazali na djelu. Nijesu od sebe odbranili Mitropolita Mihaila i sve svoje druge dojučerašnje kolege u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Moralno-etičko učenje crnogorskog čojstva opominje da uvijek treba ići sa onima koji su progonjeni i napadnuti, a ne sa onima koji progone i vode hajku! Dakle, otvori vrata onome koga ćeraju, a zatvori onome koji ćera!