Dr. sc. Goran Sekulović
GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI) (I)
Knjiga dr. sc.
Gorana Sekulovića ''GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI) – (''Ras press'' d.o.o., časopis
''Medijska kultura'', biblioteka ''Teorija medija'', urednik edicije prof. dr.
Ratko Bozović, Nikšić, Novi Sad, Dubrovnik, Mostar) – esejistički koncipirana
po određenim tematskim središtima, svojim naslovom upućuje na njenu tematiku, ali i opredjeljuje
i obavezuje da se prije ciljne predmetnosti ukratko proanalizira i vremenski
prethodno stanje i u državi i u medijima
u njihovim tradicionalnim i klasičnim vidovima. U međuvremenu promijenila se
pozicija i nacionalne države (a s njom i percepcija pozicije mnogih drugih
ključnih društvenih pojmova kao što je moć, vlast, demokratija, odnos
globalno-lokalno, duhovnost i kultura, sadejstvo kulturne i državne politike,
etnicitet, nacionalni supstrat, odnos etničkih i nacionalnih
većina-manjina...), kao i dalje paradigme moderne države, ali i medija u okviru
globalizacije kao planetarne pojave i promjene u savremenom svijetu.
Kada je riječ o globalizaciji kao ‘’krovu’’ rasprave o pitanjima
savremenog redizajniranja države i medija, svjedoci smo da danas brojni
teoretičari širom svijeta raspravljaju o globalizaciji, njenoj dobroj i lošoj
strani, smislenosti, istorijatu, glavnim strujama, mogućnostima transformacije
i realnim perspektivama. Uglavnom se slažu da je ona drugi izraz za istorijski
gledano sve ubrzaniju i tješnj(ij)u saradnju i integraciju svih zemalja i
naroda svijeta počev od proizvodnje i ekonomije preko politike, bezbjednosti,
saobraćaja, telekomunikacija, ekologije i održivog razvoja sve do sporta,
nauke, kulture, medija i obrazovanja.
Maršal Makluan, kanadski mediolog i Zbignjev Bžežinski, profesor
Kolumbija Univerziteta i uticajni saradnik više garnitura američke
administracije, slove kao pioniri terminološke upotrebe riječi globalizacija.
Uzima se da je upravo sa njima krajem šezdesetih godina prošlog vijeka
anglicizam globalizacija ušao u zvanični govor javnog mnjenja dominantnih
struktura savremenog svijeta. Osim što je rodonačelnik čuvenog pojma ‘’globalno
selo’’, Makluan je na primjeru rata u Vijetnamu – kao prvog rata koji se mogao
direktno gledati na televiziji – zaključio da jedan novi svjetski fenomen
izuzetno uspješno i agresivno nastupa. Riječ je o, kako je pisao, ‘’katodnoj
sveprisutnosti i transparentnosti’’. Televizijski medij ugrožava i otežava
vođenje savremenih ratova. Uz to, po Makluanu, širi i jača popularnost, te
razvoj, slabo i nedovoljno razvijenih, tj. tzv. zemalja u razvoju. Bžežinski
je, pak, smatrao da je došao ‘’kraj ideologije’’ i da na mjesto socijalnih
revolucija sve više stupa na svjetsku scenu jedna druga, moćnija i prodornija
revolucija – elektronska. Iz toga je izvlačio zaključak da sve to ide u prilog,
prije svega, Amerike, kao ‘’prvog globalnog društva u istoriji.’’
No, pokazalo se da je prebrzo i suviše olako presuđeno ideologiji i
istoriji. Neoliberalni diskurs našao se na udaru ne samo lijevih intelektualnih
i političkih opcija, već i mnogih drugih izuzetno respektabilnih teoretičara
umjerenih, racionalnih i kultivisanih društveno-globalnih opredjeljenja. Naime,
krenulo se sa setom obećanja o postizanju humanih i najviših standarda u svim
oblastima ljudskog djelovanja. Međutim, kako upozoravaju najugledniji
istraživači, u stvarnom životu malo od toga se i obistinilo. Naročito kada su u
pitanju nedovoljno razvijene i zemlje u razvoju. Uzroci leže i u unificiranom
modelu globalizacije. Naime, dominantni pristup globalizaciji promovišu i
favorizuju najmoćnije zemlje, nadnacionalne političke organizacije, međunarodne
NVO, međunarodni ekonomski subjekti u liku fondova, banaka, unija, te
transnacionalnih kompanija. Tako da teoretičari, prije svega, upozoravaju na
raskorak izvornih principa i realne prakse globalizacije.
Čini se da i savremeni mediji dijele sa učincima globalizacije svu
težinu i ambivalentnost, protivurječnost i disharmonitet upravo svojih
naslijeđenih liberalnih i prosvjetiteljskih, demokratskih i etičkih, skoro svetih i božanskih načela, s
jedne strane, i stvarnih, realnih, profanih – u raljama političkih i ekonomskih
moći, dilova, korupcijskih udruživanja i interesa – rezultata i praksi različitih
društvenih subjekata (političkih partija, tajkuna i biznismena,
transnacionalnih kompanija, globalnih, regionalnih i nacionalnih nevladinih
organizacija...), s druge strane.
''Crnogorski portal'' u više nastavaka donosi sadržaje ove knjige.
0 Komentara