Društvo

Goran Sekulović

Država i mediji: Ideali Tomasa Pejna i Nikole Petanovića

Jul 30, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Džon Nikols, novinar najstarije američke (ljevičarske) revije ‘’The Nation’’ (neprekidno izlazi od 1865. godine), jedan je od najvažnijih i najkonstruktivnijih zagovornika kvalitetnog novinarstva u SAD-u. Evo kako objašnjava da bi vlade morale poduprijeti novčanim potporama novinarstvo u cjelini, tj. i javni i privatni medijski sektor. ‘’Ako vladu zamišljamo kao nešto što je potpuno udaljeno od ljudi, takva ideja je, naravno, apsurdna: vladi bi omogućila samo veći nadzor i manipulaciju. Ali ako u mislima imamo demokratsko objašnjenje prema kojem je vlada produžetak naroda, ta ideja nije previše luda. Sam sam demokrat i znam da za funkcioniranje demokracije ljudima treba osigurati puno informacija koje moraju izvirati iz novinarstva. Moramo, dakle, smisliti način kako da ogromne izvore koje ljudi stvaraju plaćanjem poreza barem djelomično namijenimo za redoviti dotok kvalitetnih informacija iz mnogih izvora. Mislim da se to može postići, a uzor možemo naći u svojoj povijesti. Kad su SAD osnovane, medijima je bila namijenjena ogromna potpora vlade. Zanimljivo je da su se ti mediji jako suprotstavljali upravo vladi. Abolicionistički časopisi su bili ti koji su suprotstavljanje ropstvu doveli do kritične točke koja se pretvorila u građanski rat. Moguće je, dakle, imati od strane države podupiran tisak, koji se suprotstavlja vladi…Dobra okolnost za nas je to što smo nacionalna publikacija i što smo uvijek protiv – vladu kritiziramo i onda kad nam se zapravo sviđa. Poduprli smo Baracka Obamu, a istodobno na njega usmjeravamo više kritike od bilo kojeg republikanskog časopisa. Puno ljudi misli da je to zdravo’’

 

Kakvo je stanje po ovom pitanju danas u Crnoj Gori? I juče, i sjutra? Ima li kakva pomaka i đe u osvajanju prostora autorskih sloboda i kvalitetnog novinarstva? Može li se išta napraviti u povezivanju sadašnjih oštro suprotstavljenih crno-bijelih odnosa u crnogorskom medijskom prostoru i na relaciji država-mediji? Za početak zapitajmo se da li može postojati neki časopis, neki portal, neki medij, koji može, treba i hoće da kritikuje Vladu kao sinonima države i vlasti, a da od te iste Vlade prima potporu i pomoć?

Da pođem od sopstvenog primjera i primjera časopisa ’’Matica’’. Objavio sam više članaka i knjiga đe sam kritikovao stavove o SPC i CPC, i posebno njihovu realizaciju, ranijeg predsjednika Crne Gore i Vlade u različitim mandatima, ali i najjače i najuticajnije državotvorne partije, tj. DPS-a na pretposljednjem Kongresu kada se založila za jedinstvenu pravoslavnu organizaciju u zemlji, što je samo po sebi plemenito i pozitivno, ali i neizvodljivo, s obzirom na položaj, prirodu, karakter, praksu i strateške planove i vizije SPC kada su u pitanju suverena država Crna Gora i Crnogorci. Kritike spram Vlade su se našle u knjizi ’’Crnogorski identitet’’ (na crnogorskom jotovanom i engleskom jeziku) iz 2011.g., čiji se tekst prvo pojavio u časopisu ’’Matica’’ u 2010.g. pod naslovom ’’Crnogorska identitetska prava i slobode’’ (''Moguće je, dakle, imati od strane države podupiran tisak, koji se suprotstavlja vladi.’’), a potom i u više drugih knjiga i tekstova. Bile su to kritike oštre, jasne, odlučne, ali argumentovane i činjenične, zasnovane na istorijskim izvorima i analizi jednog ranijeg, tako inače rijetkog i cjelovitijeg dokumenta države, tj. Vlade o (crnogorskom) pravoslavnom pitanju, odnosno o tom pitanju u Crnoj Gori, upućenog Evropskoj Komisiji. Knjigu ’’Crnogorski identitet’’ je finansirao jedan od tadašnjih ministara u Vladi, pa je moguće, ponovimo, ’’imati od strane države podupirane medije’’, i knjige, a da se oni principijelno i argumentovano ’’suprotstavljaju Vladi te na taj način doprinose demokratskom sadržaju i biću i sopstvenom i državnom.’’

 U knjigama ’’Crnogorski identitet’’ i ’’Crnogorska pravoslavna crkva između prošlosti i budućnosti’’ dao sam kritički osvrt na (nekadašnje) stavove Vlade Crne Gore o pravoslavnom pitanju u zemlji, tj. o položaju i statusu SPC i CPC, iako je upravo u jednom ranijem premijerskom mandatu aktuelnog, tj. novog-starog predsjednika Crne Gore iniciran i u međuvremenu priveden do kraja i usvojen u državnom Parlamentu Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica, koji ovu problematiku treba da riješi na civilizacijski, evropski i demokratski način i u interesu suverene i nezavisne crnogorske države. Stavovi (nekadašnji) Vlade Crne Gore o pravoslavnom pitanju u zemlji, koji su tada upućeni Evropskoj Komisiji, bili su, dakle, doneseni i formulisani u periodu kada je na čelu Vlade bio upravo sadašnji novi-stari predsjednik Crne Gore. Ovim pokazujem da sam u isto vrijeme i iskreni, dobronamjerni saveznik, ali i iskreni, dobronamjerni kritičar novog-starog predsjednika Crne Gore kao nesumnjivo najdržavotvornijeg političara svoga doba – i jednog od najdržavotvornijih, najuspješnijih i najzaslužnijih političara i vođa Crne Gore i crnogorskog naroda u njegovoj ukupnoj povjesnici jer je obnovio poslije jednog vijeka državnu i nacionalnu nezavisnost i suverenost –  iz jednog jedinog cilja, odnosno odgovora na pitanje da li će se naša zemlja do kraja stabilizovati i harmonično razvijati, ili će se naći, hoćeš-nećeš, u konfliktnim, rizičnim i neizvjesnim vodama u budućnosti? Jednom riječju, kako to često ističe prof. dr Novak Kilibarda, iako je novi-stari predsjednik već postao istorijska ličnost i ušao u matični tekst crnogorske vertikale, nije isto da li će biti u osnovnom, glavnom tekstu ili u njegovoj fusnoti.

Moj kritički osvrt, te njegovo objavljivanje (prvo u časopisu ’’Matica’’ koji se finansira iz državnog budžeta, a potom i u knjizi finansiranoj od predstavnika te države), na stavove Vlade Crne Gore (iz vremena kada je na njenom čelu bio upravo sadašnji novi-stari predsjednik Crne Gore) o pravoslavnom pitanju u zemlji, pokazuje i to da je moguće i na Balkanu kao i u evropski i svjetski najrazvijenim državama na Skandinavskom poluostrvu uspostaviti demokratsku praksu da država dotira i pomaže i one medije, rasprave i naučna i publicistička djela koja su kritički intonirana prema toj istoj državi, ali ne politikantski i destruktivno napadajući i rušeći njena osnovna evropska i civilizacijska dostignuća, već fokusirajući i osvjetljavajući ona neuralgična mjesta koja ometaju njen sadašnji i budući harmonični i prosperitetni hod.

Naravno, u Crnoj Gori još uvijek nemamo takvu praksu pomoći od strane države, ali nemamo ni takve medije, baš naprotiv! Moja kritika je upravo tako intonirana i može biti podsticaj za obje strane da krenu jedna drugoj u susret. Radi budućnosti Crne Gore. Jer, na to nas obavezuje slobodna bit crnogorskog naroda i crnogorskih građana, potreba da se slobodom i dalje gradi sloboda i da se ovom osnovnom supstancom čovječanstva i čovjeka nadograđujemo stalno i u savremenom duhovnom i stvaralačkom smislu iznad tradicionalnog istorijskog nesumnjivo dokazanog egzistencijalnog i fizičkog slobodarstva.

Sloboda je nedjeljiva i cjelovita, ili je ima ili nema! Njen proces je nezaustavljiv i ona je najjača brana svim nasrtajima na našu domovinu i otadžbinu. Svi Crnoj Gori okrenuti, njenom dobru i napretku, treba da sve učine da i u medijskoj sferi stalno napredujemo i da nam uzori budu najrazvijenije i najslobodnije zemlje, kao što su SAD, Evropska Unija i  Skandinavske zemlje. Samo istinom, slobodom, pravdom i činjenicama/argumentima, Crna Gora će se odbraniti i na tom putu njoj, tj. domovini odani i lojalni, patriotski, obrazovani, slobodni i kritički mediji, imaju ogromnu ulogu, odgovornost i zadaću.

Primjer Tomasa Pejna i Nikole Petanovića, vrhova američke i crnogorske novinarske misli i misije, najbolje pokazuje šta sve slobodna i istinita misao i informacija, tekst i riječ, članak i proglas, mogu učiniti. Jedan je argumentima uvjeravao javnost Amerike o potrebi otpora spram tada ’’najmoćnijeg imperija na svijetu’’, a drugi javnost i Crne Gore i Amerike i čitavog svijeta o potrebi borbe za širenje istine o Crnoj Gori nakon njenog nasilnog ’’ujedinjenja’’ sa Srbijom i stvaranja Kraljevine SHS 1918.g.  Tomas Pejn i Nikola Petanović stali su hrabro i odvažno, u odbrani slobode štampe i medija, slobode domovine i nacije. Da li nam treba i danas neki drugi viši i smisleniji ideal i standard mišljenja i djelovanja?