”ŽIVA VODA”-REBEKA ČILOVIĆ
PJESNIKINJA INTELEKTUALKA I BORAC ZA PRAVA ŽENA
Piše:
Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Rebeka Čilović, rođena je 08. jula
1988. godine u Beranama, predstavlja jednu od najmarkantnijih figura savremene
crnogorske književnosti i intelektualne scene. Kao diplomirani pravnik,
Čilovićka ne samo da posjeduje akademsku izoštrenost i disciplinu, već kroz
svoje književno stvaralaštvo, pokazuje jedinstvenu sposobnost da pravne i
socijalne norme preispita kroz prizmu poezije i proze. Njena djela, među kojima
se ističu zbirka kratkih priča “Sloboda u slovu“ i zbirka pjesama
“Zvonke smelosti“, odišu hrabrošću, introspekcijom i neumornim
istraživanjem ljudske psihe, društvenih nepravdi, a posebno položaja i prava
žena u društvu. Sa objavljivanjem “Albuma za prognane”, Čilovićka
nastavlja svoje duboko zaranjanje u teme izgnanstva, identiteta i kolektivne
memorije. Kroz ovu knjigu, ona ne samo da se uspostavlja kao glas generacije
koja se suočava sa izazovima modernog doba, već i kao čuvarka kulture i
tradicije koja kroz svoje stvaralaštvo prenosi važne priče i iskustva. Njeno
djelo “Album za prognane” dodatno potvrđuje njen značaj i ulogu u savremenoj
književnosti kao autorke koja svojim jedinstvenim glasom doprinosi ne samo
nacionalnoj već i globalnoj književnoj sceni, osvjetljavajući put ka
razumijevanju složenosti ljudskih odnosa i društvenih dinamika. Rebeka se nije zadovoljila
samo ulogom posmatrača; njen angažman na književnim manifestacijama kao što su
”Ratkovićeve večeri poezije”, ”Dani bošnjačke
književnosti”, i ”Sandžački književni susreti, ”
potvrđuju njen aktivni doprinos kulturnom dijalogu i promociji literature.
Priznanja poput nagrade “Pjesnici sa Lima o Limu“ i uvrštavanje
među istaknutim autorkama Crne Gore,
svjedoče o njenom talentu, radu i posvećenosti. Kao član amaterskog pozorišta u
Beranama, Rebeka Čilović istražuje i scenske mogućnosti pripovijedanja,
doprinoseći time raznovrsnosti svojih izražajnih sredstava. Život i stvaranje u
Beranama omogućili su joj da ostane duboko ukorijenjena u svojoj zajednici, a
opet otvorena prema globalnim temama i izazovima. Uvrštena je u antologiju
crnogorske poezije “Odlazak u stihove.”
ŽIVA VODA-POEZIJA PRKOSA
Njena najnovija zbirka poezije,
”Živa voda”, predstavlja vrhunac njenog dosadašnjeg književnog izraza, u kojem
se ogledaju duboki emotivni slojevi, intelektualna prodornost i neumoljiva
borba za pravednijim svijetom. Kroz ovu zbirku, Čilovićka nas vodi na putovanje
kroz intimne pejzaže ljudske duše, istovremeno se osvrćući na društvene
nepravde koje oblikuju našu svakodnevicu. Živa voda je duboko samoispitivanje
sebe i društveno angažovano djelo koje
istražuje teme identiteta, ženstvenosti, majčinstva, nasilja, i društvenih
normi. Kroz snažne metafore i emotivno složene stihove, Čilović uspijeva da
stvori slike koje izazivaju čitaoca da razmišlja o dubokim i često neprijatnim
istinama o ljudskoj prirodi i društvu. Njeno pisanje odražava borbu za
pravedniji svijet i istražuje kompleksnost ljudskih odnosa i društvenih uloga,
posebno sa aspekta žene u savremenom svijetu, naglašavajući kako Čilovićeva
koristi svoj glas da artikuliše iskustva i borbe koje su često marginalizovane
ili ignorisane. Njeno djelo se može posmatrati kao most između individualnog i
univerzalnog, đe lična iskustva postaju sredstvo za istraživanje širih
društvenih i kulturnih pitanja. Kao takva, Rebeka Čilović predstavlja ne samo
pjesnikinju već i intelektualku i aktivistkinju čiji rad doprinosi ne samo
književnosti već i široj društvenoj diskusiji o pravima i položaju žena.
Pjesma ”Plemkinja” Rebeka
Čilović bavi se temama identiteta, tradicije i ženskog tijela kao mjesta otpora
i afirmacije. Kroz upotrebu simbola kao što su kana i lažna lira, Čilović
istražuje kontrast između očekivanja sredine i unutrašnje stvarnosti ženskog
iskustva. Lik Austrijanca i neznanca simbolizuje spoljne sile koje oblikuju ili
pokušavaju oblikovati identitet žene, dok folklor predstavlja tradiciju koja se
lako može transformisati u lični izraz. “Def udara u psihu” metaforički
prikazuje borbu između društvenih očekivanja i lične slobode. Kroz ovu pjesmu,
Čilovićka izražava solidarnost s “plemkinjama”, sugerišući zajedništvo i snagu
žena koje se suprotstavljaju represivnim normama. Pjesma završava snažnom
slikom koja poziva na razmišljanje o cijeni borbe za autonomiju i identitet,
sugerišući da folklor i poezija mogu postati sredstva za preispitivanje i
preoblikovanje tih normi.
Pjesma “O majčinstvu”
autorke istražuje složenost majčinskog iskustva kroz intimnu perspektivu.
Pjesnikinja koristi slike kao što su mijenjanje glasova, bolest glasnica, i
dijete koje ljubi obojeno jagnje umjesto majke, da ilustruje emocionalnu i
fizičku iscrpljenost koja može pratiti majčinstvo. Ova pjesma takođe dotiče
temu odvojenosti i zamjene, đe dijete pronalazi utjehu u neživim objektima,
ostavljajući majku da se bori sa osjećajem neadekvatnosti i gubitka identiteta.
Kroz ovu pjesmu, Čilović daje glas dubokim i često neizrečenim osjećanjima koja
mogu pratiti majčinsku ljubav i odricanje, pružajući uvid u kompleksnost
emotivnog života majke.
Pjesma “Lica žena” autorke
se bavi pitanjima identiteta, vidljivosti i društvenih uloga žena u različitim
kulturama. Kroz primjere pokrivanja lica i tijela, kao i referencu na popularnu
kulturu i tradicionalne običaje, Čilović istražuje kako se žene percipiraju i
kako se njihova vrijednost često određuje kroz odnos sa muškarcima ili
popularnim medijima. Spominjanje ženskog imena u zagradi na umrlici simbolizuje
marginalizaciju ženskog identiteta. Pjesma ukazuje na ironiju društvenih normi
koje ograničavaju žensku slobodu, naglašavajući potrebu za prepoznavanjem i
vrednovanjem ženskog identiteta izvan tih okvira.
Pjesma “Žile” Rebeka Čilović
simbolično predstavlja duboke emotivne veze i žrtvu ljubavi. Metafore ruku koje
se pružaju voljenom, ponekad se vraćaju prazne, a ponekad “pune rana”,
ilustruju ranjivost i bol koji dolaze s davanjem sebe drugoj osobi. Slike “mali
žirovi” i “stopala koja krvare od uboda iglica” naglašavaju bol i patnju koje
su neizbježni dijelovi ljubavnog iskustva. “Hrastovi” i “godovi” simbolizuju
snagu i trajanje, dok završna slika o izvlačenju jedne žile i sadnji drvoreda
na koži metaforički govori o dubokoj, trajnoj povezanosti i transformaciji koju
ljubav može izazvati u čovjeku. Pjesma istražuje kako ljubav mijenja
individualni identitet, ostavljajući trajne tragove na našem biću.
Pjesma “O zemljama” autorka
koristi snažne slike i kontraste da istraži različite uslove života žena u
različitim geografskim i kulturološkim kontekstima. Razlikovanjem mokrih, suvih
i mekih zemalja, Čilović naglašava kako okolina oblikuje fizičko i emocionalno
stanje žena, kao i njihove životne izbore i ograničenja. Mokre zemlje donose
truljenje i bolest, ali i pokušaj uljepšavanja uprkos teškoćama; suve zemlje
simbolizuju trpljenje vidljivo kroz fizičku pojavu, dok meke zemlje
predstavljaju apatiju i odsustvo akcije. Pjesma reflekuje svu složenost ženskog
iskustva i postavlja pitanja o ograničenjima i mogućnostima bijega od tih
uslova.
Pjesma “Pronalazak poezije”
autorka istražuje ideju poezije u neočekivanim mjestima i situacijama,
sugerišući da je poezija svuda oko nas, čak i u vidljivim običnim ili
neuglednim trenucima. Ova pjesma naglašava da je pjesnik neko ko pronalazi
ljepotu i značenje đe drugi možda vide samo svakodnevicu. Stihovi ukazuju na
kontrast između očekivanog i neočekivanog, između umjetnosti i svakodnevnog
života, podstičući čitatelja da preispita svoje percepcije i otkrije poeziju u
svijetu oko sebe. Pjesma ističe važnost otvorenosti prema svijetu i pronalaska
dubine i ljepote u malim stvarima.
Pjesma “Pol i rod” istražuje
teme identiteta, rodne fluidnosti, i društvenih očekivanja. Lirski subjekt
izražava osjećaj rascepljenosti i neprilagođenosti unutar striktnih rodno
definisanih okvira, koristeći snažnu metaforu “raspolućene histerije” za
opisivanje svoje unutrašnje borbe. Pjesma kritikuje društvene norme koje
ograničavaju pojedinca, naglašavajući bol i osjećaj otuđenosti koji proizlaze
iz prisiljavanja na usklađivanje sa tim normama. Predstavljajući želju za
slobodom i autentičnošću, ova pjesma poziva na razmišljanje o težini etiketa i
važnosti prepoznavanja i prihvatanja različitosti u konceptima pola i roda.
Kroz zbirku poezije “Živa voda”,
Rebeka Čilović demonstrira izvanrednu sposobnost da uoči i artikuliše duboke i
složene istine o životu, ljubavi, bolu, i društvenim nepravdama. Ova zbirka
predstavlja hrabro putovanje kroz različite dimenzije ljudske egzistencije,
posebno se osvrćući na iskustva žena u različitim kulturama i socijalnim
okvirima. Čilovićeva koristi svoju poeziju kao sredstvo za istraživanje granica
ličnog i kolektivnog identiteta, rodne fluidnosti, i borbe za pravdu i
jednakost. Njene pjesme su istovremeno i intimne i univerzalne, pružajući
čitaocima priliku da se povežu sa njenim iskustvima na ličnom nivou, dok
istovremeno razmatraju šire društvene i kulturne implikacije njenih tema.
Čilovićeva se ne ustručava da se suoči sa teškim temama, od rodne nepravde i
nasilja do unutrašnjih borbi i ljubavnih dilema. Njena poezija je snažan
podsjetnik na moć i snagu žena, istovremeno pružajući prostor za razmišljanje,
empatiju, i nadu. Kroz svoje pisanje, ona ne samo da osvjetljava mračne aspekte
ljudske prirode i društva, već takođe slavi ljepotu, snagu, i sposobnost
preživljavanja.
Rebeka Čilović, kroz svoju zbirku
poezije “Živa voda”, potvrđuje svoj status ne samo kao pjesnikinja, već
i kao intelektualka i aktivistkinja, čiji radovi imaju snažan uticaj ne samo na
književnost, već i na širu društvenu svijest. Njena sposobnost da prenese
kompleksne emocije i ideje kroz koncizan, ali duboko simboličan jezik, čini da ”Živa
voda” predstavlja nezaobilazno djelo za sve one koji teže razumijevanju
složenosti ljudskog iskustva i nepravdi koje oblikuju naš svijet. U “Živoj
vodi”, Rebeka Čilović maestralno isprepliće lično i političko, koristeći poeziju
kao most između unutrašnjeg svijeta pojedinca i autentičnih društvenih
dinamika. Njene pjesme služe kao ogledalo kroz koje se reflektuju kako intimne
tako i kolektivne borbe, čineći njen rad relevantnim i resonantnim u različitim
kontekstima i vremenima. Svaka pjesma u zbirki je kao kap vode u moru
kolektivne svijesti, otkrivajući univerzalne istine kroz jedinstveno lične
perspektive. Čilovićka ne samo da pripovijeda o životu; ona ga reinterpretira,
pozivajući čitaoce da učestvuju u dijalogu koji prelazi granice jezika, kulture
i iskustva. Njena djela su poziv na akciju, podsjetnik na moć koju poezija ima
u buđenju svijesti i izazivanju promjena. Kroz svoje stvaralaštvo u “Živoj
vodi”, Čilović istražuje granice između poezije i stvarnosti, pokazujući
kako umjetnost može služiti kao instrument za razumijevanje i preoblikovanje
svijeta oko nas. Njena djela odražavaju duboku povezanost sa prirodom, ljudskim
emocijama, i društvenim (ne)pravdama, naglašavajući važnost empatije i
solidarnosti. U svojoj zbirci “Živa voda”, autorka uspijeva transcendirati
obično i dotaknuti se esencije postojanja kroz prizmu poezije. Ona nas vodi na
putovanje kroz emocionalne pejzaže, đe svaka riječ i stih odzvanjaju
univerzalnim istinama. Čilovićeva poezija je poput svjetionika u magli ljudske
egzistencije, nudeći orijentire u potrazi za smislom, ljubavlju i pravdom. Sa
svakom pjesmom, ona ne samo da mapira unutrašnje prostore ljudskog duha, već i
nudi ključeve za razumijevanje kompleksnosti našeg zajedničkog svijeta. “Živa
voda” nije samo zbirka pjesama; to je ženski manifest za ljepši, pravedniji
svijet, koji poziva čitaoce a posebno čitateljke da se pridruže u naporima za
izgradnju takve stvarnosti u kojima će glas žena probljeskivati širom Evrope
ali i svijeta.
0 Komentara