Poštovani gospodine Đukanoviću,

Nijesam poznat kao laskavac, ili poltron ma kojoj vlasti. Bio sam među prvima koji su se žestoko suprotstavili Vašem dolasku na vlast 1989. i 1990. godine. Bio ponižavan od vaših pristalica i vaših medija, ostao bez posla i prava da se pojavim u javnosti - kao navodni izdajnik Crne Gore i Jugoslavije.

Trajalo je to sve do pred kraj 1997. godine, kada, bez sumnje najviše Vašom zaslugom, crnogorski politički brod počinje da se okreće prema zaboravljenoj Crnoj Gori. Svi pismeni građani Crne Gore dobro znaju da takav zaokret nije mogao napraviti vaš sentimentalni politički protivnik Momir Bulatović, koji se, između ostalog - mir njegovom prahu - kleo u vlastito dvostruko ime i prezime.

Pismeni crnogorski građani, takođe više nego dobro znaju, da je u pripremu referenduma za nezavisnost, ugrađen veliki dio i vaše lične energije, kao što nedvosmisleno znaju da Crna Gora danas nebi bila članica NATO alijanse, da kampanju te vrste nijeste lično predvodili. Dosta toga dobrog, što danas baštini Crna Gora, pored ostalog, vezano je za vaše ime.

Doduše, i dosta toga negativnog, od korumpirane države, korumpiranog sudstva i vidljivog nedostatka pravne države, priznajte, ide na vašu adresu. Teško je razumjeti zbog čega ste to dozvolili, a bili ste u prilici da mnogo toga, više od ostalih, spriječite.

Ostavimo sve to po strani. I više nego zaslužene komplimente i takođe zaslužene pokude. Pomenimo nešto mnogo preče: Nalazimo se, gospodine predsjedniče, kao Crna Gora, danas u velikoj opasnosti.

Srpski fašizam, koga dobro poznajemo, danas iz svih oružja nasrće na Crnu Goru, njeno ime, njeno postojanje i njenu budućnost. Najnoviji srpski projekat traži obavezno svođenje Crnogoraca u Crnoj Gori na samo 25 odsto. 

Kraj Crne Gore, gospodine predsjedniče, i civilna vlast u Srbiji i fašistička Srpska pravoslavna crkva, kao dva pola iste balkanske destrukcije, vide isključivo u vašem padu s vlasti. Pouzdano znaju da sa Vašim položajem na čelu države Crne Gore, brojni fašisoidni srpski projekti nijesu izvodljivi.

Imate li, u ovom trenutku, pravo na poraz?

Teško, i zbog Vas, jer morate sebi obezbijediti bar toliko vremena, da mnoge stvari, koje su, kao što znate, nastale i vašom krivicom, što prije ispravite. Baška, što vlastiti poraz ne smijete sada dopustiti zbog Crne Gore. Veliki, veliki je ulog, gospodine predsjedniče! To je sreća dala jal' nesreća, da je dobrim dijelom, trenutna, a možda i donekle buduća sudbina Crne Gore, upletena s Vašim imenom.

Ukoliko ga ne opravdate, imaćemo kad da na Vas sručimo „prokletu gomilu“. 

S poštovanjem,

Rajko Cerović