Piše: Januš Bugajski

U borbi za predsjednika SAD pojavile su se dvije vizije Amerike: internacionalistička i izolacionistička. Dok bi ponovni izbor Džoa Bajdena u novembru potvrdio održavanje savezništva SAD, ponovni izbor Donalda Trampa mogao bi da uvede novi svjetski poredak u kojem bi se Amerika povukla iz većine svojih bezbjednosnih odgovornosti, uključujući i zapadni Balkan.

Bajdenova administracija s pravom može biti kritikovana zbog svoje plahosti i nedostatka fokusa na spoljnu politiku. To se ogledalo u sporoj isporuci ključnog naoružanja za odbranu Ukrajine od ruskog ekspanzionizma. Nedostaci Demokratske stranke ogledaju se i u neuspješnoj politici Vašingtona na Zapadnom Balkanu. Oni su umirili srpski režim u neosnovanoj nadi da će se Beograd okrenuti od Moskve i postati konstruktivan regionalni igrač.

Ipak, Bajdenovi neuspjesi neće biti uporedivi sa neuspjesima novog Trampovog predsjedništva. Trampa više neće sputavati iskusni republikanski internacionalisti u njegovoj administraciji, kao što je to bio slučaj u prethodnoj administraciji. On je jasno stavio do znanja da će na visoke položaje biti imenovani samo lojalisti i da se neće tolerisati neslaganje. Čak je obećao da će se osvetiti kritičarima i protivnicima. Sama izborna kampanja dodatno će pogoršati domaću političku polarizaciju i radikalizaciju i odvratiti pažnju od važnih međunarodnih događaja. Ako Tramp ne bude u zatvoru zbog brojnih finansijskih kriminalnih radnji ili planiranja pobune u januaru 2021, ne može se isključiti njegov reizbor.

Po Trampovom naređenju, republikanci u Kongresu su već doveli u pitanje spoljnu i bezbjednosnu politiku koja je tradicionalno bila dvostranačka. Oni blokiraju usvajanje dopunskog budžeta od 106 milijardi dolara koji bi ojačao vojne sposobnosti Ukrajine, Izraela i Tajvana. Dalja odlaganja u obezbjeđivanju ovih vitalnih resursa će oslabiti globalnu ulogu Amerike i ohrabriti njene protivnike, posebno Rusiju, Kinu i Iran.

Još jedno Trampovo predsjedništvo bi vjerovatno promijenilo bezbjednosni stav Vašingtona i gurnulo Ameriku ka izolacionizmu. Bijela kuća tada više ne bi bila ograničena republikanskim establišmentom ili Kongresom. Trampove spoljnopolitičke prijetnje uključuju povlačenje iz NATO-a, povlačenje američkih trupa iz Evrope, omogućavanje Rusiji da zadrži osvojene teritorije u Ukrajini i smanjenje vojne podrške Izraelu i Tajvanu.

U svojim tipično razuzdanim govorima svojim fanatičnim pristalicama, Tramp je čak tvrdio da će „ohrabriti“ Rusiju da napadne svaku članicu NATO-a koja ne ispuni svoje finansijske obaveze i potroši najmanje 2% BDP-a na odbranu. Jedanaest zemalja u 31-članoj alijansi je već postiglo ovaj cilj, a Poljska je lider u NATO-u sa skoro četiri odsto, a trend je i dalje pozitivan. Trampovi komentari pokazuju da je pogrešno razumio kako funkcioniše NATO. Nema centralni budžet, ali svaka zemlja plaća svoju odbranu. Trampove prijetnje bi isključile Njemačku, Francusku, Norvešku, Italiju, Dansku, Kanadu i nekoliko drugih saveznika iz bilo kakve američke odbrambene pomoći.

Tramp je poštovalac Putina i zavidi na njegovim diktatorskim moćima u Rusiji. Njegovi komentari podvlače da Evropa više ne može automatski da se oslanja na SAD i da nije vojno spremna za otvoreni rat sa Moskvom. Bez američkog prisustva, postao bi jasan nizak nivo opremljenosti Evrope i ograničene operativne mogućnosti. Kako su se evropske oružane snage smanjile sa 3,4 miliona u 1989. na 1,3 miliona u 2022. godini, neophodno je sveobuhvatno ponovno naoružavanje. Najmanje 100 milijardi eura biće potrebno do 2025. da bi se povećala proizvodnja oružja i odvratio ili porazio mogući ruski izazov.

Mnogi visoki republikanci prepoznaju hitnost i važnost pobjede Ukrajine nad jednim od glavnih američkih protivnika. Polovina ruske vojske je već uništena u Ukrajini, a misija se može izvršiti sa manje od 5% godišnjeg budžeta za odbranu SAD. Međutim, vrlo mali broj sadašnjih republikanaca će željeti da naljuti Trampa, jer bi on mogao da okrene mnoge njihove glasače protiv njih na predstojećim izborima za Kongres.

Trampov povratak i smanjeno učešće SAD na Zapadnom Balkanu takođe bi podstakao Beograd da nastavi svoju regionalnu hegemoniju. Ako dođe do nasilja u nekoj od zemalja na meti Vučićevog režima, ne može se računati da će EU intervenisati i zaštititi nezavisnost Kosova, Bosne i Hercegovine ili Crne Gore. Stoga je od suštinskog značaja za sve tri države da prošire svoju odbranu u pripremi za oružani sukob, jer bi Trampov povratak oslabio globalnu ulogu Amerike i podstakao sve ekspanzionističke diktature da ubrzaju svoje ambicije.

The Geopost