Ministar pravde tvrdi da je Predsjednik države tražio od njega da pomiluje svještenika SPC u Crnoj Gori koji se očigledno ogriješio o zakon. U ozbiljnoj državi to bi bio više nego dovoljan razlog da predsjednik promptno podnese ostavku. Ma ko on bio i kojoj stranci pripadao ili bio nestranačka ličnost. No, to su pusti snovi kada je riječ o Crnoj Gori u kojoj se dešava mnogo toga što zalazi u zonu rubrike „Vjerovali ili ne“, i nikome ništa, što bi se reklo. Navika je druga priroda, napisa filozof, pa je izgleda cilj vlasti da vremenom to postigne i navikne nas da na svakakva čudesa gledamo kao na nešto normalno. Prema dosad viđenom, moramo priznati da u tome ima dosta uspjeha. Zato bi ostavka Predsjednika Crne Gore i bila čudo nad čudima viđenih posljednjih godina, koje bi prevazišlo i pomenutu rubriku. Zbog čega do toga i neće doći. Jer, ipak se treba ponašati u okvirima dogovorenog i planiranog.

Dakle, Crna Gora, nažalost, nije ozbiljna država, jer da jeste pojedine persone ne bi mogle da obnašaju povjerene im  funkcije. Ministar pravde, naprotiv, djeluje kao osoba koja se istinski zalaže da Crna Gora postane uređena, na pravdi i poštovanju Ustava i zakona utemeljena država. No, da li je to baš tako pokazaće vrijeme. Za sada, ovaj nam ministar uliva nadu i ima sve veću podršku građana.  

I zaista, dok god neki visoki funkcioner u ovoj državi ne podnese ostavku zbog nečega što nije smio učiniti, nećemo ni mrdnuti naprijed. U demokratskim državama, predsjednik koji bi ovako postupio, odmah bi morao podnijeti ostavku. Jer, to bi bio čin koji se podrazumijeva. Ali, u zemlji čuda tako nešto da se dogodi, bilo bi čudo nad čudima. Zato će i ovaj veoma negativan primjer, posebno gledano s vaspitnog aspekta i uticaja na mlađe generacije, ostati u okviru do sada viđenog: nikome ništa, idemo dalje u ispunjavanju zacrtanh ciljeva. S ovim u vezi, nameće se pitanje: kako s takvim predsjednikom da postanemo članica EU? Jer taj gospodin, očigledno, ne prihvata vrijednosti koje baštini EU za koju se, inače, deklarativno zalaže, do iznemoglosti. Već viđeno ponašanje jednog predsjednika države iz sudsjedstva, reći ćete i bićete u pravu. Taktika koja, za sada, prolazi, ali koja, bez dileme, nema budćnost.  

Veoma sugestivno i učinkovito na temu neophodnosti poštovanja zakona i ponečemu još u vezi s tim, piše u svojoj najnovijoj kolumni objavljenoj na crnogorskom portalu ugledni akademik dr Goran Sekulović. Korisno je pročitati.

Možda je cjelishodno ovaj tekst završiti svevremenskom dubokoumnom porukom-savjetom koju nam je ostavio jedan od najznačajnijih mislilaca rimske istorije, Marko Tulije Ciceron:

 „Da bi bili slobodni, moramo biti robovi zakona!“