Škrinja

Egzaltacija

Feb 07, 2024 3 Komentara

(15 riječi)

Krajem januara desila su se dva „epohalna“ događaja: Međuvladina konferencija između CG i EU kao i stranački izbori u DPS-u, i to metademokratskom, do sada neviđenom metodologijom. Stvaraju se uslovi za ljepšu budućnost Crne Gore, odnosno Montewonderland... Malo li je sve ovo, dobri ljudi, i ko ne bi uletio u stanje egzaltacije?

Egzaltacija vam je, da ukratko objasnim, ono uznesenije kada u filmu „Ljepota poroka“ Živka Nikolića, nakon obavljenog posla u prvoj bračnoj noći, Mima Karadžić izlazi da se pomokri u dvorištu, pa se zagleda u zvijezde na nebu i kaže: „ Bože, Bože, je l' iđe ikome noćas na svijet ka mene“? Tako sam i ja prije neko veče izašao na terasu da popušim cigar duvana i sav sretan put neba uzviknuo: Fala ti, ruko Gospodnja, čime smo ovu milost zaslužili? Povod nije bio erotske prirode kao u filmu, nego, nećete vjerovati, političke.

Da, da. Krajem januara desila su se dva „epohalna“ događaja: Međuvladina konferencija između CG i EU; te stranački izbori u DPS-u, i to metademokratskom, do sada neviđenom metodologijom. Spajke nas je izvijestio da su u EU ocijenili da je ova vlada za samo dva mjeseca odradila ogroman posao, i da su nam otvoreni pregovori uz obostrana optimistička očekivanja. Iznio je i čvrsto uvjerenje da će pregovore završiti do 2028. godine. I Varhelji je iskazao optimizam, mada uz dozu rezerve. Ono čisto da ga ne bismo prozvali Lažo, ako nas po običaju ne prime ni za 15 narednih godina.

Osim svega toga, Spajke je obavio konsultacije sa Svjetskom bankom o kreiranju partnerskog okvira za narednih pet godina, i da će, kako reče, jačanje i diversifikacija ekonomije, održivi razvoj, zelena tranzicija i infrastrukturni projekti biti u fokusu. I da se time stvaraju uslovi za ljepšu budućnost Crne Gore, odnosno Montewonderland, kako se to u mome selu reče.

U isto vrijeme, metademokratski izbori u DPS-u prošli su fenomenalno, glasalo se preko interneta ili lično u opštinskim odborima. Izabrali su iste koji su bili na čelu, samo što eto nekih nema. Jedini kandidat za predsjednika je dobio nevjerovatnih 96 posto glasova, što nije zabilježeno još od Kim Il Sunga. Najavljuju kadrovske izbore po opštinama, a onda kongres u aprilu. Malo li je sve ovo, dobri ljudi, i ko ne bi uletio u stanje egzaltacije?!

A onda već kod druge cigarete sam počeo da sumnjam. Prvo u Varheljija, bivšeg velikog zagovornika ,,Otvorenog Balkana“ po bilo koju cijenu. Takvima ne treba vjerovati ni kad darove donose. I onda su mi u trenutku, odnosno „ad koh“, kako bi to rekao Joko Brifer, nestale i sve iluzije o ovima našima.

Prvo u vezi EU. Otpali smo kao trinaesto prase kad je EU bila najjača, kad smo i mi vrijedili nešto i kad su pregovarali najbolji koje smo imali. Sada kad ni EU ne zna šta će sama sa sobom, kad Evropljani počinju prezirati svoj masivni preskupi birokratski aparat i kad nas vode i pregovaraju u naše ime najsmješniji politički arlekini bez realnih znanja i iskustava - ne vjerujem u pridruživanje. A želio bih ga i to žarko, naročito sada kada vidim da nas srpske sluge navalentno vode ka Srbiji i Rusiji.

Ne vjerujem ni u izmjene medijskog miljea. Imali smo mi i do sada zakone i pravilnike koje je slabo ko poštovao. Šta nam znači novi legislativni okvir kada ni njega niko neće poštovati. A ovo sa Svjetskom bankom i najavljene mjere je takva bombastika da to prevazilazi parolu „Evropa sad“. To je „Vaseljena sad“. Dok nabrajanje mjera iz ekonomskog fokusa Vlade liči na formulu iz ranog socijalizma: Kolektivizacija + elektrifikacija + industrijalizacija = Socijalizam. Samo nije ni približno toliko iskreno ni realno i ne odražava ciljeve ove vlasti. Prava formula glasi: Velikosrpski nacionalizam + brutalni klerikalizam + bezočni karijerizam + gromopucatelni populizam = fašizam.

Priznaj, Spajke, sva ova priča o partnerskom okviru sa SB samo je uvertira u novo brutalno zaduživanje. Duplo veće od onoga kad si bio ministar sa, naravno, duplo većom tvojom provizijom. Dragi zemljaci, samo da znate: i nacizam i fašizam došli su na vlast demokratskim putem i da nisu samo glupani, poremećenici i ljubitelji diktature glasali za njih. I ne treba se bojati samo od tih glupih nego i od pametnih i prepametnih, ali nečasnih. Veliki filosof Hajdeger i veliki pjesnik Ezra Paund bili su pristaše tih pokreta.

Problem je što fašizam ne silazi demokratski s vlasti nego samo kad ga vojnički poraziš, pa eto koliko da znate gdje idemo. Samo, ako se pobunimo, neće nas voditi ni DPS ni ostali iz opozicije koji tihuju ili čekaju da ih Spajki kohabituje...

Milorad PUSTAHIJA - Pobjeda